Poptika
Izbor iz tjedna u medijima
Piše: Vatroslav Miloš
Situacija koju putem medija bezbrižno pratimo iz udobnosti vlastitih domova ima sve elemente onoga što poznajemo kao distopiju. Rat, izbjeglice, zatvorene granice, suzavac, zidovi. Lako je pritom izgubiti pojam o tome da slika ili tekst koji pred sobom imamo nije dramatiziran, nije fikcionaliziran. Reporteri Novog lista Ladislav Tomičić i Davor Kovačević otputili su se u Beograd i napravili priču s izbjeglicama koje su, barem ako se načas vratimo na situaciju na makedonskoj granici, korak bliže neizvjesnoj mogućnosti života koji nije rat, razaranje i glad. “Od početka Arapskog proljeća, dirigiranog kaosa kojem su zapadni mediji dali ime što priziva optimizam i asocira na novi početak, do početka mjeseca srpnja ove godine iz Sirije i okolnih zemalja pred ratom je izbjeglo preko četiri milijuna ljudi”, piše Tomičić i nastavlja: “U pitanju je humanitarna katastrofa zastrašujućih razmjera. Preko milijun izbjeglica iz Sirije privremeno je udomila Turska. Na ovom mjestu kratko ćemo se zaustaviti pa upozoriti na ovo: ljude koji bježe od rata svjetski mediji predstavljaju kao imigrante/emigrante/migrante, iako bi točnije bilo napisati da su u pitanju izbjeglice. Da, izbjeglice su ujedno imigranti, ali svi imigranti nisu izbjeglice”.
Slučaj Ivane i Patrika Fogadića tjednima je u medijima razvijao senzacionalističke tabloidne naslove, da bi mjesec dana kasnije sve bilo kao nikada ništa nije desilo. Srećom, uvijek postoje oni koji će kopati dublje i preciznije od jednokratnog prikaza strave i užasa. Priča je to o monstrumima u nama: o Ivani i Patriku, Sylviji, Tedu, Assiji, Shuri, majčinstvu, ljubavi, institucijama, patrijarhatu, jezi.
Novosti su prošloga tjedna, u znak sjećanja na Arsena Dedića, objavile intervju koji je s njime godinu dana ranije vodio Dragan Grozdanić. “Neću da budem informiran, cijeli svijet je preinformiran, i to loše”, kazao je Dedić, “Vrijeme informativnosti je svima napravilo zlo, stoga je bolje biti neupućen”.
Što je zajedničko Iquitosu u Peruu, Petropavlovsku Kamčatskom, Nuuk na Grenlandu i Perthu u Australiji? Radi se o gradovima cestovno gotovo u potpunosti izoliranim od domicilnog teritorija, odnosno o činjenici da transport ovisi gotovo isključivo o nekonvencionalnim metodama putovanja, a što spomenute gradove, barem ako je suditi prema članku Nicholasa Gilla iz Guardiana, čini najzabačenijim gradovima na svijetu.
Lawrence English australski je medijski umjetnik i skladatelj koji godinama djeluje u području “field recordinga” i bioakustike te se bavi “istraživanjem politika percepcije i prirode slušanja”, a krajem 2014. godine Factmag je objavio njegov “Vodič kroz ‘field recording’ za početnike”. “Po prvi put u povijesti”, piše English, “uši počinju zauzimati središnje mjesto u razumijevanju, istraživanju i poimanju svijeta oko nas”.
Objavljeno
