Intervju “Komunikacija tijela s prostorom odvija se na površini kože, a objekt je taj koji najbolje tumači tu senzaciju. Propitivanje same opne dodira tijela i prostora, pretočila sam u medij prostorne instalacije odnosno ambijenta, zatim u medij tjelesne instalacije, performansa, u interaktivnu instalaciju, te video i fotografiju kao vizualnu zabilješku čitavog projekta. Sav ovaj umjetnički izričaj, iz različitih aspekata propituje isti problem: dodir tijela i prostora”, rekla nam je mlada riječko-skradska umjetnica Valentina Stepan.
Od 15. do 30. listopada u prostoru Galerije O.K. u Rijeci posjetitelji su mogli vidjeti djelo koje je svojim bogatim izražajem i iskrenom tematikom blisko svakome. Propitivanje opne dodira tijela i prostora nije prva samostalna izložba ove novopečene magistrice primijenjenih umjetnosti, ali je sigurno najviše odjeknula. Svojim promišljanjem vlastitog životnog puta, veselja i tegoba koje se susreću, autorica je uvidjela značenje doma, konkretno vlastite studentske sobe kao polazne točke, utočišta i mira u životu svakog mladog pojedinca. Kao svoj intimni hommage tom mjestu ”restartanja” kako je naziva, načinila je vlastitu sobu sa svim predmetima u prirodnoj veličini, ali od bijelog pletiva. Pletivo nije slučajan izbor jer zorno svojom teksturom prikazuje od čega je nešto sazdano. Sličnost pletiva i isprepletenosti njegovih niti sa životom, odrastanjem i razvojem čovjeka srž je ove izložbe.
“Umjetnost pletenja, jedna je od najstarijih tehnika ‘stvaranja’ tkanine. Pošto svojim radom propitujem dodir tijela i prostora, a to propitivanje je u najvećoj mjeri taktilno te se odvija na površini kože, tkaninu smatram najboljim izborom materijala. Bijela (ne)boja je idealna kako bi se njome opisalo željeno, prepušta obliku i teksturi neka “govori” petlju po petlju…”, naglašava umjetnica.
Oblačenjem cijele sobe u pletivo namjera je ukazati na utjecaj tog osnovnog životnog prostora na pojedinca koji je koristi. Uz izložbenu stranu poseban naglasak je stavljen na performativni i interaktivni dio čime su samo djelo i misao zaokruženi. Prilikom otvaranja “sobe” autorica je sama postala njezinim dijelom, obučena u bijelo pletivo naglašavajući povezanost čovjeka i njegovog prostora. No pletivo kao takvo uvijek ostavlja mogućnost nadogradnje, nastavka pletenja kao daljnjeg napretka i samokreacije. Tako je i umjetničina odjeća bila u procesu nastanka, dovršavanja samoga sebe svjesno naglašavajući da se tu ne radi o gotovom činu već o procesu koji traje dok čovjek živi.
S interaktivne strane svi zainteresirani posjetioci mogli su ući u taj intimni prostor i nastaviti pletenje, bez obzira vladaju li za to potrebnim vještinama, što je dodatno obogatilo ovo djelo. Pripuštanjem stranaca u svoju sobu/život, umjetnica daje potvrdu da nitko nije otok i da nas naša zajednička iskustva oplemenjuju i grade.
U siječnju će izložba Propitivanje opne dodira tijela i prostora biti postavljena u splitskom NUS-u, a krajem 2012. u zagrebačkoj Galeriji Događanja.
Marijan Pap
Tekst je nastao u sklopu Kulturpunktove i Booksine novinarske školice koja je dio međunarodnog projekta World of Art. Models of training and collaboration in contemporary arts kojeg KURZIV – Platforma za pitanja kulture, medija i društva realizira u suradnji s pratnerima SCCA, Zavod za sodobno umetnost (Ljubljana, Slovenija); Schnittpunkt Verein für Ausstellungstheorie und Praxis (Beč, Austrija) i Podyplomowe Muzealnicze Studia Kuratorskie w zakresie sztuki najnowszej, Uniwersytet Jagielloński, Instytut Historii Sztuki (Krakov, Poljska).
Projekt se realizira uz financijsku potporu za Partnerstvo Leonardo da Vinci u okviru Programa za cjeloživotno učenje Europske komisije. Školica se realizira u partnerstvu sa Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade – Pogon.
Kulturpunktova i Booksina novinarska školica dio je projekta Prostori govora kojeg partnerski provode organizacije Kurziv – platforma za pitanja kulture, medija i društva te Udruga za promicanje kulture Kulturtreger. Projekt je financiran sredstvima Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba – Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport.
Ova publikacija se financira uz podršku sredstava Europske komisije. Ova publikacija odražava isključivo stajalište autora publikacije i Komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe informacija koje se u njoj nalaze.
Tekst je nastao u sklopu Kulturpunktove i Booksine novinarske školice koja je dio međunarodnog projekta World of Art. Models of training and collaboration in contemporary arts kojeg KURZIV – Platforma za pitanja kulture, medija i društva realizira u suradnji s pratnerima SCCA, Zavod za sodobno umetnost (Ljubljana, Slovenija); Schnittpunkt Verein für Ausstellungstheorie und Praxis (Beč, Austrija) i Podyplomowe Muzealnicze Studia Kuratorskie w zakresie sztuki najnowszej, Uniwersytet Jagielloński, Instytut Historii Sztuki (Krakov, Poljska).
Projekt se realizira uz financijsku potporu za Partnerstvo Leonardo da Vinci u okviru Programa za cjeloživotno učenje Europske komisije. Školica se realizira u partnerstvu sa Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade – Pogon.
Kulturpunktova i Booksina novinarska školica dio je projekta Prostori govora kojeg partnerski provode organizacije Kurziv – platforma za pitanja kulture, medija i društva te Udruga za promicanje kulture Kulturtreger. Projekt je financiran sredstvima Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba – Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport.
Ova publikacija se financira uz podršku sredstava Europske komisije. Ova publikacija odražava isključivo stajalište autora publikacije i Komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe informacija koje se u njoj nalaze.
Objavljeno
Objavljeno
