Modaliteti mogućih rješenja

Pripremila: Matija Mrakovčić

Ministarstvo socijalne politike i mladih, koje je u Hrvatskoj od 2012. godine nadležno za sektor mladih i provođenje politike za mlade, najavilo je mogućnost donošenja zakona koji bi regulirao neka od pitanja u tom sektoru. Premda su organizacije mladih i za mlade pozdravile volju nadležnog tijela, iskazale su sumnju naspram ideje da se bez postojeće analitičke podloge i sustavnog promišljanja o alternativnim  rješenjima uređenju sektora pristupi donošenjem zakonskog rješenja. 

Na sektor mladih u Hrvatskoj prethodno je najviše utjecalo tranzicijsko razdoblje tijekom kojeg su pitanja mladih često bila zanemarivana, uslijed drugih društveno-političkih pitanja. Posljedice takve prakse vidljive su i danas: podaci o mladima, njihovim potrebama i različitim trendovima koji se povezuju s različitim generacijama najčešće nedostaju budući da se istraživanja o mladima provode tek periodički i uglavnom su generirana trenutnim potrebama. Tako je često teško definirati što, odnosno koga, podrazumijevamo pod udrugama mladih i za mlade, a ne postoji ni jasno razlikovanje između pojedinih oblika rada s mladima. Sustav financiranja udruga mladih i za mlade, na razinama na kojima uopće i postoji, karakteriziraju brojni nedostaci. U tom je sustavu nerijetko veoma nejasna uloga i lokalne i regionalne samouprave, zbog čega njen angažman, i to ne isključivo u području financiranja udruga mladih i za mlade, obično ostaje pitanje dobre volje i entuzijazma zainteresiranih pojedinaca. 

U toj šumi nejasnih uloga, odnosa, prava i obaveza, opravdana je zabrinutost određenog dijela organiziranog sektora mladih da se raspetljavanju tog gordijskog čvora krene prečacom, bez prethodno jasno predstavljene podloge na temelju koje je donesena odluka da se određeni broj ovih problema riješi donošenjem zakonodavnog akta. Iz tog je razloga Mreža mladih Hrvatske samoinicijativno, uz financijsku potporu Agencije za mobilnost i programe EU, odlučila istražiti na koje su načine ova pitanja riješena u drugim europskim zemljama, uzimajući pritom primjere iz neposredne okoline, kao što su Slovenija i Srbija, ali i nešto dalje, u članicama Europske unije, kao što su Litva i Finska. Namjera istraživača bila je, kroz intervjue s predstavnicima nacionalnih vijeća mladih iz spomenutih zemalja, doznati nešto više o pojedinim zakonskim rješenjima u te četiri zemlje, kako bi se uvidjeli modaliteti mogućih rješenja za hrvatsku situaciju, ali i skrenula pozornost na moguće pozitivne i negativne posljedice svakoga od odabranih rješenja. 

Publikaciju Zakoni o mladima, mladi o zakonima možete pronaći ovdje. Autori su istraživanja Nikola Buković, Petra Pekica i Marin Živković, uz suradnike Marka Boka i Mirelu Travar.