Uoči lokalnih političkih izbora koji će se održati 21. svibnja, Društvo arhitekata Zagreba (DAZ) organiziralo je tribinu na kojoj su kandidati i kandidatkinje za gradonačelnika odnosno gradonačelnicu Zagreba imali priliku predstaviti svoje vizije prostornog i arhitektonskog aspekta grada. Od svih kandidata, tribini su se odazvali tek Anka Mrak Taritaš, Sandra Švaljek i Tomislav Tomašević. Mrak Taritaš od 2003. do 2005. godine obnašala je funkciju pročelnice Gradskog zavoda za planiranje razvoja Grada Zagreba i zaštitu okoliša, Švaljek je od 2013. do 2015. godine bila zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba zadužena za područje gospodarstva i provedbe razvojnih projekata Grada, a Tomašević je govorio iz pozicije aktivista koji se već dvadesetak godina bavi temama zaštite okoliša i urbanog razvoja, jedan je od osnivača Prava na grad, a od 2006. do 2011. godine jedan od predvodnika prosvjeda za javni prostor u Varšavskoj ulici i na Cvjetnom trgu. Nije dano objašnjenje zašto se ostali kandidati i kandidatkinje nisu pridružili tribini, no čini se kako o toj temi nemaju što za reći ili smatraju da ona nije bitna za njihov izbor.
Fokus razgovora temeljen je na zaključcima tribine Arhitekti za Zagreb održane u prosincu 2016. godine na kojoj su Društvo arhitekata Zagreba, Udruženje hrvatskih arhitekata, Hrvatska komora arhitekata i Arhitektonski fakultet – četiri relevantne arhitektonske institucije – raspravljale o ključnim problemima daljnjeg razvoja i politika upravljanja gradom, kao što su strategija razvoja grada, arhitektonsko-urbanistički natječaji i javni prostor. DAZ je tribinu o viziji Zagreba odlučio organizirati prije izbora, kako je objasnio njihov predsjednik Rene Lisac, jer je to razdoblje dijaloga u kojem ima više sugovornika, za razliku od postizbornog perioda kad je to samo jedna osoba ili, kao što je zbog nezainteresiranosti druge strane do sada bio slučaj, razgovor postaje monolog.
Na tribini Vizija za Zagreb, kao jedno od važnijih nametnulo se pitanje o Generalnom urbanističkom planu (GUP). Vladavina trenutnog, dugovječnog gradonačelnika, osim sumanutog fokusa na fontane, ostat će zapamćena upravo po proizvoljnim i krajnje sumnjivim izmjenama Generalnog urbanističkog plana koji bi trebao biti krovni, monolitni dokument na temelju kojeg bi se trebao planirati budući razvoj urbane sredine. Umjesto toga, GUP je postao privatna igračka pojedinaca, a njegove odredbe mijenjaju se brzim postupkom prema potrebama privatnih investitora. Na neodrživost takvog stanja upozoravala je Zelena akcija još 2006. godine kada je najavljena prenamjena zelenih površina u stambena područja, što je trebala izglasati Skupština Grada Zagreba. Možda najpoznatiji primjer ovakve prakse postao je danas notorni Centar Cvjetni i pripadajuća mu garaža u Varšavskoj ulici, koji su postali simbol otpora privatizaciji javnog prostora. Unatoč svim prosvjedima i apelima zastupnicima Skupštine, devastacija zelenih površina, privatizacija javnog prostora i sumnjive izmjene GUP-a nastavljene su do danas.
Na pitanje o važnosti GUP-a, ali prije svega, kakva je njegova budućnost, svi su se sudionici tribine složili da on treba biti krovni dokument i nacrt dugoročnog razvoja grada. Usuglašeno je i da GUP treba biti u nadležnosti struke i donesen prema njenim pravilima, pri čemu je Mrak Taritaš istaknula da “Zagreb vapi za jednim pristojnim GUP-om”, no samo je Tomašević eksplicitno najavio njegovu novu izradu. Svi su se također usuglasili oko napuštanja politike takozvanih “gradskih projekata” kojima se bez unaprijed dogovorene strategije uređuju pojedini gradski prostori. Vrijedni gradski prostori i područja trebaju se obnavljati na temelju unaprijed donesenog urbanističkog plana i to putem javnih arhitektonsko-urbanističkih natječaja. Švaljek je također dodala kako se ovo odlučivanje treba prebaciti “iz sfere politike u stručnu sferu”, odnosno DAZ-u i sličnim neovisnim organizacijama, dok je Tomašević istaknuo da je prioritet platforme Zagreb je naš! napraviti registar gradske imovine i plan njenog upravljanja, no dok se plan ne izradi, te iste prostore treba dati na privremeno korištenje. “Grad treba preuzeti inicijativu umjesto samo čekati da se pusti milijuni pojave kako bi se gradska imovina počela koristiti”, naglasio je.
Svi su se sudionici također složili kako treba poticati građansku participaciju i veću demokratizaciju pri planiranju prostora i provođenju natječaja. Javne natječaje pritom trebaju provoditi neovisne institucije kao što su DAZ ili Udruženje hrvatskih arhitekata, no Tomašević također naglašava kako je ključno da struka u tim slučajevima sluša građane i pridruži im se, kao što je to napravljeno u slučaju parka na Savici.
Na pitanje o kulturnim institucijama kojima stalno prijeti izbacivanje iz gradskih prostora, kao što je to trenutno kino Tuškanac i po već tko zna koji put, Medika, Tomašević odgovara kako je dobro upoznat s “maćehinskim odnosom prema nezavisnoj kulturi koju ova gradska vlast ne vidi kao dodanu vrijednost”. Kroz borbu za nezavisnu kulturu i mlade Tomašević se priključio aktivističkom djelovanju, a sada, jedanaest godina kasnije, konačno se odlučio i politički suprotstaviti dosadašnjem načinu upravljanja gradom. Švaljek pak ističe kako su prema njihovoj strategiji razvoja kulture, javne gradske prostore namijenili upravo nezavisnoj kulturi koju su prepoznali kao depriviranu. Također, smatra kako mladi umjetnici mogu postati poduzetnici, a za to im trebaju prostori, što im također povoljno može ustupiti grad, dok Mrak Taritaš naglašava kako se Zagreb treba pridružiti drugim europskim gradovima koji na programe izdvajaju oko pedeset posto sredstava namijenjenih kulturi. “Kod nas je to tek desetak posto, a ostatak je protočni bojler – sredstva za plaće i infrastrukturu na što nemate nikakav utjecaj. Trebamo se zalagati za sustav kao u ostalim europskim gradovima”, dodala je.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno