Tema U nizu akcija i javnih događaja kojima se problematizira pitanje zapošljavanja mladih, 29. studenog udruga za promicanje kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom ZAMISLI organizirala je panel diskusiju Perspektive mladih na tržištu rada. O mogućnosti zapošljavanja te različitim poticajnim mjerama koje bi mladima trebale omogućiti ulazak na tržište rada pričali su Marija Halić (Hrvatski zavod za zapošljavanje), Aleksandra Gavrilović, nacionalna koordinatorica za Garanciju za mlade (Ministarstvo rada i mirovinskog sustava), Aleksandra Živković (Agencija za mobilnost i programe Europske unije) te Marin Živković, voditelj programa Prava mladih (Mreža mladih Hrvatske). Sudionici panela također su predstavili i uloge pojedinih institucija pri rješavanju problema nezaposlenosti mladih osoba, te dali određene smjernice pojedincima u potrazi za poslom.
Naglasivši da je “traženje posla posao za sebe”, Halić je istaknula kako među teže zapošljive osobe spadaju i mladi bez radnog iskustva, te je s Gavrilović predstavila niz mjera koje provode ove institucija, a koje bi mladima trebale olakšati prvi ulazak na tržište rada. Pod krovnim nazivom Garancija za mlade, te bi mjere trebale omogućiti mladima da se što prije aktiviraju, te predstavljati sigurnosnu mrežu kako u prelasku iz obrazovnog u svijet rada ne bi bili prepušteni sami sebi. Ukratko su predstavljene i nove smjernice za najpopularniju mjeru poticanja zapošljavanja mladih – stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa (SOR). Gavrilović je naglasila kako se učinkovitost SOR-a konstantno prati te se na temelju rezultata unose promjene koje bi trebale pridonijeti njegovoj većoj učinkovitosti.
Nove smjernice trebale bi biti više ciljane, a jedna od njih je i proširenje mjere na osobe starije od trideset godina koje iz različitih razloga nisu ranije imale mogućnost rada u struci za koju su se obrazovale. Istovremeno, mjera se neće moći koristiti za struke koje su u Hrvatskoj deficitarne kako bi se izbjeglo snižavanje cijene rada, a poslodavci će morati zaposliti barem jednu trećinu osoba na stručnom osposobljavanju ako će mjeru željeti koristiti i dalje. To bi u konačnici trebalo dovesti do manje upotrebe SOR-a i porasta upotrebe drugih mjera.
Kroz program Klub za zapošljavanje, rad s mladima u riziku od socijalne isključenosti te mladima na kraju obrazovanja, predstavila je Ljiljana Ban. Klub uglavnom djeluje na istoku Zagreba (Dubrava, Sesvete) i u njega se mogu uključiti svi koji traže posao. Prvenstveno pruža podršku i motivaciju za ustrajanje pri traženju posla, te korisnicima pomaže pri pisanju životopisa i vježbanju intervjua, a važan dio njihovog djelovanja odnosi se na rad s bivšim zatvorenicima kojima se pomaže pri traženju legalnog posla. Ban ističe kako je Klub također otvoren tražiteljima azila i osobama koje su tek dobile međunarodnu zaštitu pošto je to skupina u izrazito velikom riziku od socijalne isključenosti, no kaže kako im se do sada nitko iz ove skupine nije javio.
Kao jednu od opcija za dugotrajno nezaposlene osobe, Aleksandra Živković predstavila je Europsku volontersku službu (EVS) koja omogućava mladima da nekoliko mjeseci volontiraju u nekoj od zemalja Europske unije. Ovaj program počiva na sustavu mentorstva i orijentiran je prema volonterima, te za prijavu ne zahtijeva nikakve prethodne kompetencije. Osim veće mobilnosti i upoznavanja načina života kao i načina rada u drugim zemljama, EVS bi mladim osobama trebala pomoći steći radno iskustvo u struci ili području koje ih zanima, a za koje se nisu nužno obrazovali, kao i steći poznanstva i socijalni kapital koji će im pomoći pri razvoju karijere. Iako je program predstavljen kao šansa za mlade u takozvanoj NEET kategoriji (niti se obrazuju, niti su zaposleni), odnosno onima kojima treba najveća pomoć, ostaje nejasno koliko je on zapravo dostupan socijalno najugroženijim osobama, prvenstveno onima koji si ne mogu priuštiti godinu dana volontirati, odnosno ne tražiti posao. Ovaj program također ni na koji način ne garantira zaposlenje, tako da je sasvim izvjesno da se osoba nakon godinu dana izbivanja vratiti s izgubljenim kontaktima i propuštenim prilikama, te s ništa boljim mogućnostima zaposlenja. Umjesto šanse za one “najugroženije” čini se kako je ovaj program tek opcija za proširivanje životopisa te servis visokoobrazovane srednje klase.
Na neodrživost ovakvog sustava poticanja zapošljavanja upozorio je Marin Živković, istaknuvši kako se previše javnog novca koristi na visokoobrazovane, tražene radnike, umjesto na teško zapošljive osobe. Istaknuo je također kako je SOR sada ukinut za deficitarna zanimanja iako bi bilo logično da želimo osposobljavati upravo one radnike kojih na tržištu nedostaje. “To onda nije osposobljavanje, nego rad i u tom smislu u njega treba uključiti pripadajuća radna prava” naglasio je. Također je istaknuo kako sve ove mjere nisu puno utjecale na kvalitetu života i položaj mladih na tržištu rada. Iako su smanjile nezaposlenost, zbog niskih primanja i sve nesigurnijih oblika rada, položaj mladih se pogoršao.
Prema istraživanju CESI-ja s početka 2015. godine u kojem su sudjelovali mladi između 18 i 30 godina, 65 posto ispitanika i ispitanica bilo je nezaposleno, a od onih koji su zaposleni svega 35 posto radilo je na neodređeno – svi ostali su zaposleni preko nestalnih i nesigurnih oblika rada. Također, 60 posto zaposlenih mladih ima plaću manju od hrvatskog prosjeka, a od svih koji su radili ili volontirali tijekom studija, samo njih 40 posto je od toga imalo koristi u svijetu rada, tj. samo ih je toliko u konačnici zaposleno.
Sve mjere zapošljavanja ili pomoći pri zapošljavanju predsatvljene na panelu usmjerene su isključivo na pojedinca i njegove osobne vještine koje neprestano treba usavršavati kako bi povećao svoju konkurentnost. Istovremeno poslodavci ne riskiraju ništa, niti su dužni ikako pridonositi stručnom usavršavanju radnika, dok nerijetko očekuju jeftinu radnu snagu savršeno skrojenu prema svojim potrebama. Apsurd takvog sustava pokazuju primjerice banke koje imaju milijunske profite, a besramno koriste mjere zapošljavanja. Čini se dakle kako je unatoč dobrim željama i ponekad velikom entuzijazmu njegovih provoditelja, čitav sustav postavljen na krivim nogama, a inzistiranje na takvom sustavu gura nas sve dublje u provaliju nejednakosti i socijalne isključenosti.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
