Blic Razgovori o oblikovanju prostora Trga žrtava fašizma u Zagrebu traju već godinama, a posebno otkako je u sklopu Bandićevog projekta Pješački centar izvrsnosti 2018. godine provedeno “uređenje” prostora oko Meštrovićevog paviljona. Ovaj projekt, koji nikada nije bio u cjelini predstavljen javnosti niti je o njemu održana šira rasprava, izazvao je niz kontroverzi i nezadovoljstava, posebice nakon što su posječena stabla, uključujući i magnoliju koja je postala simbol građanskog otpora prema tim promjenama. Uz građane, takav pristup uređenju otvoreno je kritizirala i struka, upozoravajući na devastaciju i ignoriranje osnovnih standarda planiranja i upravljanja urbanim prostorima. Bilo je jasno da je Trgu žrtava fašizma potrebna obnova, ali i da ona mora biti u skladu sa stručnim standardima i uz aktivno uključivanje javnosti.
Dugih sedam godina kasnije, postoje naznake da bi obnova Trga mogla konačno krenuti u tom smjeru. U srijedu, 15. siječnja, u prostoru Društva arhitekata Zagreba predstavljena je konzervatorska studija Krajolici prošlosti – vizure budućnosti koja nudi uvid u povijesne, arhitektonske i krajobrazne vrijednosti Trga žrtava fašizma i donosi smjernice za njegovu obnovu. Izradu studije naručilo je Vijeće četvrti Donji grad, a na predstavljanju su govorili Irena Kraševac, znanstvena savjetnica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu i suautorica studije, Mate Rupić, krajobrazni arhitekt i suautor studije, Tamara Bjažić Klarin, viša znanstvena suradnica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, arhitektica Suzana Dobrić, ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka, student arhitekture Frano Jakšić i Robert Faber, predsjednik Vijeća četvrti Donji grad. Razgovor je moderirao Mauro Sirotnjak, arhitekt i predsjednik Odbora za prostorno uređenje Gradske skupštine Grada Zagreba.
Razgovor je otvorio Faber koji je podsjetio na događaje iz 2018. godine, kada je uklanjanje drveća izazvalo val nezadovoljstva na kojem je izrasla inicijativa Vratite magnoliju. Naglasio je da su već tada struka i građani upozoravali na nepravilnosti u postupcima, uključujući izostanak konzultacija s lokalnom zajednicom i ignoriranje stručnih standarda. Podsjetio je da nije samo Trg žrtava fašizma trebao biti žrtva “uređenja”, opustošeni su trebali biti i Ulica Račkog, drvored na Krešimircu i dio Branimirova tržnice, ali su ti planovi ipak zaustavljeni. “Trg žrtava tada nismo uspjeli spasiti”, kazao je Faber i pojasnio kako se, usprkos raznim problemima, birokratski napornim procedurama i aktima, napokon krenulo u izradu studijskog dokumenta koji bi usmjerio uređenje tog trga.
Suzana Dobrić, jedna od članica inicijative Vratite magnoliju, dodatno je istaknula važnost tadašnjeg angažmana građana: “Mi smo prosvjedovali kontinuirano svake srijede od 18 sati, 28 tjedana smo se okupljali na Trgu žrtava fašizma i protestirali i to tako da svaki put imamo neku drugu priču, da ukazujemo na određenu nepravilnost na koju smo taj tjedan odlučili staviti naglasak.” U nizu nepravilnosti posebno je problematizirala izvješća koja su tvrdila da su sve biljke na Trgu bile bolesne, iako su biljke u neposrednoj blizini bile sasvim solidnog zdravlja, dok je prstasta konopljika, zaštićena vrsta, uklonjena unatoč napomeni u elaboratu da se mora sačuvati. “Ono što smo uočili je to da se struka stavila u funkciju politike, sve što je tadašnji gradonačelnik poželio on je mogao brzo i efikasno realizirati, lomeći preko koljena procedure”, poentirala je Dobrić.
