Prije gotovo pola stoljeća, kasnih 1960-ih, nekolicina mladića s ovih prostora opsjednuta filmom, krenula je u neobičnu pustolovinu koja je epilog dobila u fenomenu praške škole filma. Avantura započeta filmskim eksperimentima u lokalnim kinoklubovima diljem bivše Jugoslavije nastavila se učenjem raznih filmskih “zanata” na znamenitoj praškoj filmskoj školi FAMU, a potom, povratkom u domovinu, nizom autorskih filmova koji su, pod utjecajem češkoga novoga vala i Praškoga proljeća, potkraj 1970-ih promijenili krvnu sliku nekadašnje jugoslavenske kinematografije i vratili je na europsku filmsku kartu.
Umjesto ideologiziranih junaka, “praški đaci” na domaće ekrane donijeli su svakodnevicu i ljude “od krvi i mesa”, a umjesto patosa, crno-bijelih formula i diletantizma: humor, ironiju i zanatske vještine. Na poziv redatelja Lordana Zafranovića, koji je ove godine proslavio sedamdeseti rođendan, praški đaci okupljaju se 12. svibnja u zagrebačkom kinu Tuškanac, a uz kraću retrospektivu svojih filmova pričat će o onome što ih povezuje i razlikuje te još jednom pokušati odgovoriti na pitanje: što je to praška škola filma?