Tema Piše: Vatroslav Miloš
Potpisi pomoćnog biskupa zagrebačkog Valentina Pozaića i sisačkog biskupa Vlade Košića na peticiju za uvođenje ustaškog pozdrava “Za dom spremni” u službenu vojnu upotrebu nisu se ni osušili, a oglasila se matična im organizacija. Tako je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, uz propovijed o praksama i procedurama demokratskog društva, a komentirajući postupke dva visokorangirana dužnosnika svoje kongregacije, izjavio da možda ne bi bilo loše da spomenuta inicijativa bude predmetom kakvog referenduma. Puljić, naime, smatra da ustaški pozdrav “Za dom spremni” zauzima, njegovim riječima, “područje dvoznačnosti i nejasnoće”. Budući da se radi o predstavniku čitave kaste prilično verzirane u tim područjima – uzmimo samo “područje nejasnoće” Vatikanskih ugovora ili “područje nejasnoće” održavanja misa za ratne zločince ili u crkvenim krugovima iznimno popularno “područje nejasnoće” pedofilije – zapravo možemo biti iznimno počašćeni njegovom prilično nejasnom analizom stanja stvari.
Mreža mladih Hrvatske prošloga je tjedna upozorila na sve besmisleniju prasku i zloupotrebu mjere Stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (SOR). Reagirajući na “potrebu“ Ministarstva unutarnjih poslova za čak 208 kandidata, a i proljetni poziv HRT-a za 51 kandidatom, iz MMH-a poručuju: “Budući da je zabrana zapošljavanja u javnim službama još uvijek na snazi, državne institucije su shvatile kako je jedini način rješavanja problema manjka vlastitih kapaciteta taj da neprestano angažiraju nove kandidata putem SOR-a, čime se zamjenjuje zapošljavanje putem ugovora o radu. Zabrinjavajuć je i podatak da je, od ukupnog broja mladih koji su prošli kroz SOR u javnom sektoru, tek nešto manje od 40% pronašlo posao unutar šest mjeseci od završetka SOR-a. Država tako indirektno umanjuje prava (mladih) osoba koje ulaze u javnu službu, u situaciji kad se ona sama nema hrabrosti suočiti s potrebom sveobuhvatne reforme javnog sektora“. Istovremeno, Dora Levačić za Bilten piše o “promašenim analizama i promašenim mjerama“ kojima se pokušava riješiti problem nezaposleni, posebice nezaposlenosti mladih koja je 2013. godine iznosila 50 posto.
Izbjeglička kriza kojoj svjedočimo razotkrila je svu jalovost europskih institucija, ali i spremnost pojedinaca na iznimnu solidarnost. I dok, primjerice, Hrvatsku muči što i kako sa 550 izbjeglica iz Sirije i Sjeverne Afrike u naredne dvije godine, berlinsko sveučilište Humboldt odlučilo je izbjeglicama u zimskom semestru otvoriti svoja vrata i primiti ih kao gostujuće studente.
“Koncept javnih institucija poput muzeja ili galerija od svojih je početaka vezan uz određene prosvjetiteljske ambicije, kao i političku potrebu jačanja kohezije zajednice. Ti su motivi, međutim, posljednjih desetljeća izgubili na važnosti, a primat u velikoj mjeri ustupili komercijalnim interesima”, piše Ana Kutleša i na primjeru aktualnih tendencija u financiranju kulture u gradu Zagrebu pokušava doznati odgovor na pitanje iz naslova teksta: Javne kulturne institucije ili ugostiteljsko-turističke atrakcije?.
The Experimental Music Yearbook (Eksperimentalni muzički godišnjak) je virtualni repozitorij koji kompozitorima, izvođačima i javnosti daje uvid u metode i stilove umjetnika koji djeluju u području eksperimentalne glazbe. Među ovogodišnjima izdanjima, koje je odabrao gostujući urednik Travis Just, je i esej Julie Holter posvećen “vrisku” kao kompozicijskom elementu na primjeru Danteovog pakla Laure Steenberge.
Objavljeno
