Poptika Roman Marinka Koščeca Četvrti čovjek prati odrastanje četiriju prijatelja u Grintovcu koji svjedoče i sudjeluju u usponu, korporativiziranju i, praktično etatiziranju, mafijaškog carstva kojemu se na čelu nalazi Doktor sa svojom obitelji: suprugom Ankicom i djecom Gojkom, Vladom, Jadrankom i Ivom. Poslovi se razvijaju od gospodarenja kanalizacijom, preko čarobnih pretvorbi do osnivanja i registriranja svega i svačega, pa i širenja na prekogranične poslove, zbog kojih je trebalo odraditi i rat i mir sa Scapecima, famiglijom sa susednog brega.
Čovjek bez dna naziv je romana Dejana Šorka čija se radnja proteže gotovo četiri desetljeća. Glavni lik Ante Kartum se pojavljuje kao lik tajne službe, metafora sistema, duh koji ne staje i ne nestaje, ontološka i onkološka kategorija u kojoj se istina i laž, dovedene do apsurda, prevrću, bratime i poništavaju jer je i za jedno i za drugo potrebna čvrsta točka u svemiru, pa bilo to i dno. Užas čovjeka bez dna je time veći jer njemu, kao ni onima uhvaćenim u njegove mreže – nema izbavljenja.
U “tvrdoohlađenim” pričama Antonije Novaković, okupljenim pod nazivom Birali ste broj koji se ne koristi , u fokusu su pojedinci i njihovi odnosi. Tek na motivu ili dva ovim se pričama u pravilu otvara provalija u koju se urušava cijela priča ili se pak stvara tenzija koja kulminira antiklimaksom. Povrh svega, priče nemaju poentu, samo naboj, zjape prijeteći otvorene kao rane života, smisla, uma…Motivacije likova su skrivene i neizrečene, tek nejasno naslućene, a slično je i s logikom priče koju naša potreba za motivacijom i narativnim razvojem traži, kako bi smirili neuređenost i apsurdnost svijeta, kako bismo se smirili, jer ove priče uznemiruju, čak znaju biti i čehovljevski jezovite, tim više što su tako objektivno dane – “utvrđene”.
Izvor: Algoritam / Na fotografiji: Marinko Koščec
Objavljeno