Blic Piše: Ivana Pejić
S ljetnim temperaturama medijski se prostor polako puni pričama o turističkoj sezoni – izgledno još jednoj u kojoj će rastezljiva mjera uspješnosti zakriti prostornu i društvenu devastaciju koje proizvodi nekontrolirana komercijalizacija i pretvaranje svake iskoristive površine u ugostiteljsko-smještajni kapacitet. Dok se posljedice nametljive monokulture turizma sve snažnije osjećaju i u većim urbanim sredinama, život u manjim priobalnim mjestima i, pogotovo, otocima već je desetljećima potpuno podređen dvomjesečnoj turističkoj stihiji. Dio te podređenosti čini i kulturna ponuda, uglavnom usmjerena “širokim masama”, komodificirana i ispražnjena od sadržaja koji bi odgovarao lokalnim potrebama i kontekstima. Otoci su pritom omiljena mjesta umjetničkih kolonija, rezidencija, festivala i sličnih ljetnih manifestacija, koje dominantno ostaju u sferi folklora ili se odvijaju neovisno o životu otoka i njegovim specifičnostima. Ne čudi stoga da posljednjih godina raste i broj inicijativa koje reagiraju na te probleme i promiču ideju održivog razvoja te povezuju i osnažuju različite otočke zajednice, kao što su Anatomija i Pokret otoka.
Među onima koji temi otoka i otočnosti prilaze iz lokalno osjetljivog, intimnijeg i neposrednijeg kuta, je i udruga Silba Environment Art, umjetničko-ekološka platforma čija je umjetnička voditeljica Natasha Kadin, kustosica koja je dugogodišnje iskustvo u produkciji kultnih sadržaja (između ostalog kuriranja programa galerije Praktika u sklopu splitskog Doma mladih) prenijela i na Silbu. Udruga koja se u svom radu bavi temama bliskima otoku, njegovim stanovnicima i vjernim posjetiteljima s radom je započela 2010. godine i to radionicama za djecu, zbog uočenog manjka kreativnih izvanškolskih aktivnosti. Iz radionica se razvio ljetni prezentacijski program za publiku, no i želja da sadržajno i kreativno obogate otok pa su zajedno s otočanima razvili programski pravac SOS Silba Off Season koji se odvija isključivo izvan turističke sezone te kroz edukativne, umjetničke, ekološke i projekte održivog razvoja nastoji odgovoriti na stvarne potrebe lokalnog stanovništva.
U sklopu vansezonskih otočkih aktivnosti nastale su i Crtice s otoka – novine u kojima, reći će Kadin, nema jučerašnjih vijesti, jer sadržaj koji je uvijek aktualan i zanimljiv jedni za druge stvaraju stanovnici i zaljubljenici u otok Silbu. Ideja o analognom mediju došla je iz online svijeta: novine su, naime, izvorno bile jedna od rubrika web stranice udruge posvećene kratkim zapisima o životu na otoku, dojmovima i sjećanjima njegovih posjetitelja, kao i umjetnika koji su sudjelovali u programima SEA-e. Kroz radionice i mentorstvo urednika Bojana Krištofića i Antonele Marušić te uz pomoć Svena Sorića i Hrvoja Spudića, dizajnerskog dvojca koji stoji iza imena This Town Needs Posters, Crtice su u rano ljeto 2018. godine dobile i svoje prvo papirnato izdanje, da bi netom prije nove sezone izašao i drugi broj, produciran u potpunosti prema “uradi sam” principima.
Novine su okrenute lokalnom stanovništvu i njihovim pričama u kojima umjesto objekata postaju subjekti, što je i temeljni cilj rada silbljanske udruge posvećene upotpunjavanju praznina u kulturnim sadržajima koji nisu usmjereni turističkim potrebama. Kako primjećuje Kadin, “otočani se s pravom osjećaju izostavljeni i odbačeni od strane lokalne samouprave, države i sistema, te su u mnogočemu prepušteni sami sebi. Dok traje sezona uglavnom rade u uslužnim djelatnostima te su oni ti koji direktno komuniciraju s mnogobrojnim posjetiteljima, a otoci infrastrukturno, komunalno i svakako drugačije ‘pucaju po šavovima’ od invazije turista, pri čemu sezona ipak traje prekratko da bi im ta stihijska posjeta, bez strategije i strukture, te uz sve veće poreze i namete od strane iste te lokalne samouprave i države koja ih u mnogim vitalnim problematikama zapostavlja, osigurala egzistenciju tijekom cijele godine.”
