Kritika Izbor iz tjedna u medijima
Piše: Vatroslav Miloš
U postizbornoj raspodjeli političkih dužnosti resor kulture se, kao i do sada, našao prilično nisko na listi prioriteta elite koja zastupa novu stručnost. Ako je izborom Andreje Zlatar Violić na to mjesto u mandatu vlade Zorana Milanovića bilo nekih iluzija oko toga, to se – kao i famozni Plan 21 i unatoč nekim dobrim strateškim pomacima – pokazalo kao tek dobar PR-trik. Jer, budimo iskreni, cinična politika koja nudi tek formu, a ne i sadržaj, ne može računati na rezultate. Ono što nam u tom resoru slijedi – barem ako je suditi prema medijskim odjecima, ali prema prisustvu govora o kulturi u izbornoj trakavici koja još uvijek traje – u najboljem je slučaju status quo, a za mnoge radnike u kulturi, kao radnike u sektoru s najtanjim budžetom, “stezanje remena” i “bolni rezovi” postaju sve nepodnošljiviji. “Slažu se valjda svi stratezi hrvatske budućnosti”, piše Predrag Lucić u Novom listu, osvrćući se na neokonzervativne ideje Luke Popova, “s mišljenjem ekonomskog ideologa ovdašnjih neokonzervativaca da je npr. Ministarstvo kulture ne samo nepotrebno, nego i štetno. ‘Pitam se čemu služi Ministarstvo kulture?’ – glasi njegovo retoričko pitanje. Najstručniji mogući argument za ukidanje uslijedio je odmah nakon upitnika: ‘Kao da ljudi nisu sposobni samostalno odlučiti koju predstavu ili izložbu žele financirati’”. O čemu govorimo kad govorimo o “neatraktivnom” sektoru kulture, u drugom su tekstu, naslovljenome Ovo je jedina ministarska fotelja za koju se nitko ne otima, svoje viđenje stanja stvari dali Nina Obuljen Koržinek, Nikica Gilić i Emina Višnić.
Bosnu i Hercegovinu potresa slučaj 14-godišnjeg Mahira Rakovca kojega su vršnjaci iz Međunarodne osnovne škole u Sarajevu kontinuirano fizički i psihički slamali dok nije izvršio samoubojstvo, a direktor škole pokušavajući nemušto “kontrolirati štetu”, opravdavajući nasilnike izjavio je kako su to “samo djeca”. “Dijete silovatelj nije samo dijete jer silovanje nije nešto s čime eksperimentiraš u školi, pa ga onda prerasteš”, piše Asja Bakić na Mufu i dodaje: “Ne, silovanje implicira da nekoga psihički i fizički želiš slomiti, da u njemu želiš ubiti vjeru u svijet i u društvo”.
Prošloga tjedna u Turskoj je potpisivana deklaracija koja poziva na prestanak agresije nad Kurdima na jugoistoku zemlje. Deklaraciju je potpisalo preko tisuću znanstvenika s 89 institucija u Turskoj i u inozemstvu, a nakon što su neki od njih privedeni, drugi su svoja vrata našli označena crvenim križevima i prijetećim porukama na kojima je istaknuto da se radi o pristašama Kurdistanske radničke partije (PKK). Više čitajte ovdje.
Jerko Bakotin novinar je, kritičar i izvjestitelj kojemu ovih dana za Algoritam izlazi knjiga putopisa naslovljena Bratstva i ubojstva, gajđin. Povodom izlaska knjige s njim je za Novi list razgovarao Ladislav Tomičić: “S obzirom na to da hrvatstvo, srpstvo i tako dalje, dakle etnicitet i na njemu utemeljena društva vode progonima i genocidima, posve je jasno da su – uz odmak od bilo kakve nekritičke nostalgije – neke ideje bivše države, poput bratstva naroda i solidarnosti radničke klase, za čiji boljitak se barem teoretski vlada, superiorne današnjim društvima. Buja etnička netrpeljivost i pokušaji potčinjavanja žena, dok biskup Košić u srednjovjekovnoj maniri iranskog ajatolaha baca fetvu na Božu Petrova zbog njegovog lažnog koketiranja s lažnim socijaldemokratima. Da ne spominjem puzajuću rehabilitaciju ustaštva. Unatoč svim promašajima i nepravdama, naveo bih stav povjesničarke Marie-Janine Calic da je ’Jugoslavija najozbiljniji modernizacijski projekt na ovim prostorima’, dok je socijalistička revolucija masama ponudila dostojan život i uvela ih u modernu”.
Lake note muzički je e-zine koji istražuje kretanja u suvremenoj popularnoj i eksperimentalnoj glazbi kojega zajednički uređuju Ivna Franić i Karlo Rafaneli. Kao i mnogi mediji, ovih su se dana posvetili retrospektivnom pogledu na 2015. godinu, odnosno predstavili petnaest najboljih muzičkih izdanja u prošloj godini.
Objavljeno
