Kocsis, Mackenzie i Pawlikowski u Motovunu

Radi se o mladoj mađarskoj autorici Ágnes Kocsis, dvostrukom laureatu Berlinalea iz Škotske Davidu Mackenzieu, te motovunskoj publici dobro poznatom poljskom redatelju nastanjenom u Velikoj Britaniji – Pawełu Pawlikowskom.

Ágnes Kocsis rođena je u Budimpešti gdje je i diplomirala režiju na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost. Njezin kratki film The Virus osvojio je nagradu Cinéfondation na 59. festivalu u Cannesu, a Fresh Air, njezin prvi igrani film na istom je festivalu prikazan u programu Tjedna međunarodne kritike. Adrienn Pál, njezin drugi igrani film premijerno je prikazan 2010. godine, također u Cannesu, na kojem je i osvojio nagradu FIPRESCI.

David Mackenzie rođen je i odrastao u Škotskoj. Karijeru je započeo kratkometražnim filmovima za koje je primio niz nagrada, a 2002. snimio je svoj prvi igrani film The Last Great Wilderness. Za drugi igrani film, Young Adam nagrađen je 2003. na Edinburgh International Film Festivalu, a 2004. osvojio je i nagradu londonskog udruženja kritičara za najboljeg novog autora. Također igrani, Asylum (2004) nagrađen mu je na Berlinaleu, a za Hallam Foe (2007) osvojio je u Berlinu Srebrnog medvjeda, ali i nagradu FIPRESCI u Motovunu. Njegov najnoviji film, Perfect Sense premijerno je prikazan na ovogodišnjem Sundance Film Festivalu, a bit će prikazan i u Motovunu.

Paweł Pawlikowski rođen je u Varšavi. S 14 godina napustio Poljsku, živio u Njemačkoj i Italiji, studirao književnost i filozofiju u London i Oxfordu. Sredinom osamdesetih počeo je raditi filmove. Nagrađen je za dokumentarce Vaclav Havel (1989), Od Moskve do Petuškog (1990), Putovanja Dostojevskog (1991), Srpski epovi (1992) te Na putu sa Žirinovskim (1995). U igranom filmu je debitirao Vanjskim suradnikom (1997), snimljenim na ruskom, a za Posljednje utočište (2000) i Moje ljeto ljubavi (2004) osvojio je niz nagrada, među kojima izdvajamo nagrade BAFTA za najboljeg debitanta 2000. i najbolji britanski film 2005., četiri nominacije za Europske filmske nagrade, te pobjede na festivalima u Edinburghu, Solunu, Gijonu, Cabourgu, Oslu i Motovunu: Propeler za Posljednje utočište i nagradu publike za Moje ljeto ljubavi.

Osim filmova koji konkuriraju za glavnu festivalsku nagradu, te antikorupcijsku nagradu koju festival dodjeljuje u suradnji s Transparency International, Motovun će ove godine prikazati i poseban program naslova iz zemlje partnera – Irske, regionalne filmove u konkurenciji za nagradu Bauer, retrospektivu dobitnika ovogodišnjeg dobitnika nagrade Maverick – Ulricha Seidla, te još nekoliko programskih cjelina čiji će detalji biti poznati koncem lipnja.