Ovaj okrugli stol zamišljen je kao nastavak suradnje započete u tematima Rad u medijima/Mediji o radu i Migrantski rad objavljenima ovoga ljeta u Zarezu. Uz moderatore, glavnog urednika Zareza Borisa Postnikova i Stipu Ćurkovića iz Centra za radničke studije, u razgovoru su sudjelovali Igor Lasić, Milan F. Živković, Katarina Peović Vuković, Katarina Luketić i Hajrudin Hromadžić.
“Razgovor se najvećim dijelom bavio samim medijima i radom u medijima. Moderator Boris Postnikov na samom početku prisutnima je postavio pitanje: ‘Što bi javni medij trebao biti’, odnosno koja trebala biti funkcija javnog medija”, piše Andrea Milat iz H-altera. Uz “vječne teme”, poput sporne terminologije “neprofitnih” odnosno “nezavisnih” medija te magle koja okružuje Agenciju za elektroničke medije, transparentnosti njezina rada i kriterija za otvaranje Fonda za pluralizam medija elektroničkim publikacijama, raspravljalo se i o funkciji trećeg medijskog sektora. Na to se pitanje nadovezala Katarina Peović Vuković, viša asistentica na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, koja je, kako piše Milat, “kazala da u Hrvatskoj treći medijski sektor (koji se također neprecizno naziva neprofitnim ili čak nezavisnim sektorom) preuzima ulogu javnog medija jer se brine o općem društvenom interesu”. Treći sektor bavi se bankama, obrazovanjem, pravima radnika i sličnim temama što su teme od javnog interesa koje gube svoj prostor na javnim medijima koji sve više postaju nalik komercijalnim medijima i svoje sadržaje pune sportom i zabavnim programima”.
Stipe Ćurković istaknuo je “kako je funkcija javnih medija da iznose analize i informacije o društvu” te “da se tu radi o kolektivnom intelektualnom radu koji nije (ili ne bi trebao biti) podložan pojedinačnim privatnim interesima i koji treba težiti istini”. Što se pak javnog financiranja medija, ono se, smatra Ćurković, “u medijskoj percepciji poistovijetilo s državnim medijima”. Otvoreno je i pitanje “restrukturiranja pozicije radnika u medijima”: novinari sve manje sami sebe identificiraju kao radnike i – zbog prekarnih uvjeta u kojima rade – izmiče im svijest o “podvrgnutosti njih samih radnoj disciplini kapitala”.
Savjetnik za medije pri Ministarstvu kulture Milan F. Živković smatra kako se “javni mediji ne bi trebali organizirati prema obrascu komercijalnih medija već s obzirom na javnu funkciju medija” te kako “treći sektor ima aktivistički otklon od komercijalizacije medija”. Što se pak izravnog utjecaja politike na svakodnevni rad novinara, književna kritičarka i urednica u Zarezu Katarina Luketić ističe kako on nije toliko značajan već da novinari određenih redakcija sami sebe cenzuriraju kao i “da su spektali kojima se pune medijski stupci rezultat uređivačke politike, a ne zahtjeva publike, kako bi medijski akteri to htjeli prikazati”.
Umjesto odgovorima, raspravu je pitanjima “što zapravo radimo kad radimo u medijima i kako medijski sustav učiniti funkcionalnim za javnost?” zaključio Živković i naglasio potrebu za, odnosno “nužnost jačanja radničkog pokreta među radnicima u medijima”.
KP / H-alter