Poboljšanje životnih prilika temeljeno na dokazima

Piše: Martina Domladovac

Tijekom 2017. i 2018. godine provođeno je istraživanje u sklopu projekta Prikupljanje i praćenje baznih podataka za učinkovitu provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma. Inicijator projekta je Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, a provodili su ga tvrtka Ecorys Hrvatska d.o.o. i udruga Centar za mirovne studije. Rezultati istraživanja objavljeni su u publikaciji Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka koja je nedavno predstavljena na završnoj konferenciji, a uz tiskano izdanje, dostupna je i na mrežnim stranicama Ureda. Istraživanje je provedeno s ciljem prikupljanja baznih podataka o romskoj populaciji u Republici Hrvatskoj, kako bi se omogućila uspostava učinkovitog i transparentnog sustava praćenja provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020. godine i pratećih Akcijskih planova te kreiranje budućih intervencija za poboljšanje životnih prilika romske nacionalne manjine temeljenih na dokazima.

Nacionalna strategija za uključivanje Roma donesena je 2012. godine, no relativno brzo postalo je jasno da je praćenje provedbe ove strategije kako je to dokumentom definirano, teško ili gotovo neprovedivo. Početkom 2015. godine vanjska evaluacija Strategije kao jedan od ključnih nalaza predstavila je nedostatak podataka za mjerenje učinka uspjeha ili neuspjeha pokušaja integracije Roma u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja baznih podataka stoga bi trebali omogućiti praćenje učinka planiranih javnih politika, strategija i mjera koje provode tijela javne vlasti. To se prvenstveno odnosi na Nacionalnu strategiju, ali i regionalne i lokalne intervencije u javne politike. 

U uvodniku publikacije, saborski zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi naglašava kako romska zajednica u ovom istraživanju nije bila puki objekt proučavanja nego su s ciljem boljitka romske zajednice, s istraživačima i ostalim suradnicima zajednički provodili istraživanje. To je osobito važno u ovom slučaju jer Romska zajednica veže posebno negativna iskustva za popisivanje i brojenje svojih članova zbog čega su često nepovjerljivi prema državnim institucijama. Deklariranje Romom sa sobom čak može nositi određene rizike. Važnosti ovog istraživanja stoga doprinosi i činjenica da je ono provedeno na izrazito visokom uzorku. Anketno ispitivanje provedeno je u ukupno 1550 romskih kućanstava te su provedeni dubinski intervjui i fokus grupe s predstavnicima romske nacionalne manjine, organizacijama civilnog društva te institucijama u 12 hrvatskih županija. 

Rezultati istraživanja prate specifične ciljeve po područjima Nacionalne strategije za uključivanje Roma. Jedan od specifičnih ciljeva u području obrazovanja povećanje je obuhvata romske djece oba spola predškolskim odgojem i obrazovanjem te podizanje njegove razine kvalitete. Predškolski odgoj obavezan je za svu djecu u Republici Hrvatskoj i uključen je u vrtićki program, no ne postoje sankcije ako ga djeca ne polaze. Istraživanje je pokazalo da najčešće zbog nerazumijevanja njegove važnosti, ali i zbog nedostatka novca gotovo 70 posto djece romske nacionalne manjine u dobi od 3 do 6 godina nije pohađalo predškolu, vrtić i/ili osnovnu školu. “Predškolski odgoj i obrazovanje navode se kao ključni preduvjeti integracije djece između ostaloga i za učenje hrvatskog jezika. Djeca koja ne svladaju komunikacijske, socijalne i grafomotoričke vještine, kao ni hrvatski jezik prije obaveznog školskog programa, suočavaju se s dugoročnim preprekama za postizanje dobrih školskih rezultata, što može dovesti do pada motivacije, kako za završavanje osnovne škole, tako i upisa u srednje škole”, navodi se u publikaciji. 

Obrazovna postignuća visoko su povezana sa socijalnim ishodima. Stopa rizika od siromaštva puno je viša za osobe bez završenog osnovnog obrazovanja nego za osobe sa srednjoškolskim ili posebice visokoškolskim obrazovanjem. Viši stupanj obrazovanja podrazumijeva veću mogućnost zaposlenosti, više prihode i bolju socijalnu uključenost, a stupanj obrazovanja povezan je i sa samoprocjenom kvalitete zdravlja te očekivanim životnim vijekom. 

U dobi od 7 do 14 godina čak 95,2 posto djece romske nacionalne manjine obuhvaćeno je osnovnoškolskim obrazovanjem, no taj se postotak smanjuje kada je u pitanju srednja škola. Razlozi odustajanja od osnovne škole u dobi u kojoj je ono zakonska obaveza (od 6 do 15 godina) najčešće su zdravstveni i financijski, a nešto rjeđe loši obrazovni rezultati. Suprotno nekim mišljenjima, više od 90 posto roditelja želi da njihova djeca nastave školovanje nakon osnovne škole, no unatoč tome srednjoškolaca je relativno malo. Obuhvat srednjoškolskog obrazovanja za romske učenike u dobi od 15 do 18 godina (kada je uobičajeno pohađanje srednje škole) iznosi tek 31 posto (od čega je 36 posto mladića i 26 posto djevojaka). Prema rezultatima anketnog istraživanja manjak financijskih mogućnosti ključan je razlog zbog kojeg mladi Romi prekidaju školovanje, dok je druga najčešća prepreka prethodni lošiji obrazovni rezultati. 

