Kritika Fibra, zagrebački nakladnik specijaliziran za strip, ovih dana slavi desetu godišnjicu rada. Brojke koje sumiraju tih deset godina u najmanju su ruku impresivne: objavili su 366 naslova, odnosno ukupno 75686 stranica stripa. Ipak, da ne bi sve ostalo na kvantiteti, vrijedi istaknuti da su među tim izdanjima neki od ključnih stripova objavljenih u posljednjih pedesetak godina. Maus Arta Spiegelmana, Inkal Moebiusa i Jodorowskog, Tvrđa Joanna Sfara i Lewisa Trondheima, Sandman Neila Geimana, V kao Vendetta i Čuvari Alana Moorea, Svagdanja borba Manua Larceneta, Asterios Polyp Davida Mazzucchellija, Perzepolis Marjane Satrapi, Habibi Craiga Thompsona, Fun Home Alison Bechdel čine tek dio vrijednog Fibrinog kataloga. S Marko Šunjićem, osnivačem i urednikom u Fibri, razgovarali smo o minulih deset godina rada te stanju i politikama u izdavaštvu, ali o recepciji stripa u medijskom prostoru te položaju stripa u formalnom obrazovanju.
KP: Kako su izgledali Fibrini počeci? Koliko ste uopće izdanja imali te 2006. godine, odnosno u prvoj godini rada, tko su ljudi koji su pokretali čitavu priču i kako sada stvari funkcioniraju operativno?
Fibra je praktički od samog početka bila one man show, budući da u to vrijeme nitko u Hrvatskoj nije objavljivao stripove koje sam ja htio čitati i za koje sam ja smatrao da ih treba objaviti, onda sam odlučio pokrenuti izdavačku kuću i objaviti ih sam. U prvoj smo godini objavili svega šest naslova, da bi taj broj rastao iz godine u godinu. Što se suradnika tiče, od samog su početka tu Melina Mikulić, sjajna dizajnerica koja je zaslužna za kompletan vizualni identitet Fibre, zatim Darko Macan, Fibrin dobri duh, autor i prevoditelj, te izvrsna prevoditeljica Tatjana Jambrišak i lektor Josip Sršen. Ti ljudi i danas čine Fibrinu okosnicu, a u međuvremenu su im se pridružili brojni drugi prevoditelji. Operativno to izgleda ovako: ja pročitam brdo stripova, odlučim objaviti one koji mi se svide, prevoditelj prevede, Josip lektorira, ja napravim prijelom i pripremu za tisak, Melina složi dizajn i nakon jedno milijun provjera – pravac tiskara. I tako nekih pedesetak puta godišnje.
KP: Fibra je, sami kažete, osnovana iz čistog entuzijazma, i teško da je tko tada – uzevši u obzir nestabilnost izdavačkog tržišta – mogao očekivati ovakav kontinuitet. Ima li zadovoljstva i nade u takvom radu?
Zadovoljstvo je praktički bio moj glavni motiv i pokretač svih ovih godina. Ja imam tu sreću da ne živim od izdavaštva, već od programiranja, tako da nikad nisam imao mač zarade nad glavom. Ja sam kao izdavač i urednik objavljivao naslove koje sam kao stripofil i kolekcionar želio imati na svojoj polici. Na taj način zadovoljstvo ne može izostati, jer na kraju dobijem strip kojeg želim imati u izdanju koje mi je potpuno po volji. A kad se tome dodaju još i brojne reakcije oduševljene publike koja mnoge od tih naslova nikad ne bi vidjela da ih Fibra nije objavila, zadovoljstvo postaje još veće. Da je situacija bila drugačija, da mi je to, kao većini ostalih “normalnih” izdavača, jedini izvor prihoda od kojeg trebam prehranjivati obitelj, ne bi bilo baš tako veselo, bojim se.
KP: Izdali ste neka od kritički najcjenjenijih stripovskih albuma uopće, a da se pritom niste žanrovski ograničavali. Vaša izdanja variraju od francuskog i argentinskog SF-a, preko američkog alternativnog stripa i klasika superherojskog žanra, do japanskih drama i hrvatskih autora, koja od njih biste istaknuli kao posebno važna?
Mislim da bez lažne skromnosti mogu reći kako Fibra ima jedan od najboljih kataloga na svijetu. Rijetki su izdavači koji imaju toliku koncentraciju kvalitete u svom katalogu i zaista sam ponosan na to. Svi su mi naslovi iz ovog ili onog razloga bitni, ali ako baš moram neke izdvojiti, onda bi to svakako bili Čuvari, Eternaut, Maus, Ponos vragova, Svagdanja borba i Sandman.
KP: Kako komentirate aktualne politike prema izdavaštvu općenito pa onda i prema stripu specifično? Ima li prostora za napredak? Može li ovakav tip kulturne proizvodnje opstati samostalno na tržištu ili uistinu zaslužuje poticaje koje prima, pa i više od toga? Može li se povećanjem tih izdavanja iz javnih sredstava ići prema snižavanju cijene samog proizvoda, što bi, na kraju, rezultiralo i većim interesom?
