Izbjeglički kampovi su gradovi budućnosti

Trajna rješenja stanovanja izbjeglica dugoročno su isplativija od šatorskih naselja za koje se pokazalo kako nisu samo privremeni smještaj.

piše:
Martina Domladovac
Foreign_and_Commonwealt_Office_Zaatari_refugee_camp_630Foto: Foreign and Commonwealth Office

Piše: Martina Domladovac

“Izbjeglički kampovi gradovi su budućnosti i vlade bi ih trebale prestati doživljavati kao privremeno rješenje”, rekao je Kilian Kleinschmidt u intervjuu za Dezeen. Kleinschmidt je dvadeset pet godina radio za Ujedinjene Narode u različitim izbjegličkim kampovima i humanitarnim operacijama diljem svijeta, a kamp u Zaarari u Jordanu bila je njegova posljednja misija. Na temelju dugogodišnjeg iskustva i rada na terenu, Kleinschmidt iznosi svoja razmišljanja o načinu na koji se zemlje nose s izbjegličkom krizom te kakva je budućnost današnjih izbjeglica u novim sredinama. 

“Na Bliskom istoku gradili smo kampove – privremene nastambe – ali izbjeglice su gradile grad. Prosjek boravka u izbjegličkim kampovima je sedamnaest godina. To je jedna cijela generacija”, kaže Kleinschmidt koji smatra kako je do nepotrebno loših uvjeta stanovanja došlo isključivo zbog nedostatka volje i suočavanja s činjenicom da su izbjeglički kampovi trajna naselja kojima treba osigurati pravu infrastrukturu. 

Slična stajališta ima i arhitekt Alejandro Aravena, direktor Venecijanskog bijenala arhitekture 2016. godine. “Šatori su najbrži odgovor na hitnu potrebu za skloništima”, kaže Aravena “no investiranje u trajnija rješenja zapravo je ‘plaćanje unaprijed’ za trajno rješavanje nedostatka smještajnih prostora u svijetu”. Aravena zastupa ideju ‘hitre’ gradnje koja obuhvaća neophodan kostur građevine, dok su prazni međuprostori ostavljeni stanovnicima da ih ispune prema svojim potrebama. Ovaj je princip uspješno primijenjen na rješavanju problema ilegalnih naselja u Čileu, gradnji novih rezidencijalnih prostora u Meksiku te je prilagođen humanitarnom smještaju stanovnika New Orleansa pogođenih uraganom Katrina. “U financijskom pogledu, takav je pristup skuplji, ali na taj se način ne razbacujemo novcem, kao u slučaju postavljanja šatora koji će kasnije biti bačeni. Ovakva arhitektura isprva funkcionira kao sklonište u slučaju nužde, no s vremenom će postati trajno rješenje”, kaže Aravena.

Izvještavanje s bojišnice, tema je koju je Aravena izabrao za ovogodišnji Bijenale, referirajući se upravo na bliski rad sa zajednicom i rješavanje neposrednih arhitektonskih problema. U tom smislu Aravena kaže kako arhitekti i dizajneri ne moraju osjećati moralnu superiornost ili socijalnu odgovornost rješavanja problema stanovanja današnjice, već prvenstveno kao izazov svojih mogućnosti. “Ova kompleksna pitanja zahtijevaju profesionalnu kvalitetu, ne profesionalnu milostinju”, kaže arhitekt.

Objavljeno
Objavljeno

Povezano