Istraživanje pokazuje kako uspješnosti mladih Roma u obrazovnom sustavu doprinosi veći broj romskih pomagača koji djeci pomažu u lakšem savladavanju gradiva i posredovanju znanja između učitelja i učenika s obzirom na to da je nepoznavanje hrvatskog jezika još uvijek jedna od najvećih prepreka sudjelovanja romske djece u nastavi. Osiguravanje besplatnih udžbenika također je vrlo važna stavka pošto se financijski problemi navode kao važan faktor odustajanja od školovanja, ali i druga obrazovna infrastruktura kao što je cjelodnevni boravak koji djeci osigurava učenje u uvjetima koje zbog siromaštva često nemaju u obiteljskom domu. Promjene na bolje i veće mogućnosti koje se pružaju djeci danas u odnosu na starije generacije uočene su i u samoj romskoj zajednici, no unatoč tome i dalje je prisutna diskriminacija Roma u obrazovnim institucijama – neprihvaćanje od ostale djece, stereotipi kod nastavnika i drugih roditelja, ali i neuključivanje romskog identiteta u školske programe zbog čega se djeca u njima ne prepoznaju i nisu motivirana u njima sudjelovati. 

Opći cilj Nacionalne strategije za uključivanje Roma u području uključivanja u društveni i politički život je osnaživanje Roma za sudjelovanje u društvenom, kulturnom i javnom životu, radi smanjivanja jaza između pripadnika romske nacionalne manjine u odnosu na ostalo stanovništvo. S ciljem detektiranja vrijednosti unutar romske populacije, ispitanicima su u anketnom upitniku stavljene na izbor različite vrijednosti, a kao najvažnije istaknute su obitelj, zdravlje i higijena. Vrlo visok prosjek ima i vrijednost privatnosti koju je 92.7 posto Roma izdvojilo kao većinom ili vrlo važnu. Razmatrajući vrijednosti po spolu, razlika je utvrđena samo u vrijednostima “ravnopravnost muškaraca i žena” gdje su žene ovu vrijednost označile važnijom nego muškarci, te fizička aktivnost koja je važnija muškarcima. 

Od ponuđenih ključnih sastavnica romskog identiteta 84.4 posto Roma jezik je istaknulo kao većinom ili izrazito važan. Slijedi ga tradicionalna romska glazba, sviranje instrumenata te tradicionalni romski plesovi. Zanimljivo je kako tek 19.3 posto Roma smatra kako mediji dobro rade svoj posao u opisivanju njihove zajednice. Najčešće medijske teme koje spominju Rome su obilježavanje Svjetskog dana Roma, Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu – Samudaripen, ili drugi kulturni događaji, dok je druga najzastupljenija tema koju je istaknulo 46.2 ispitanika ona iz područja crne kronike gdje su Romi prikazani kao počinitelji prekršajnih ili kaznenih djela.

Razina zadovoljstva Roma s društvenim i kulturnim životom donekle ovisi o mjestu stanovanja, odnosno koliko dobro su u pojedinim zajednicama organizirane kulturne aktivnosti. Izdvojenost romskih naselja i segregiranost koja iz njih proizlazi izdvojena je kao ozbiljna prepreka kulturne i društvene integracije, a kao ključna potreba zajednice iskristalizirala se potreba za društvenim i/ili sportskim centrom. Iako je u Nacionalnoj strategiji eksplicitno navedeno da će se Društveni dom u Gradu Zagrebu sagraditi još 2012. godine kada je Strategija i donesena, to se još uvijek nije dogodilo. Romska kulturno-umjetnička društva i udruge imaju važnu ulogu u društvenom i kulturnom životu, a njihovo djelovanje osim nezainteresiranosti ograničavaju i nedovoljno ili neprikladno financiranje. Ispitanici su istaknuli i siromaštvo kao realnu prepreku sudjelovanja u kulturnom životu pošto im financijske mogućnosti dopuštaju ispunjavanje samo osnovnih životnih potreba, a osim prepreka financijske prirode mnogima problem predstavljaju i stereotipi i diskriminacija. 

U zaključku publikacije ističe se kako je za poboljšanje položaja i uključivanje Roma potrebno posebnu pažnju posvetiti trima tematskim područjima Nacionalne strategije, a to su obrazovanje, zapošljavanje i stanovanje jer problemi koji iz njih proizlaze čine začarani krug socijalne isključenosti Roma. Zbog niske razine obrazovanja mogućnosti zapošljavanja na kvalitetnim radnim mjestima Romima su znatno smanjene što mnoge dovodi u poziciju materijalne deprivacije i siromaštva. To zatim utječe na loš stambeni standard, što pak ima razne loše posljedice (kao što je utjecaj na zdravlje), ali i obrazovne uspjehe. Istovremen i kontinuiran rad na poboljšanju svakog od tih pokazatelja zato se sugerira kao nužan kako bi se iz tog začaranog kruga izašlo. Zadovoljenje ovih ključnih životnih uvjeta preduvjet je daljnjeg poboljšanja kvalitete života i zadovoljenja potreba za stvaranjem i konzumiranjem kulturnih sadržaja. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.