Pa, ovo što se trenutno događa je sigurno jako loše, pošto svi uobičajeni procesi naveliko kasne, i potpore i otkupi Ministarstva kulture, tu definitivno ima mnogo prostora za napredak. U prvom redu, mislim da bi odnos prema knjizi (i kulturi općenito) trebao biti neovisan o političkoj opciji koja je trenutno na vlasti. Politika je jedno, a struka drugo i tu ne bi smjelo biti uplitanja. S druge strane, strip je, kad je kulturni establišment u pitanju, još uvijek svojevrsno trinaesto prase, puno je tu još predrasuda i neznanja, ali situacija se iz godine u godinu popravlja, u velikoj mjeri zaslugom dobrih naslova koje objavljujemo, kao i pozitivnim recenzijama i kritikama u medijima.
Meni je osobno otkup za knjižnice jako bitan iz jednog jedinog razloga: stripovi koje Fibra objavljuje, zbog malih naklada i skupe produkcije (veliki format, kvalitetan papir, tvrde korice, kolor) su nedostupni široj publici, kako cijenom, tako i distribucijom. Međutim, ako su dostupni u knjižnicama, onda ih svatko tko to želi može praktički besplatno posuditi i pročitati. A kako želim popularizirati strip i stvarati nove generacije čitatelja, to mi je jako bitno. Što se financiranja iz javnih sredstava tiče, mi uglavnom snižavamo cijenu izdanjima koja dobiju potporu, ali iskreno, nisam primijetio da to ima neki preveliki učinak na interes publike. Dijelom i zbog toga što zbog iznosa potpore ta razlika u cijeni nije toliko osjetna. Da su u pitanju neka značajnija sredstva, pa da onda i konačna cijena bude znatno niža, to bi onda vjerojatno bila druga priča. Svakako bi za knjigu i kulturu općenito trebalo izdvajati više i raditi na tome da knjiga bude dostupnija publici, ali s obzirom na stanje državnih financija, mislim da ćemo se načekati dok ne dođu ti dani. Nažalost.
KP: Ima li u širem medijskom polju prostora za strip kao umjetnost? Koliko ste zapravo zadovoljno kritičkom recepcijom svojih izdanja? Vidite li ovdje neki pozitivni manipulativni prostor?
Prostora u klasičnim medijima kao što su novine, televizija i radio za strip, nažalost, ima jako malo i to je velika šteta. Kritička recepcija je izvrsna, ali te se kritike objavljuju mahom na specijaliziranim portalima koje posjećuje uglavnom naša postojeća publika. Ono što mi želimo je doći do nove publike, do ljudi koji vole dobru knjigu, dobru glazbu, dobar film i koji bi sigurno voljeli i dobar strip kad bi znali da on postoji (i kad im netko objasni da strip nije samo šund za djecu, nego da može biti i vrlo kvalitetno i ozbiljno štivo), a bez prisutnosti u novinama i na televiziji, to je jako teško. Ali, eto, kroz ovih deset godina, usmenom predajom i gerila marketingom, Fibra je uspjela postati brand i proširiti svoju publiku van ustaljenog stripovskog geta.
KP: Kakav je status stripa u formalnom obrazovanju? Ima li tu kakvog pomaka s obzirom na predložene kurikularne smjernice?
Nažalost, slabo sam upoznat s tim. Mislim da je strip prihvaćen kao metodičko sredstvo, ali nije na popisu lektirnih naslova. Znam da je Irena Jukić-Pranjić svojedobno pokrenula inicijativu za uvođenje stripa u školsku lektiru, s konkretnim popisom naslova, ali mislim da to nije prošlo. Što je, zapravo, katastrofalno. Ja smatram da bi jedan Maus morao biti obavezna lektira, vjerujem da bi puno efikasnije educirao mlade o Holokaustu nego jedan suhoparan sat povijesti.
KP: Kako vidite Fibrinih narednih deset godina? Što biste voljeli objaviti pod svojom etiketom, odnosno možete li možda najaviti neka izdanja koja vam se čine bitna? Kako uopće vidite budućnost strip-izdavaštva u Hrvatskoj?
Pa, mi ćemo nastaviti s dosadašnjom politikom objavljivanja kvalitetnih naslova, bilo recentne, suvremene produkcije, bilo klasika koji su iz ovog ili onog razloga ostali neobjavljeni kod nas, tako da se tu ništa posebno ne bi trebalo promijeniti. Naš izdavački plan za naredne dvije godine je kompletno popunjen s preko 120 naslova, od kojih bih svakako izdvojio Sagu Briana K. Vaughana, Jimmy Corrigan, the Smartest Kid on Earth Chrisa Warea, Preacher Gartha Ennisa, Arapin budućnosti Riada Sattoufa, Brodeckov izvještaj Manua Larceneta, Indijansko ljeto Huga Pratta i Mila Manare i mnoge, mnoge druge. Budućnost strip izdavaštva vjerojatno počiva u digitalnim izdanjima, ali nisam siguran koliko će to kod nas biti održivo. Međutim, ako želimo privući nove generacije mladih čitatelja, a želimo, morat ćemo im ponuditi sadržaj na novim, digitalnim platformama.
ObjavljenoObjavljeno
