Pod prijetnjom egzodusa

Piše: Martina Domladovac

Nedavno smo pisali o previsokim cijenama stanarine koje umjetnike i kreativne radnike sve više istiskuju iz glavnog grada Engleske, zbog čega su nastali planovi o stvaranju takozvanih kreativnih zona kojim bi se unutar grada umjetnicima omogućila dostupna infrastruktura za život i djelovanje. Dio je to politike novog londonskog gradonačelnika Sadiqa Khana koji je u srijedu obznanio planove o uspostavljanju fonda za financiranje i osiguravanje umjetničkih studija diljem Londona, pod nazivom Creative Land Trust. Fond će se financirati kombinacijom javnih i privatnih sredstava kako bi se prostori umjetničkog rada mogli trajno zaštititi. 

Do trenutnog rješenja došlo je u suradnji s organizacijom Studiomakers koju predvodi Outset Contemporary Art Fund. Organizacija je pokrenuta u ožujku 2016. godine kako bi se bavila pitanjem agresivne gentrifikacije i sve višim cijenama najma, a s lokalnim vlastima, vlasnicima nekretnina i investitorima pokušava iznaći alternativna rješenja za održavanje postojećih umjetničkih studija te stvaranje novih. 

Vijest o osnivanju novog fonda za financiranje umjetničkih prostora došla je u trenucima kad još jednoj kreativnoj četvrti Londona prijeti gašenje. Investicijska tvrtka Berkeley Homes na prostoru Fulhama koji okupiraju umjetnici, dizajneri i razne obrtničke radnje planira gradnju više od tisuću luksuznih stanova. Tvrtka svoje djelovanje pravda nužnošću gradnje novih prostora za stanovanje u Londonu, no umjetnici koji će time izgubiti svoje radne prostore ističu kako ovakve investicije neće riješiti problem nedostatka stanova, nego omogućiti jednoj osobi da se obogati. Mnogi autori koji djeluju u ovoj četvrti poznati su i priznati umjetnici i dizajneri s vezama čak i u kraljevskoj obitelji zbog čega ovaj slučaj dobiva veliku vidljivost, no rješenje situacije za sada nije na vidiku, dok je glasnogovornik gradonačelnika rekao kako je neprikladno išta komentirati dok je slučaj još otvoren.

Unatoč tome što se događaju pod izravnim pritiskom potpunog egzodusa umjetnika i njihovih kreativnih potencijala iz grada, pomaci Londona za spas svoje kulturne scene zasigurno su hvalevrijedni. Ipak, teško je ne previdjeti kako oni predstavljaju tek površne mjere koje u bilo kojem trenutku može promijeniti ili ukloniti neka druga, manje naklona vlast, dok prava transformacija sustava koji bi omogućavao održiv i progresivan kulturni razvoj i dalje izostaje.