Kritika Centar kulture na Peščenici – KNAP ove godina obilježava 70. obljetnicu djelovanja, odnosno stvaranja i predstavljanja kulturno-umjetničkog sadržaja na području četvrti Peščenica-Žitnjak. Izložbeni segment Centra KNAP od početka 80-ih godina realizira se kroz Galeriju Događanja, čije će programsko usmjerenje u ovoj sezoni doživjeti niz promjena. Voditeljica galerije, Ana Mušćet, multimedijalna umjetnica i kustosica, tim je povodom predstavila širi kontekst novog galerijskog programa usmjerenog na promociju umjetničkog sadržaja široj publici u raznovrsnim formatima, te objasnila na koji ga način povezuje s neposrednom kvartovskom zajednicom.
Nova sezona u Galeriji Događanja obilježena je nizom promjena, od programskog usmjerenja do komunikacije. Možeš li nam za početak reći koja je bila polazišna točka novog programa i kako je usklađen s prethodnim?
Programski noviteti odnose se na novo oblikovanje svih materijala kojima se prezentira rad Galerije (tiskani i audiovizualni), uvodi se nova suradnja u obliku komentatorice izložbenog programa (uz autore tekstova za izložbe), planiraju se programi koji snaže rad Galerije (Program vizualne kulture, Studio održivog znanja), u tijeku je rad na uređenju novog prostora za zajednički rad te ćemo surađivati s internet radijem, koji će uskoro useliti u prostore Centra. Urednički, sadržaj prezentacije Galerije podsjeća na njezino sjedište, odnosno kvart Peščenica-Žitnjak i njegov karakter, koji obilježava raznolikost kultura i potreba, kao i sve veći investicijski projekti stanogradnje, upadljivo neplanirani i nametljivi. Na sve navedeno ravnopravno odgovara novo oblikovanje, motivirano mozaicima Otona Glihe, koji se nalaze u Centru KNAP, a koji imaju širok dijapazon mogućnosti izgradnje, prekrivanja ili pak razotkrivanja sadržaja.
Možeš li nam ukratko predstaviti program za nadolazeću sezonu? Koje su teme u fokusu i jesu li na neki način oblikovale nove formate ili pristupe?
Program za 2025. godinu raspisan je kao javni poziv kroz temu PROSTOR(I) I ZAJEDNICA i raspisala ga je kolegica Ana-Marija Senfner, koja je u tom trenutku koordinirala program Galerije, sa željom da potakne na “razmišljanja o međudjelovanju grada i njegovih stanovnika. Prijedlozi radova unutar teme PROSTOR(I) i ZAJEDNICA mogli su se odnositi na: transformacije urbanog prostora na velikom gradskom mjerilu ili malom mjerilu gradske četvrti, pitanja doprinosa građana i mogućnosti aktivacije njihovog sudjelovanja u poboljšanju životne okoline, memoriju stanovnika o prostorima i događajima koji su ih obilježili.”
Ipak, prijedlozi se nisu morali nužno odnositi na prostor Peščenice ili Grada Zagreba, pa imamo izložbenih cjelina koje ne komuniciraju usko temu zajednice, ali se na nju kao pojam referiraju. Pokušat ću svakako, uz pomoć svih novosti u Galeriji, ispuniti ono što se ovim pozivom potaknulo, primarno jer Centar kulture na Peščenici jest snažan kvartovski Centar i ima potencijal odgovoriti na ovu ideju.
Možeš li nam reći nešto o višejezičnim popratnim tekstovima na romskom i engleskom? Na koje sve načine planirate uključiti neposrednu zajednicu u rad galerije?
Katalog je od ove godine trojezičan, i uz hrvatski i engleski prijevod, tu je i prijevod na romani čhib, koji realiziramo u suradnji s profesorom s Filozofskog fakulteta, Ljatifom Demirom. Također, u planu je i suradnja s Udrugom žena Romkinja koju vodi aktivistkinja Ramiza Mememdi, koja priprema programe koje ćemo plasirati kroz Program vizualne kulture. Tu je i nova suradnja s glasilom romske nacionalne manjine, Phralipenom, i njihovom urednicom Majom Grubišić.
