Tema Izbor iz tjedna u medijima
Piše: Vatroslav Miloš
Milan Bandić, najveći od svih hrvatskih gradonačelnika ikad, napokon je na slobodi. Njegovo nepravedno utamničenje, odlučio je tako Ustavni sud, grubo je kršenje ljudskih prava. Odlučio je Ustavni sud i da ne možete jamčevinu određenu za sumnjičenje za jedno kazneno djelo, k vragu, naplatiti zbog sumnje za drugo kazneno djelo. Gradonačelnik Bandić je, hvala na pitanju, na svome radnom mjestu.
Istovremeno, kako prenose gotovo svi mediji u zemlji, u Hrvatskoj je potkraj veljače bilo “47 828 blokirana poslovna subjekta s 28,9 milijardi kuna neizvršenih osnova za plaćanje, a u blokadi je bilo i 317 224 građana, s 31,46 milijardi kuna nepodmirenih dugovanja”. Iako je na godišnjoj razini “trend” blokada u opadanju, realnost ovrha i ovršnih radnji na svojoj je koži osjetilo 2,3 posto više građana i 1,2 posto poslovnih subjekata nego u siječnju.
Prošloga je tjedna, u sklopu Filozofskog teatra, u zagrebačkom HNK-u gostovao Thomas Piketty, francuski ekonomist i, puno važnije, premijerov liebling čija knjiga Kapital u 21. stoljeću ravnodušnima ne ostavlja ni libertarijance ni marksiste. Snimku predavanja, koje je uživo prenosio HRT i HR, možete pogledati ovdje.
“Statistike pokazuju kako je kultura u Srbiji ispala sa svih lista prioriteta građana. U osiromašenom društvu malo je onih čiji budžet nakon zadovoljenja elementarnih potreba omogućava još i dodatna izdvajanja za kulturnu potrošnju. Posljedično, kultura je postala ekskluzivna i elitna stvar koja se sve manje srami tako i predstavljati u službenim politikama”, piše Marko Miletić na Biltenu. U Hrvatskoj je, budimo realni, situacija nešto bolja no itekako usporediva. Nejasna kulturna politika, prebacivanje odgovornosti kulturne potrošnje na platežnu (ne)moć pojedinca, sve manja izdvajanja za prosvjetu i znanost, marginalizacija lokalnih kulturnih točaka poput domova i centara za kulturu… “Primeri domova kulture i studentskih centara mogu poslužiti kao potencijalna alternativa ukoliko se kultura oblikuje i finansira tako da služi celom društvu, a ne samo dogmatičnom veličanju pojedinačnih uspeha i zadovoljstava. Pokušaji formulisanja drugačije kulturne politike, koji bi išli u tom pravcu, moraju uzeti u obzir stvaranje materijalnih osnova za kulturnu produkciju. Odnosno, borba za kulturu za svakoga je borba za privredu i ekonomiju koje će koristiti celom društvu”, ističe na kraju Miletić.
Četvrtak, 9. travnja, bostonski je gradonačelnik službeno proglasio Danom pokreta riot grrrl. Radi se o feminističkom kontrakulturnom pokretu koji je, prvenstveno kroz muzičku i fanzinsku proizvodnju, osnaživao djevojke i žene da u svoje ruke uzmu alate kulturne proizvodnje i bore se protiv patrijarhata, establišmenta, kapitalizma i svih oblika diskriminacije. Pokret je nasnažnije djelovao od početka pa sve do kraja 1990-ih godina, a njegovi se odjeci – kroz različite oblike umjetničkih, aktivističkih i medijskih praksi – itekako ogledaju i danas.
Engleski pridjev eerie teško se može precizno prevesti na hrvatski. Korijen mu je u srednjeengleskom eri, odnosno staroengleskom earg, a označava nešto jezovito, nadnaravno, uznemirujuće. U tekstu The eeriness of the English countryside engleski književnik i profesor engleske književnosti Robert Macfarlane piše o aktualnom prodoru te “engleske jeze” u književnost, popularnu muziku, film, likovne umjetnosti i ističe kako za nove generacije umjetnika to označava kulturnu i političku reakciju na suvremene krize i strahove, a ne tek neki neodređeni šok-efekt.
Objavljeno
