Oktobarski almanak

U mjesecu na izmaku, naša detektivka za noćne more imala je pune ruke posla.

Vizual: Sinan Beg, samohrani detektiv / Facebook

I’ve blown apart my life for you

And bodies hit the floor for you

And break me, shake me, devastate mе

Come here, baby, tell me that I’m wrong

Opet je pozvonio na moja vrata, i, u nedostatku asistenta, morala sam pauzirati opsesivno slušanje jedne jedine pjesme Florence and The Machine te mu sama otvoriti. Bio je lijep, zgodan i mnogo viši od mene, ramena su mu zauzimala cijeli moj štok. Bio je tužan. Sakrio je to širokim osmijehom.

“Opet mi treba Vaša pomoć, detektivka”, rekao je svojim prodornim glasom koji je u trans bacao publiku prilikom svakog njegovog javnog obraćanja. Gdje je Groucho kada ga trebam, pomislila sam, a onda se sjetila da nemam ni društvenog ni finansijskog kapitala koji bi omogućio komički element da pravi tampon-zonu između mene i mog klijenta. Ema, koja bi rado uskočila u Grouchovu pregaču, živjela je u Beču sa svojim mužem i svako poslijepodne išla u gradsku baštu da okopava paprike. Ni njoj nije bilo do zajebancije, kamoli moje sa noćnim morama. 

Ponudila sam ga čajem. “Opet se ponavlja” – prešao je na stvar – “taj strašni osjećaj nedostatka, kao da me nešto zove u neki drugi život”. Već smo se znali od ranije, puka nas je slučajnost spojila jednu noć kada se pokušavao izvući iz mnogih krakova jednog veselog monstruma, kojeg sam čistom razboritošću uspjela uvjeriti da ga pusti. Slušala sam ga bez riječi i potom zamolila da napusti salon. Njegove su noćne more završavale čim mi ih ispriča, a to nisam mogla naplatiti. Sutradan sam opet slušala istu pjesmu malo glasnije pa nisam čula kada mi je legao na zvono, dok ga je veselo proždirao monstrum od kojeg sam ga ranije spasila. To poslijepodne, nijedan od njih dvojice nije našao svoj put ka meni. 

****

“Ma ona ti je katastrofa” – rekao joj je iako je bila nezadovoljna ovom procjenom. “Totalno je ufurana, prije bi radila s nekim iz Beča nego s bilo kim od nas, digla nos, sve nas preskoči, a ništa ne radi”, komentarisao je dok su pušili ispred galerije. Taman su završili postavljenje izložbe Sjećanje budućnosti i žrtava koju su mediji opisali kao imersivno iskustvo vođeno AI tehnologijom, a bila je planirana i izrada video-projekcije Pomirenje i ljubav na zgradu porušenu u posljednjem ratu, u sklopu projekta koji je konzorcij evropskih donatora finansirao unutar većeg programa Vertical Facility Purviews IV

Kada su me angažovali da saznam gdje su to poslijepodne nestali mladi, perspektivni umjetnici – iza njih je ostao samo opušak, nasekirano mi je objasnio načelnik općinske policije uhvativši se s dva prsta za sinuse – nazvala sam projektnu koordinatoricu Vertical Facilityja kao prvu adresu na kojoj bi nešto moglo poći po zlu. Osjećaj me nije varao. Javila mi se uz vrisak. Kancelariju im je u tom trenutku rasturalo mnogokrakato čudovište koje se činilo posebno veselim proždrijevši asistenticu koja je jučer u kuhinji ispričala najintimnije tajne svoje prijateljice zgodnom Marku čiji je otac vodio projekat. 

****

Pokušavale smo održati online sastanak. Preuranjeno sam mislila da bismo skupa mogle biti istraživačice noćnih mora. Njen partner, jedan od najomiljenijih mladih lica istraživača noćnih mora na lokalnoj sceni, odlučio je u istoj prostoriji gdje se nalazi njen kompjuter gledati utakmicu. Pojačao je do kraja i uzvikivao pri svakoj prilici u kojoj je ona trebala nešto da kaže.

Javila mi se poslije da mi kaže da odustaje od našeg zajedničkog rada. “Ništa lično”, rekla je, “ali mogla bi malo više paziti kada gradiš odnose s ljudima”. 

Stariji muškarci koji su u njenom partneru prepoznavali sebe u mladosti sjedili su u kafani ispod njihove zgrade. I on je sišao da im se pridruži. Neko je nekoga uvrijedio, svaki je napisao tekst o drugome i objavio na lokalnom portalu. Mnogokrakato čudovište sjedilo je s njima i grlilo svakog ponaosob svojim krakovima, dovoljno sito od prošlog dana. 

****

“Ona ti je luda, ba.”

Nije se ni okrenuo da ga pogleda, samo ga je uzeo i odgrizao mu uho pa glavu, kao svježu mrkvicu. 

****

Konačno sam ga uspjela locirati u Škotskoj, na poziv šefa tamošnjih vatrogasaca, starog prijatelja, Slovenca, koji je napustio svoju kustosku karijeru u zemlji u kojoj je rođen već prije deset godina. “Potrebna si nam ovdje, drugarice” – javio mi je – “i ti i ja znamo s čim imamo posla”. Dovezla sam se u Ljubljanu svojim autom, popila piće sa detektivkom od koje sam preuzela kancelariju (“posvetila sam se mačkama. mau” – rekla je) i ukrcala se na voz za London. 

****

Nije me iznenadilo da sam ga našla okruženim poznanicama koje su milovale njegove krakove. Ležao je izvaljen dok su me one strijeljale pogledima. Pokušala sam ponovno razborito razgovarati s njim, znajući da će i njih proždrijeti prvom prilikom, ali one nisu dale. Jedna od njih, koja je drugima šaputala kako sam nesolidarna i kako lažem da sam detektivka, i kako okolo pričam neistine o njoj koja jadna ništa nije uradila osim što mi je ponudila da radimo skupa nekada davno, a ja odbila, uživala je u kontroli koju je imala nad krakovima. Voljela je kontrolu i voljela je imati sve pod kontrolom. Držala je mobitel u ruci i navigirala svoju listu prijatelja po društvenoj relevantnosti. “Njoj ću se javiti, dobra je spisateljica”, mislila je u trenutku kada je u prostoriji glad nadvladala razum.  

Nije bilo okršaja. Kada sam se iz sjene približila ka njima, prolomio se još jedan vrisak i one su završile u utrobi mog poznatog neprijatelja. Jedna od njih ostala je po strani i skeptično me posmatrala. Za to joj dugujem. 

****

Ponudila sam ga čajem. Odbio je i zahtijevao koktel iz popularnog sarajevskog bara Blind Tiger, gdje su kokteli zaista dobri. “Moramo te vratiti odakle si došao, znaš” – doviknula sam mu iz kuhinje, treskajući koktel-šejkerom. U svaki krak sam mu tutnula po jedan Bee’s Knees, divnu mješavinu alkohola, limuna i meda. Uzvratio je teškim čudovišnim zvukom iz dna stomaka. Dok me čekao da odem po još, vukao se po mom salonu, prelazio preko namještaja, tražio zapise iz dnevnika, pisma i pjesme. Osjetio je strašnu glad. 

Kratka priča je dio Kulturpunktovog tjedna strave, u kojemu povodom Halloweena, Dana mrtvih i srodnih aktualnih svetkovina kroz niz priloga prizivamo jezive i fantastične pojave i bića u kulturi. 

Objavljeno
Objavljeno

Povezano