Tema Sretna kuća, Studentski centar
Piše: Matija Mrakovčić
Da je situacija po pitanju postojećih prostora za nezavisnu, alternativnu kulturu i kulturu mladih u Zagrebu alarmantna, potvrdilo je otvaranje konferencije za medije u Autonomnom kulturnom centru Medika, sazvane povodom zahtjeva Grada Zagreba da korisnici prostora isti isprazne od ljudi i stvari do 16. svibnja. Konferencija je otvorena obavještavanjem prisutnih da se sa istim problemom od danas suočavaju i korisnici Sretne kuće, jedinog indoor skate parka u Zagrebu. Naime, njih je jutros na ulaznim vratima dočekala nova brava i obavijest da se ključevi nalaze kod sanacijskog upravitelja Mirka Bošnjaka. A gdje je sanacijski upravitelj?
Od jutra nam se ne javlja na službeni broj, na službene upite ne odgovara, a u jednom je trenutku iz njegova Ureda poslana obavijest “u svrhu preveniranja dezinformacija u javnosti”. U njoj stoji da je “temeljem Elaborata o izvršenoj reviziji sustava sigurnosti”, kojeg mediji nisu dobili na uvid, sanacijski upravitelj donio odluku da se prostor Sretne kuće isprazni od osoba i stvari, te osigura zabrana prilaska. Spomenutim elaboratom zaključeno je kako na “nekoliko prostora unutar dvorišta SC-a postoji rizik od mogućnosti urušavanja prostora ili izbijanja požara”, konkretno drvena baraka u kojoj je smještena Sretna kuća (“s vrlo visokim stupnjem opasnosti od nastanka akcidentne situacije”) te skladište rekvizita Teatra &TD.
Marin Dundić Duks, jedan od korisnika Sretne kuće, kaže da je odluku o pečačenju Sretne kuće uspio vidjeti tek u uredu sanacijskog upravitelja, odluka im nije uručena službeno, već je upućena samo tehničkoj službi Studentskog centra. “Dopis mi nisu ni dali, uspio sam ga samo slikati. Dopis nije naslovljen na klub, to je njihova interna odluka. Ljudi iz tehnike imaju radione u istom prostoru, zaštitarska služba također. Naša prostorija je najuređenija u cijelom tom prostoru, prostore smo sanirali prije devet godina. Prije mjesec i pol dana dobili smo anonimnu dojavu da sanacijski upravitelj dolazi u Sretnu kuću i traži razne razloge kako bi nas izbacio van, a danas je izdao rješenje u kojem tvrdi da je prostor u kojem je naša skejt rampa opasan po život, da je zgrada u stanju raspadanja. To nije istina”.
I pitanje stanja Teatra &TD, odnosno njegovog skladišta, ponovno je aktualizirano. Krajem veljače je voditelj kontrolinga Studentskog centra poslao sanacijskom upravitelju prijedlog u kojem predlaže obustavu daljnjih aktivnosti Teatra jer, pojednostavljeno, nisu isplative. Mirko Bošnjak tada je kazao da problema s kulturom nema, iako “to što netko pokušava prikazati nekakvu drugu situaciju, to ima veze sa nekim drugim stvarima koje će se prepoznati narednih tjedana u vidu nekakvih propusta (…) u smislu nekih načina financiranja programa, autorskih honorara i tako dalje, sukoba interesa”. Situacija oko Teatra &TD nije se dalje razvijala, do zahtjeva za pražnjenjem njegova skladišta, a potom zabranom prilaza i ulaza u objekt.
Sretna kuća, kao i Teatar &TD, funkcionira kao program Kulture promjene. Voditeljica kulture SC-a Nataša Rajković, upitana za komentar današnjih događanja, samo je kratko konstatirala da se, kao i do sada, sve odluke u Studentskom centru donose mimo dogovora i razgovora sa svim akterima te da i dalje ne postoji komunikacija između programa kulture i sanacijskog vodstva SC-a. “Kultura promjene stoji iza Sretne kuće”, rekla je Rajković, spomenuvši upravo završen Izlog suvremenog zvuka na kojem Sretna kuća doživjela svoj “umjetnički vrhunac” u proteklih devet godina.
