Nagrada za klasika

Vatroslav Mimica, klasik hrvatskog filmskog modernizma i jedan od najznačajnijih hrvatskih redatelja, u petak 16. studenog na Međunarodnom filmskom festivalu u Amiensu primio je nagradu za životno djelo Licorne d’honneur. Nakon dodjele prikazan je njegov kratkometražni animirani film Inspektor se vratio kući (1959) i dugometražni Događaj (1969). U čast Mimici organizirana je i retrospektiva njegovih dugometražnih i kratkometražnih radova.

Dio je to Festivala hrvatske kulture u Francuskoj ostvarenog u suradnji Francuske kinoteke, Međunarodnog filmskog festivala u Amiensu, Hrvatske kinoteke, Zagreb filma i Hrvatskog audiovizualnog centra. U sklopu manifestacije objavljena je i knjiga o hrvatskoj kinematografiji s tekstovima hrvatskih i francuskih kritičara kao dio kolekcije La mémoire vivante (Živuće sjećanje). Uz to, na festivalu u Amiensu bit će prikazan program klasika hrvatske kinematografije, a kao neizostavan dio povijesti hrvatske kinematografije posebnim će programom podijeljenim u pet dijelova biti predstavljeni i klasici Zagrebačke škole crtanog filma.

Vatroslav Mimica (1923) hrvatski je filmski redatelj, scenarist i producent, autor brojnih igranih i animiranih klasika te jedan od najznačajnijih redatelja domaćeg filmskog modernizma. Mimica je studirao na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, sudjelovao u Drugom svjetskom ratu kao pripadnik partizanskog pokreta, a u svijet filma ušao je kao generalni, a potom umjetnički direktor Jadran filma. Ubrzo se posvetio filmskoj režiji, debitiravši 1952. kriminalističkom melodramom U oluji. Nakon crne komedije Jubilej gospodina Ikla (1955) posvećuje se crtanom filmu. Uz Dušana Vukotića, Nikolu Kostelca i Vladu Kristla, postaje ključna osobnost prve generacije Zagrebačke škole crtanog filma, a njegovi međunarodno potvrđeni uratci Samac (1958), Inspektor se vratio kući (1959) i Mala kronika (1962) predstavljaju nezaobilazno mjesto svake ozbiljnije povijesti animiranog filma. Izrazita modernistička samosvijest i lucidnost demonstrirane pri kreiranju crtanih filmova, jednako kao i teme otuđenosti i postvarenosti čovjeka u dehumanizirajućoj suvremenoj civilizaciji, naći će svoje mjesto i u drugom dijelu Mimičina igranofilmskog opusa, modernističkoj trilogiji Prometej s otoka Viševice (1964), Ponedjeljak ili utorak (1966) i Kaja, ubit ću te! (1967). U kasnijim filmovima, među kojima je najintrigantniji Događaj (1969), temeljen na Čehovljevoj priči, odustaje od transparentno modernističke poetike, a posebno ga zaokuplja žanr povijesnog filma (Seljačka buna 1573, Banović Strahinja). Mimičin nedavni intervju možete pročitati ovdje.

Izvor: HAVC / HFS