Moj osnovni cilj je promocija romske kulture, uvođenje nove publike u polje suvremene umjetnosti, adresiranje jedne zajednice koja je izgradila karakter Peščenice, a koja je za nas nevidljiva i o kojoj ne znamo ili ništa ili pak jako malo. Utoliko, u planu su i predavanja na temu romske estetike. Prilikom oblikovanja kataloga, imale smo na umu sve navedeno, radi čega je naglasak kataloga na tekstu kao primarnom sadržaju, koji ćemo krajem godine plasirati u Narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj i civilna udruženja i zajednice za koje vjerujemo kako će prepoznati značaj pisanog teksta o suvremenoj umjetnosti na romskom standardu.
Najbolje to objašnjava Ljatif Demir kada govori o činjenici da su Romi jedini narod u Europi koji se ne obrazuje na svome jeziku, i na neki način, iako ne kreirajući te uvjete samostalno i svjesno, i sami ga ovom činjenicom, ugrožavaju. Na ovaj način osipa se i jedan identitet i kolektiv; cijela jedna kultura. Osobno, privlačno mi je kada razmišljam o tome da se ideje jednog izložbenog programa sada misle na još jednom jeziku, po prvi put dosad u ovakvom formatu. Kritičko mišljenje na stranom jeziku dodatno otežava ovaj proces; jezik nije samo alat za komunikaciju – on oblikuje način na koji doživljavamo i tumačimo stvarnost. Dopustiti si misliti taj “metaprostor” nešto je što plasiram s razlogom.
Osim na razini sadržaja, predstavili ste i novi vizualni identitet Galerije. Tko ga je radio i što komunicira?
Novi vizualni identitet potpisuju dizajnerice Maja Kolar i Josipa Tadić čija je grafička stilizacija, kako sam u početku teksta napomenula, preuzeta iz poznatog motiva zidnog murala Otona Glihe, kojeg možete vidjeti u Centru KNAP; na ulazu u Kazalište i na stražnoj stijeni, sada zagrađenoj iz nužnih, funkcionalnih razloga. Dizajnerice koriste mogućnost postepene nadogradnje, ili pak oduzimanja jedne gradive mase, koja na određeni način pikselizira dosad poznate točne loga Centra KNAP. Identitet će komunikacijski osuvremeniti rad Galerije te se realizirati kroz seriju tiskanih i digitalnih materijala, prateći moje nove programske smjernice. Uz predstavljanje radova autora, sada imamo i redovne objave naše stalne komentatorice za ovu godinu, mlade likovne kritičarke Ivane Završki, koja će istraživati spone između izložbenih postava u Galeriji i aktualnih događanja, u svijetu umjetnosti, ali i izvan njega. Audiovizualne sadržaje te dokumentiranje programa Galerije Događanja potpisuje Ana Opalić.
Za kraj, možeš li ukratko predstaviti aktualnu izložbu kojom ste otvorili program?
Izložba Tijelo kao prostor predstavlja dvoje mladih autora; Katarinu Kovčaliju i Filipa Anića. Oboje iako rade u različitim medijima, referiraju se na pitanje tijela i njegove upotrebe, pa se Katarina više osvrće na temu crtežima velikih dimenzija, dok se Filip više izražava kroz objekt i video rad. Ivana Završki je to jako zanimljivo povezala s novim programom – “Razmišljajući o temi trenutačne izložbe Tijelo kao prostor i raznolikim mogućnostima za njezinu interpretaciju, nekako mi se ovaj novi ciklus u životu Galerije Događanja ipak najprimjerenije čini otvoriti vizualizacijom mekane granice između fizičkog i imaginarnog prostora suživota ideja, identiteta, (ne)kulturnih problematika. Tu se nalaze (ne)stabilnost i (ne)jasne misli baš kao u kontekstu svega što nas okružuje.” Izložba se može pogledati do 7. veljače, svakim radnim danom od 10 do 21 ili subotom od 10 do 14 sati.
Objavljeno
