Blic Tema ovogodišnje 13. međunarodne izložbe arhitekture u Veneciji je Common ground/Zajednička osnova. Otvorenje hrvatskog paviljona održat će se u ponedjeljak, 27. kolovoza u 18 sati, a predstavit će ga Pulska grupa. Kustos je Tomislav Pavelić uz umjetničku suradnju s Igorom Bezinovićem, Hrvoslavom Brkušić, Borisom Cvjetanovićem i Sinišom Labrovićem.
Njihov rad tematizira zajedničku osnovu kroz sve glasnije proteste u vremenu kada broj nezadovoljnih kapitalizmom rapidno raste, a prostori grada postaju poprištima sukoba gdje je zahtjev za neposrednom demokracijom postavljen u prvi plan. Kakvu vrstu upravljanja želimo? Kakvu distribuciju vrijednosti zahtijevamo? Kako bi se gradovi mogli razvijati kada bi se ti zahtjevi ispunili? Konačno, kakve su prostorne posljedice naših zahtjeva? Različiti odgovori na ta i druga pitanja mogu se iščitati u seriji intervjua sa samim protagonistima sukoba gdje su se arhitekti postavili u ulogu slušatelja. Na taj su način zahtjevi skupljeni na terenu postali metodom planiranja, a taktike otpora postaju predlošci za zamišljanje grada kojeg svi mi stvaramo. Stvarni događaji s poprišta konflikta, mapirani zahtjevi mreže inicijativa prikupljeni kroz razgovore te zamišljanje zajedničke budućnosti gradova koja iz tih zahtjeva proizlazi, predstavljaju tri komplementarna dijela – kontekst, karta i prostorni uređaji – koji čine ovogodišnji hrvatski paviljon.
Dramatični događaji aktualnih sukoba u različitim gradovima, koje su dokumentirale same inicijative, čine video instalaciju autora Igora Bezinovića i Hrvoslave Brkušić koja, reproducirajući se kroz niz projekcija na paralelne zaslone, tvori tijelo paviljona. Pulsirajuća slika i ritam protesta tako ispunjavaju prostor paviljona i tvori kontekst u kojem arhitektura danas djeluje, a posjetitelj je pozvan da uđe u njega krećući se između projekcijskih površina i otkrivajući niše u kojima su izložene informacije – makete mogućih okoliša i mapa sa zahtjevima, taktikama i praksama samih protagonista video rada. Kontekst je dodatno opisan projekcijom performansa Siniše Labrovića na samim lokacijama sukoba, fotografijama Borisa Cvjetanovića i video radovima Pulske grupe.
Međusobna povezanost različitih radničkih inicijativa i borbi za javni prostor grada prikazana je spajanjem mapa gradova gdje se aktualni sukobi odvijaju, negirajući njihovu stvarnu geografsku udaljenost. Danas, nakon više godina umrežavanja mnogih konfrontacija sve je intenzivnija mreža u kojoj akteri različitih protesta međusobno komuniciraju i šire informacije neovisno o političkim i medijskim blokadama režima, podržavaju se, razmjenjuju iskustva, taktike, strategije i svojim vezama premošćuju međusobne udaljenosti komprimirajući žarišta sukoba u jedan jedinstveni prostor pojavnosti – prostor političke akcije. Borbe koje povezuju teritorij stvaraju imaginarni grad koji konstituira ova mreža inicijativa nazvana Sastavljena mašina otpora.
Ove borbe, prikazane u mapi, nas, između ostalog, uče da ako zamislimo drugačiji način distribucije viška vrijednosti, ako sami prisvojimo potrebne nam resurse i demokratski upravljamo njima, stvaramo preduvjete da se vrijednost proizvedena u gradu investira u razvoj samog grada. Zahtjevi različitih inicijativa za drugačijim upravljanjem, distribucijom vrijednosti i slobodnim prostorom prevedeni su u arhitektonski jezik pomoću maketa koje predstavljaju tri prostorna uređaja. Iako ovi uređaji koriste teritorij grada Pule kao podlogu, oni su univerzalni jer istražuju moguće metode planiranja. Prvi istražuje drugačiji oblik upravljanja gradom, drugi slobodne tokove vrijednosti u gradu, a treći moguće konstituiranje institucija neophodnih za život u gradu. Bazirani na provedenom istraživanju, ovi prostorni uređaji predstavljaju zajedničku osnovu za zamišljanje mogućih “neposrednih prostora”.
Izvor: UHA
Objavljeno
