Karika koja nedostaje

Piše: Matija Mrakovčić

“Mapiranje novih obzora – izvještaj o stanju društvenog poduzetništva u Hrvatskoj 2015.” prvi je u nizu od devet izvještaja odnosno publikacija planiranih u sklopu projekta iPRESENT Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba. Sljedeći najavljeni izvještaj je “Preko granica – društvena ekonomija u Europi”, koji s prvim, naglašavaju iz Instituta, čini teorijsko‑analitičku cjelinu koja teži razjasniti osnovne pojmove te uspostaviti znanstvenu bazu za budući metodološki razvoj projekta i istraživački rad. Prvi izvještaj ima ulogu ispuniti taj cilj analizom stanja društvenog poduzetništva u Hrvatskoj, a drugi pregledom razvoja društvene ekonomije te pripadajućih poduzetničkih ideja i koncepata u Europi kako na razini pojedinih država članica, tako i na razini Europske Unije. 

“Mapiranje novih obzora” donosi povijesni pregled pojave i razvoja društvenog poduzetništva u Hrvatskoj, analizira Strategiju razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2015. do 2020. godine, kao temeljnog državnog dokumenta za ovo područje, te prezentira Bazu aktera društvenog poduzetništva i/ili tome bliskih pravnih subjekata. Voditelj je projekta Dražen Šimleša, znanstveni suradnik u Institutu, te suradnici Anka Mišetić, Jelena Puđak, Filip Majetić i Anita Bušljeta Tonković. 

Društveno poduzetništvo, do prije nekoliko godina pojam nepoznat široj javnosti, sredinom 2015. godine i donošenjem Strategije, postaje za civilnu scenu sve više opći pojam, jedno od “glavnih strateških opredjeljenja, karika koja nedostaje, vrlo važan jamac argumentacije da je civilno društvo tu radi samih građana i građanki”, navodi se u izvještaju. Uz pojavu društvenih poduzeća početkom 90‑ih godina prošlog stoljeća isticalo se uspješno pozicioniranje trećeg sektora između države i tržišta, kao potvrda da uslijed krize države blagostanja i izmicanja države iz sektora usluga, privatizacija nije jedino rješenje.

Drugi upozoravaju da se radi o guranju organizacija civilnog društva prema poduzetničkom i menadžerskom modusu djelovanja te nepravednom nametanju civilnom društvu odgovornosti za stopu zaposlenosti. No, navodi se u izvještaju, “nema nikakve sumnje da će opća ekonomsko‑socijalna situacija u Europi i strateški smjerovi razvoja koji se zagovaraju kroz ‘pametan, održiv i uključujući rast’ sve više povlačiti i projektnu orijentiranost OCD‑a i drugih prikladnih pravnih subjekata u smjeru društvenog poduzetništva i poduzeća”. U tom smjeru je do 2020. godine spremno 85 milijuna eura kroz Europski socijalni fond – ESF i Europski fond za regionalni razvoj – EFRR.

Kada izvještaj govori o organizacijama civilnog društva, radi se zapravo o nekoliko najprisutnijih organizacija u edukaciji, zagovaranju, umrežavanju i provedbi društvenopoduzetničkih inicijativa i projekata, najviše petnaestak, čiji su rad i aktivnost i doveli do početka rada na Strategiji. S obzirom da unatoč donesenoj Strategiji, u Republici Hrvatskoj ne postoji jedinstvena, kontinuirano obnavljana, sigurna i provjerena baza aktera društvenog poduzetništva, izvještaj i u to smislu donosi iskorak.

Nakon analize Strategije razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2015. do 2020. godine i izdvajanja najvažnijih izazova za njen uspjeh, autori izvještaja zaključuju: “Premda ohrabruje otvaranje Odjela za razvoj društvenog poduzetništva pri Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, osnivanje Savjeta za razvoj društvenog poduzetništva koje će imenovati Vlada Republike Hrvatske, bit će veći iskorak”. No, ta odluka već kasni: “Niti jedna nacionalna strategija ne može uspjeti ako se provodi samo iz jedne adrese, iz jednog ministarstva ili agencije ili nekog trećeg tijela. U Hrvatskoj, neovisno o temi, vrlo često zapinje upravo na nužnoj sinergiji i suradnji svih zainteresiranih (…) S obzirom na širinu i dubinu područja i tema koje pokriva društveno poduzetništvo, Strategija ne može uspjeti ako ostane isključiva briga trenutačno nadležnog ministarstva”.