Konkretno, radi se o istraživačkom zvučnom performansu tijela u pokretu pod nazivom Poolsation, koji je ozvučio samu vožnju skejta, tijela skejtera i skejt bazen, a manipulacijom dobivenih audio signala vožnja je pretvorena u muzičku kompoziciju. U performansu su sudjelovali skejter, vizualni umjetnik i glazbenik Sergej Vutuc, inženjer elektroakustike, glazbenik i glazbeni producent Miodrag Gladović, skladatelj i glazbenik Nenad Sinkauz te skejteri Michel Kubaček i Mario Kunštek. Sretna kuća je, prema Rajković, upravo tada pokazala o kakvoj se umjetničkoj priči tu radi. “No, to ovdje nikoga ne zanima”, zaključila je. Nije naodmet ovdje spomenuti da je nedavno Izlog suvremenog zvuka odabran da iduće četiri godine sa svojim kulturnim programima i umjetnicima sudjeluje u projektu koji financira program Kreativna Europa Europske Unije.
“Novo sanacijsko vijeće pokušava uništiti sve što se tiče kulture u SC-u. Hoće nas izbaciti van zbog neke potrebe za prostorom koji im do sada nije nedostajao. SC-u ne može faliti prostora. Nova je uprava tu godinu i pol dana i sve se polako mijenja. Kuću sigurno nećemo dati. Nas jedino Kultura promjene može tražiti da izađemo iz prostora. Mi smo gradski klub koji nikad nije imao gradski prostor, sve što imamo je u SC-u”, istaknuo je Duks. Korisnici Sretne kuće još uvijek su pod dojmom pokušaja rušenja skejt bazena 2013, tada pod vodstvom sanacijskog upravitelja Peje Pavlovića. U ranim jutarnjim satima kasnog srpnja te godine, po rješenju nadležne Građevinske inspekcije Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, bageri su krenuli rušiti skejterski pool nastao 2007. godine tijekom festivala Art of Asfalt. “Prošli stečajni upravitelj je pokušao srušiti našu skulpturu, no nije uspio. Tada se gradonačelnik Bandić dogovorio sa upraviteljem da nas ne izbacuje dok nam ne osigura prostor kakav zaslužujemo, no to se još uvijek nije desilo”, kaže Duks.
Računica kaže: četiri godine kasnije i jedan sanacijski upravitelj više – identična situacija. Zašto je tomu tako? Prvenstveno bismo prst mogli uperiti u sam proces sanacije koji u SC-u u drugom pokušaju traje od siječnja 2013. i ministriranja Željka Jovanovića. Zakon o sanaciji studentskih centara, čiji je jedan od autora bio i sam Pejo Pavlović, sastoji se od svega osam članaka koji ne predviđaju ni njen tijek i trajanje, niti način provedbe, kao što to ne propisuje ni Odluka o sanaciji zagrebačkog SC-a. No, zato se propisuje nametanje mehanizama kojima se bez ikakve kontrole zainteresiranih strana (sveučilišta, studenata ili radnika SC-a) provodi sanacija poslovanja Studentskog centra u Zagrebu.
S druge strane, priča o ovakvom SC-u ne započinje njegovom drugom sanacijom. Studentski centar osnovan je 1957. godine kao rezultat potrebe da se osim formalnog obrazovanja studentima osigura i zadovoljavanje kulturnih, intelektualnih i drugih potreba. SC bi trebao biti stožerna ustanova studentskoga standarda, krovnog termina za skupinu prava u koja spadaju smještaj, prehrana, studentski rad, kultura i sport. No, od 1990-ih Studentski centar prestaje biti vlasništvo studenata i postaje igralište novih vlasnika javnog interesa te počinje funkcionirati kao mjesto stalne krize koja polako briše njegovu društvenu funkciju. Dolazi do promjene društvenog uređenja i promjene društvenih prioriteta, pa studentski standard polako, ali sigurno počinje opadati – povećavaju se cijene smještaja i prehrane, ograničavaju sredstva primljena posredstvom studentskog rada, a kultura ima najmanji udio u sredstvima kojima raspolaže Studentski centar.
Studentski standard više nije područje od posebnog državnog interesa. Kako bi u takvim uvjetima to mogla biti kritička, eksperimentalna, alternativna, nezavisna kultura koju promiče Studentski centar?
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