Na povijesni kontekst uređenja Trga osvrnula se Irena Kraševac, počevši od ideja Milana Lenucija o urbanističkom planiranju istočnog dijela grada. U dvadesetima je prostor današnjeg Trga žrtava fašizma još uvijek bio nedorečeni Trg N, nakon čega se kreću razvijati ideje o njegovu uređenju – od spomenika kralju Tomislavu, preko Meštrovićeve vizije Doma likovnih umjetnika, do formiranja Muzeja revolucije i konačnog preimenovanja u Trg žrtava fašizma. O samoj zgradi Meštrovićeva paviljona govorila je Tamara Bjažić Klarin, jedna od autorica konzervatorskog elaborata, koji je nastao kao rezultat potresa i potrebe za sanacijom. Naglasila je da zgrada već dugi niz godina vapi za infrastrukturnom obnovom te da ni konstrukcijska obnova pojedinih dijelova 2000. godine nije značajno popravila stanje.
U tom kontekstu, važna je informacija da je obnova zgrade konačno započela, o čemu je na skupu govorila ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka. Objasnila je da je ideja vodilja vratiti paviljon u izvorno stanje, ali koristeći nova rješenja koja će odgovoriti na suvremene potrebe galerijskog prostora. “Ovdje je prvi put adresirano da je to isključivo galerijski prostor, a ne prostor za razne druge namjene”, podcrtala je Andabaka dodavši da im je jako bitno osigurati pristupačnost osobama s invaliditetom. Na tragu toga, inspirirani katedralom Notre Dame u Parizu, odlučili su na paviljon primijeniti sustav Stepless. Sustav funkcionira tako da se pritiskom na tipku stepenice udube i dovedu u razinu zemlje te se nakon korištenja vrate u svoju početnu formu.
Smjernice studije predstavio je krajobrazni arhitekt Mate Rupić, koji je na primjeru Trga žrtava fašizma objasnio Foucaultov pojam heterotopije, odnosno prostora u kojem se preklapa više značenja i uporaba. “Prostor Trga žrtava fašizma je u službi okoliša jednog reprezentativnog i kulturno povijesno važnog projekta. On je i neposredan okoliš obrazovnih ustanova, poput glazbene i srednje škole. Također je i kvartovska površina za ljude koji obitavaju u tom dijelu donjeg grada i bilo je potrebno razviti posebnu metodologiju za njegovo promatranje. U tom smjeru onda idu buduće smjernice”, objasnio je Rupić. Naglasio je da za sadašnje stanje prostora nema previše opravdanja, osim što se paviljon “jako dobro vidi”. Međutim, takva gola travnata površina u središtu grada, bez drugih elemenata, stvara velike toplinske otoke, čime dodatno pogoršava ekološku situaciju.
Smjernice za buduće uređenje stoga uzimaju u obzir povijesnu vrijednost prostora, potrebe lokalne zajednice te klimatske i ekološke izazove, a na tragu antigentrifikacijske politike koja bi omogućila da Trg ostane dostupan za korištenje postojećim korisnicima, ali bi bio otvoren i novima. “Intenzivni engleski golf teren nije jedino rješenje za uređenje partera”, naglasio je Rupić i dodao da je ključno izbjeći pogreške iz prošlosti, kada su se prostori uredili, ali su kasnije loše održavani, što je dovelo do kontraproduktivnih rezultata.
Istaknuo je i zanimljivu simboliku trenutačne situacije na Trgu žrtava fašizma: “Sva urbana oprema je uklonjena, svi njegovi slojevi su obrisani. To je ujedno interesantna situacija jer se zapravo na neki način zavrtio puni krug. Došli smo od Trga N do Trga N s paviljonom te zapravo danas imamo tabulu rasu na kojoj možemo opet početi graditi njegovu budućnost.”
Predstavljeni dokument trenutačno je na lekturi i nije javan, ali će, prema najavama, uskoro biti besplatno dostupan na stranicama Instituta za povijest umjetnosti, a planira se i izdanje tiskane publikacije.
ObjavljenoObjavljeno