S idejom kritičkog promišljanja života na otoku prije dvije godine pokrenut je i časopis O. u izdanju udruge Održivi otok koja djeluje u Jelsi na Hvaru. “Ideja o pokretanju časopisa razvila se iz niza pitanja o mogućnostima ostvarivanja svih naših potencijala i prava u sredini u kojoj živimo. Duboko svjesne svih prednosti i izazova koje objedinjuje sintagma ‘život na otoku’, prepoznale smo otok kao naše prvo zajedničko polazište. Otok kao lokus naših života promatramo i propitujemo kao dio jednog većeg sustava (regionalnog, nacionalnog i globalnog) s kojim dijelimo slične pogodnosti, ali i probleme te stvaramo mnogostruke veze”, istaknule su uz prvi broj urednice Maja Vukić, Marija Plenković, Irena Grgičević, Majda Moškatelo i Božana Damjanić Majdak. Iako se urednička struktura u drugom broju ponešto izmijenila, glavne tematske okosnice časopisa ostale su iste: održivost života na otoku, ali i ravnopravnost spolova koje urednice ističu kao važno pitanje koje posebno dolazi do izražaja u manjim sredinama, poput one otočne.
Osim što žele govoriti o pitanjima koja su im važna, urednicama je cilj omogućiti platformu za dijalog i potaknuti ostale članove zajednice na otvaranje tema koje oni smatraju važnima. Fokus drugog broja – turizam – podjednako utječe na život svih otočana i otočanki, pa se u tekstovima može naći kritička autorefleksija “klasičnog” obiteljskog turizma, kao i promišljanje njegove alternative. “Turizam diktira ritam života, sadržaji u koje se ulaže uglavnom se samo turistički valoriziraju, oni imaju primat nad potrebama lokalne zajednice koja se sve više pretvara u uslužnu populaciju, a o alternativama takvoj djelatnosti slabo se razmišlja. U temi broja htjeli smo vidjeti na koje se sve načine turizam može razvijati, a da bude humaniji i za lokalnu zajednicu”, pojašnjava Božana Damjanić Majdak.
Dio časopisa O. posvećen je predstavljanju otočnih udruga, koje urednice smatraju iznimno bitnima za razvoj civilnog društva u izoliranim sredinama poput otoka. Udruge koje osmišljavaju i nude sadržaj koji otočkim zajednicama nedostaje dragocjen su izvor raznih oblika društvenih sadržaja, predstavljaju direktan aktivizam u zajednici, nude mogućnost ostvarivanja interesa u različitim područjima te kroz njega novi prostor povezivanja ljudi. Rad usmjeren na lokalnu zajednicu čini i okosnicu djelovanja Silba Environment Art, koja je 2018. godine otvorila i radna mjesta u kulturi na otoku Silbi. “Reakcije otočana sve su pozitivnije te se i sami kao aktivni sudionici uključuju u promjenu uvjeta života na bolje, što nam daje podstrek da nastavimo dalje, ma koliko ponekad izgleda nemoguće, preteško i uzalud”, ističe Kadin.
Bilježenjem otočke stvarnosti i kritičkom refleksijom invazivnog i stihijskog turizma, kroz trajnu edukaciju i razvijanje svijesti o problemima i potrebama lokalnog stanovništva, udruge Održivi otok i SEA nastoje na mikro razini dugoročno utjecati na kvalitetu života na otoku, a time i stvoriti primjere dobre prakse koji će se moći “preslikati” i implementirati u drugim, većim sredinama. Časopis O. i Crtice s otoka primjeri su upravo takvih iskoraka, koji su u svojoj otvorenosti našli put do mnogih otočana i poslužili kao kanal komunikacije otočkih tema i problema među otočkom populacijom, ali i daleko izvan nje.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
