Blic “Jeste li u zadnjih godinu dana radili više i dulje od dogovorenog, a da za to niste bili više plaćeni? Potpisivali autorske ugovore nakon što ste odradili posao? Rekli suradniku pri dogovaranju posla da ćete o novcima pričati kasnije? Jeste li si prije godinu dana svečano obećali da nećete ponovno raditi 10 do 12 sati dnevno u prosincu?”
Ta je pitanja u prepunoj dvorani Društva arhitekata Zagreb (DAZ) postavila Dunja Kučinac, jedna od autora_ica i glavna urednica izdanja Od aplauza do sindikata: Priručnik o radu u kulturi, koje supotpisuju Nina Gojić, Sven Janovski i Jakov Kolak. Uklopljen u vizualni identitet pod autorstvom Lane Grahek i Josipe Tadić, ovaj svojevrsni udžbenik informira radnike_ce u kulturi o njihovim pravima, mogućim modelima i cijeni rada te kolektivnom organiziranju i mnogim drugim radnopravnim pitanjima.
Priručnik su izdali kustoski kolektiv BLOK i Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela (SPID), a na predstavljanju koje se odvilo 10. prosinca, autorima_cama se pridružila i slovenska sociologinja i teoretičarka Katja Praznik. Knjiga je bila besplatna, kao i pića na šanku, a Kučinac je potaknula okupljene da ostave donaciju za inicijativu Nepokorena Palestina: “Jedan je svijet i jedna je borba koju vodimo u njemu”, rekla je.
Za Kučinac, jednu od kustosica BLOK-a, borba za kulturu počinje informiranjem. Priručnik zato odgovara na ključna pitanja: kada se prema zakonu potpisuju autorski ugovori, kako se računaju doprinosi i što su prekovremeni sati te koliki je zakonski minimum godišnjeg odmora u takvom radu, što su strukovne udruge i zašto je formiranje sindikata ključno u kulturnom polju.
Ipak, cilj knjige nije samo informirati, već i mobilizirati kulturne radnike_ce. Kako je podijelila Kučinac: “Bitno nam je da Priručnik vrlo jasno zagovara bolje plaće i honorare te više regulacije unutar polja, ali i da ohrabruje ljude da traže bolje za sebe i za druge, da se povezuju i organiziraju.” Iza knjige stoji dugogodišnji rad uključenih organizacija, uključujući projekt Aplauz ne plaća stanarinu koji je poslužio i kao idejni začetnik Priručnika. Uz navedene autore_ice, na njemu je radila i Karla Crnčević kao autorica segmenta o seksualnom uznemiravanju, ali i stručni pravni i računovodstveni savjetnici_e i testni čitatelji_ce koji_e imaju dugo iskustvo rada u kulturi.
Kako je istaknula Kučinac, bavljenje radničkim pravima u kulturi radnicima_ama i organizacijama koje djeluju u tom polju nije izbor, već nužnost: “Mora postojati neki minimum, neki standard za sve. Trebamo imati na umu da kad pristajemo na vlastitu potplaćenost, ne štetimo samo sebi nego i svima drugima u našem polju koji od svog rada žive.” Osim minimuma za koje se moramo boriti, Priručnik se bavi i mogućim budućim modelima rada poput kolektivnih ugovora za freelancere, četverodnevnog radnog tjedna i univerzalnog temeljnog dohotka.
Nakon Kučinac govorila je Nina Gojić, dramaturginja i predstavnica SPID-a. Jedna je od autorica SPID-ovog strukovnog cjenika, jednog od prvih takvih u kulturi i umjetnosti, te je već dugo svjesna potrebe da se ključne ekonomske i pravne informacije nađu na jednom mjestu. Kao freelancerica i samostalna umjetnica u Priručniku se većinski bavila cijenom rada i radnim vremenom samozaposlenih.
S obzirom na to da je iskusila burnout bilo joj je bitno da se ta tema nađe u izdanju, a istaknula je da su obrađene i teme mobinga i diskriminacije. “Važno je istaknuti da na kraju knjige imamo ‘Memento za bolju radnu svakodnevicu’ gdje imate checklistu koju možete koristiti ako naručujete posao ili ga radite za nekog drugog, kao i podatke kome se obratiti u kojoj situaciji”, rekla je Gojić.
Riječ je zatim preuzeo Sven Janovski. Kao aktivist, koordinator Operacije grad i jedan od osnivača Sindikalnog kolektiva udruženih prekarnih radnica i aktivista (SKUPA), u knjizi se bavio zapošljavanjem preko ugovora o radu u kulturi i perspektivom neprofitnih organizacija: “To je zapravo osovina mog rada zadnjih desetak godina, bavljenje sustavom koji nam uporno svake godine smanjuje financiranje, traži sve više od nas i pomaže našem sagorijevanju.”
Kao radnik i sindikalist Janovski se, kaže, susreo s nizom malverzacija: “Neki su ljudi po pet-šest godina na ugovoru na određeno koji se produže svaka tri mjeseca, što je ilegalno, ali se i dalje prakticira.” Naveo je i niz poznatih scenarija poput rada tijekom godišnjeg, bolovanja ili porodiljnog. Istaknuo je da je bitno da se kao kulturni_e radnici_e zauzmemo i odbijemo nepodobne uvjete, ali i da se ne radi isključivo o individualnoj odgovornosti: “Bitno je da djelujemo na ekosustavskoj razini kulture i da na tome poradimo u sektoru. No stvar je i cijelog sustava javnog financiranja i ovisnosti o nekim velikim igračima, bilo da su to donatori iz javnog ili privatnog sektora, koji nam zapravo definiraju posao.”
Zajednički nazivnik govora svakog od sudionika_ca bila je upravo potreba za solidarnim kretanjima u sektoru. Kao sindikalni organizator u Regionalnom industrijskom sindikatu (RIS), Jakov Kolak u svom je izlaganju naglasio nužnost kolektivnog organiziranja. RIS se, između ostalog, bavi sindikaliziranjem sektora koji prethodno nisu imali sindikate, a u sektoru kulture dosad su se pojavile tek dvije takve inicijative – sindikalna podružnica audiovizualnih radnika_ca i platforma Za K.R.U.H.
Kolak je prisutne potaknuo na još više takvog organiziranja, ali i upozorio na čestu pogrešku u tom procesu. “Zadatak sindikata je oslikavati prostore novog mogućeg i pratiti ljude na tom putu”, rekao je. “Sindikat nije tu da se volimo, ne tražimo ‘ispravne’ nego one koji s nama dijele poziciju i određene probleme i interese. Sindikat je tu da bismo pronašli zajedničko unatoč razlikama.” Jedina alternativa, istaknuo je Kolak, je mnogo manje potentna individualna borba koja odgovara onima na položajima moći.
Katja Praznik se nadovezala na to te izrazila da upravo zbog toga Priručnik vidi kao “oružje za organiziranje” koje će omogućiti demistifikaciju rada u kulturi i umjetnosti uopće. U kulturnim je sektorima individualizam fetišiziran, a uvjeti financiranja postavljaju kolege_ice u međusobnu konkurenciju, te je važno razumjeti na koji se način u takvim okvirima možemo organizirati. “Bitno je da shvatimo da smo dio nekih širih globalnih fenomena i trendova kojih je danas sve više. Pričati o umjetnosti kao radu ne oduzima ništa njezinoj kvaliteti. Ako se možemo boriti i za radne uvjete, to znači da će ta umjetnost biti bolja i dostupnija većem broju ljudi”, rekla je Praznik.
Izlaganju je uslijedio kratki krug pitanja tijekom kojeg su autori_ce ustanovili_e da će poslati PDF Priručnika svim većim financijerima u Hrvatskoj, uključujući Ministarstvo kulture. Za vlastiti primjerak možete se obratiti BLOK-u i SPID-u ili ga pokupiti na predstavljanju u Splitu 17. prosinca i u Rijeci 18. prosinca.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Iza scene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno
