Promo Piše: Martina Domladovac
One take Film Festival koji se ove godine održava deveti put, međunarodni je festival koji promiče kreativnost i inovativnost unutar zadanog okvira jednog kadra i jedan je od brojnih, nezavisnih filmskih festivala namijenjen specifičnoj publici. Uočeno je kako svi manji filmski festivali, bez obzira na žanrovske i druge profile te prostor održavanja, dijele slične organizacijske izazove zbog čega je pokrenuta inicijativa njihovog umrežavanja i potencijalnog zajedničkog adresiranja problema. S ovim ciljem, u sklopu ovogodišnjeg programa One take Film Festivala, održan je okrugli stol Kad se mali festivali slože… Glavna ideja okruglog stola bila je detektirati osnovne probleme i prepreke s kojima se organizatori susreću prilikom pripreme i realizacije svojih malih festivala te inicirati njihovo umrežavanje.
Predstavnici svih festivala brzo su se usuglasili kako je međusobna podrška i zajednički nastup prema nadležnim institucijama logično rješenje, no pokazalo se kako se, unutar uobičajenih organizacijskih okvira, pojedini festivali nose sa specifičnim problemima unutar svojih lokalnih sredina. Tanja Vrvilo (Filmske mutacije) i Sanja Šamanović (One Take Film Festival), predstavnice festivala koji se odvijaju u Zagrebu, usuglasile su se kako im je jedan od većih problema nedostatak prostora. Vrvilo je istaknula kako Filmske mutacije, kroz sad već dvanaest godina održavanja, imaju značajan arhiv prikupljenih materijala koje nemaju gdje pohraniti, stoga im je potreban prostor u kojem se mogu trajno nastaniti. Također, seljenje festivala po različitim gradskim lokacijama problematično je za njegovu organizaciju i održavanje kontakta s publikom, a konkretan prostor pružio bi im mogućnost za kontinuiranu prikazivačku djelatnost. One Take Film Festival održava se bijenalno i njihove potrebe za prostorom ograničene su na kratko razdoblje njegovog održavanja. S obzirom na to da je program festivala namijenjen specifičnoj publici i ne postoji potreba njegovog širenja, kvalitetnije iskorišten prostor bio bi onaj s više dvorana manjeg kapaciteta, kakvih je u Zagrebu, čini se, nestašica.
Problem neadekvatnog prostora nemaju Liburnia Film Festival iz Opatije i STIFF – Međunarodni studentski filmski festival iz Rijeke. STIFF uspješno surađuje s riječkim Art kinom, dok Liburnia na raspolaganju ima ljetnu pozornicu i dodatan zatvoreni prostor koji zadovoljavaju potrebe njihove organizacije. S druge strane, zbog nedostatka jasne namjere za decentralizacijom kulture u Hrvatskoj, naglašava Jelena Androić iz Liburnije, festivali izvan Zagreba ne smatraju se dovoljno relevantnim. Ističe i nerazumijevanje njihove lokalne sredine, grada koji počiva na turizmu i zabavu postavlja kao imperativ dok se kulturne manifestacije i sadržaji neprestano sami moraju nametati. Lociranje u maloj sredini također znači nedostatak stručnog kadra koji, prema njenim riječima, “ponekad moraju dovlačiti iz Zagreba”. Sličan problem istaknula je i Maša Drndić (STIFF). Osim što ovaj studentski festival ovisi o ograničenim, lokalnim sredstvima, također počiva na volonterskom radu što uzrokuje neprestanu cirkulaciju osoba koje na njemu rade, a pošto se radi o studentskom filmu, festival i njegova organizacija u javnosti se percipira kao amaterska.
Toma Zidić predstavio je Diversions International Short Film Festival koji se održava u Sv. Ivanu Zelini, još jednoj manjoj sredini izvan Zagreba. Za razliku od Opatije, nezavisne inicijative imaju veliku potporu lokalne zajednice koja se posljednjih godina mobilizira i sve više surađuje. Tome je posebno pridonijela obnova kina koje je motiviralo i druga kulturna kretanja u gradu, naglašava Zidić. Problem Diversions Festivala nedostatak je ljudskih resursa i nedostatnih financija zbog kojih ne mogu održavati stalni tim. Oskudne financije zajedničke su svim nezavisnim festivalima, no detaljnije adresiranje ove teme namjerno je izbjegnuto kako bi se lakše mapirali drugi, specifični problemi. Ono što je ipak istaknuto kao neizbježna prepreka, jednogodišnje je financiranje projekata koje malim festivalima, koji nemaju zalihe sredstava, onemogućava pravovremeno planiranje aktivnosti i stavlja ih u položaj neprekidne neizvjesnosti.
Ovim okruglim stolom razgovor o potencijalu umrežavanja malih festivala tek je otvoren, a pojedini problemi samo su površno dotaknuti. Odlučeno je stoga da će se zajednički susreti nastaviti održavati s ciljem formiranja službenog tijela sastavljenog od predstavnika filmskih festivala koji bi s konkretnim ciljevima i prijedlozima zajednički mogli nastupili, ne samo prema HAVC-u kao krovnoj instituciji, već i prema lokalnim zajednicama. Iako nije usuglašeno kakav tip udruženja bi to trebao biti i to će se adresirati tek u daljnjim koracima, jasno je kako je suradnja potrebna prvenstveno radi razmjene informacija, resursa i podrške.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
