Piše: Matija Mrakovčić
Elsevier je najveći komercijalni izdavač znanstvenih radova koji posjeduje neke od najvećih baza podataka akademskog materijala čija je cijena toliko visoka da si ih čak ni Harvard, najbogatije sveučilište globalnog sjevera, ne može priušititi. Akademski znanstveni rad, podržan javnim novcem, zbog previsokih cijena znanstvenih časopisa tako postaje privilegij nedostupan većini znanstvenika i istraživača diljem svijeta. Također, s 37 posto profitne marže i oko milijardu dolara neto dobiti, poslovanje Elseviera je u snažnom kontrastu s rastućim naknadama za izdanja i iznosima studentskih kredita te smanjenih plaća fakultetskog osoblja.
Ove je godine Elsevier podnio tužbu zbog povrede vlasničkih prava protiv besplatnih arhiva knjiga i znanstvenih istraživanja Science Hub, Library Genesis i BookFi, tražeći od njih milijune dolara naknade štete. Sud u New Yorku donio je odluku kojom je odobrio zahtjev Elseviera da se navedenim sajtovima zabrani daljnja diseminacija sadržaja te ukinu domene i zaključio je da pretvaranje zaštićenog materijala u besplatni “ne služi javnom interesu”. Osnivačica Sci-Huba Alexandra Elbakyan smatra da potez Elseviera ukazuje na opasnu ideju, odnosno da “javnost nema pravo na znanje”.
U trenutku izricanja zabrane, urednički je kolegij časopisa Lingua u vlasništvu Elseviera predao kolektivnu ostavku radi odbijanja izdavača da omogući slobodan pristup i odustane od visokih naknada koje naplaćuje autorima i njihovim akademskim institucijama. Također, pokrenuta je peticija kojom se želi spriječiti zatvaranje Ashgatea, donedavno nezavisnog izdavača, kojeg je izdavač Informa PLC odnosno njegov ogranak Taylor&Francis nedavno kupio, a nizozemsko Ministarstvo obrazovanja već je prije najavilo mogući bojkot Elseviera.
Grupa ljudi koja radi na dostupnosti digitalnih knjižnica i arhiva u javnom je pismu upozorila da se radi o trenutku u kojem je potrebno zauzeti stav i izaći iz anonimnosti. Pismo potpisuju Dušan Barok (monoskop.org), Sean Dockray (aaaaarg), Kenneth Goldsmith (ubu), Sebastian Lütgert (textz.org), Anthony Iles, Josephine Berry i Pauline van Mourik Broekman (Mute), Femke Snelting (Constant/Memory of the World), spideralex (Calafou/Memory of the World), Lawrence Liang (Alternative Law Forum), Dubravka Sekulić, Tomislav Medak i Marcell Mars (Memory of the World). Između ostalog, upozoravaju da se prije Science Huba i Library Genesisa isto dogodilo sajtovima Library.nu i Gigapediji, prije Gigapedije bio je textz.org, a prije njega nije bilo gotovo ničega. “Veliki igrači”, komercijalni izdavači, većinu javnih knjižnica, besplatnih repozitorija svjetskog znanja, žele svesti na ništicu, a u tome imaju svesrdnu pomoć sudova i zakonodavstva.
“Imamo sredstva i načine da znanje postane dostupno svima bez ekonomskih barijera i uz manju cijenu za društvo u cjelini. Zabranjen pristup akademskim istraživanjima, visoki profiti monopola i njihova glavna uloga u alokaciji akademskog prestiža gazi javni interes. Komercijalni izdavači priječe open access izdavaštvo, kriminaliziraju ga, presuđuju našim herojima, uništavaju naše knjižnice. (…) Naše znanje kao zajedničko dobro raste u krivinama iskvarenog sistema. Mi smo kustosi znanja, kustosi iste infrastrukture o kojoj ovisi proizvodnja znanja, kustosi tog plodnog, ali krhkog zajedničkog dobra. Biti kustos znači, zapravo, preuzimati, dijeliti, čitati, pisati, recenzirati, uređivati, digitalizirati, arhivirati, održavati, činiti dostupnim, ukratko – koristiti, a ne prisvojiti znanje”.
Potpisnici upozoravaju da se nalazimo u odlučujućem trenutku u kojem moramo prepoznati samo postojanje ovog zajedničkog dobra kao čin građanske neposlušnosti. “Vrijeme je da se prestanemo skrivati i da svoje ime pridružimo ovom činu otpora. Možda se osjećate izoliranima, no mnogo nas je”. Sci-Hub, BookFi i LibGen ne namjeravaju se pokoriti odlukama suda.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
