Tema Piše: Ivana Vukušić
Fenomen migracija prirodna je pojava oduvijek poznata u ljudskoj povijesti. Od prahistorije ljudi su imali potrebu mijenjati boravišta zbog gospodarskih, egzistencijalnih, društveno-kulturnih, socio-ekonomskih i ostalih razloga. Ti procesi složeniji su i dugotrajniji od pukog površnog shvaćanja migracija kao zadiranja Drugoga u vlastiti teritorij. Pojam Drugosti oblikuje se nastankom država-nacija, a s obzirom da su i narod i nacija društveni konstrukti, a ne prirodna datost, ne čudi što ne postoji jasna predodžba o artificijelnosti granica. Dovoljno govori činjenica da je krajem 2018. godine 70, 8 milijuna ljudi bilo raseljeno, prema podacima UNHCR-a. Nažalost, danas je pojam migracija ispolitiziran i često negativno konotiran. Problem je to uglavnom lošeg javnog diskursa i medijske manipulacije. Posljednjih pet godina rasprave o migracijama su dodatno intenzivirane uslijed nastale migrantske krize.
Krizu u ovom slučaju treba sagledati s odmakom jer se postavlja pitanje ogleda li se ta kriza više na domicilno stanovništvo ili same migrante. Apsolutno je sigurno da razlozi određenih migracija određuju i njihove kontekste, no ono što se pojavljuje kao najveći problem uslijed njihova nastanka jest nemoralno stigmatiziranje migranata, prolongiranje i indiferentnost u traženju efikasnih rješenja. Etičnost, moralnost i ljudskost kao da padaju u drugi plan pred ekonomskim i političkim prioritetima. U aktualnom valu rasprava i predviđanja nove migrantske krize, a dobrim dijelom zbog neusaglašene i nekonkretizirane politike država članica EU, neophodno je educirati javnost i artikulirati mišljenja kako bi se izbjegli ksenofobni stavovi i nehumani postupci prema migrantima kojima smo mogli svjedočiti posljednjih nekoliko godina. Nužno je poticati rasprave i otvarati pitanja ne bi li se akcelerirao proces konstruiranja bolje budućnosti i suživota, ali i potaklo promišljanje o granicama kao mjestima susreta, a ne razdvajanja.
Upravo o tome govori izložba Getting across – izložba o granicama, otvorena 11. veljače u Galeriji umjetnina Split, a realizirana u suradnji s Goethe-Institutom Kroatien. Kustosi Leonhard Emmerling i Kanika Kuthiala koncept izložbe osmislili su 2016. u New Delhiju, zamislivši je kao mobilnu platformu koja će prezentirati radove odabranih umjetnika iz cijelog svijeta te na taj način povezati države, senzibilizirati javnost o gorućoj temi migracija i pokušati potaknuti humanija poimanja iste. Koncipirana je na način da se iz osnovnog fundusa radova selektiranih umjetnika odabiru eksponati ovisno o tehničkim mogućnostima prostora u kojem se izložba postavlja, a posebnost projekta je ta da lokalni kustosi imaju priliku po vlastitom izboru uključiti i rad jednog lokalnog umjetnika. Za kustosicu hrvatske edicije izabrana je Jasminka Babić, a gostovanje u Galeriji umjetnina ujedno je i njeno prvo predstavljanje na međunarodnoj turneji te (za sada) jedino u Hrvatskoj. Nakon zatvaranja u Splitu 8. ožujka, izložba seli na Cipar.
Odabirom umjetnika i radova, izložba u Splitu polemizira o granicama na nešto složeniji način – u kontekstu kulture, politike, društva i etosa. Kako iz predgovora kataloga izložbe čitamo, “migracije ne podrazumijevaju samo migriranje ljudi, nego i migriranje znanja, vještina i vrijednosti, kao i nove načine promatranja svijeta”. Getting across, naime, pojam granica i migracija sagledava iz više različitih kutova, ne kao mjesta razdvajanja nego upravo suprotno, kao mjesta doticaja i zbližavanja, spajanja različitih kultura, naroda, ali i pojedinaca. U prvom planu nije etnicitet već je predstavljena vrijednost i važnost identiteta u bogatstvu svojih potencijala. U sklopu ove izložbe kustosica Jasminka Babić odabrala je i predstavila radove sveukupno deset umjetnika. To su André Lützen, Eva Leitolf, Mike Parr, Kishor Parekh, Sumi Dayal, Halil Altindere, Bani Abidi, Javier Téllez, Roman Signer, te hrvatski predstavnik Davor Konjikušić.
Ulaskom u prostor galerije, prvi rad koji nas uvodi u izložbu je crno-bijela fotografija Kishora Parekha, indijskog ratnog fotoreportera. Fotografija prikazuje potresnu scenu djevojčice zgrožena izraza lica koja se na ulici odmiče od gotovo raspadnutog trupla starca. Fotografija je preuzeta iz knjige Bangladesh, A Brutal Birth, objavljene 1972. godine nakon Parekhovog petodnevnog boravka u Bangladešu gdje dokumentira genocid koji je počinila pakistanska vojska uslijed razdvajanja Istočnog i Zapadnog Pakistana 1971. godine.
Velik dio izložbe zauzimaju fotografije koje dokumentiraju zbivanja na granicama ili ratnim područjima, no u korespondenciji s ostalim radovima one odstupaju od reporterskog stila i usvajaju umjetnički izraz. Umjetnica Eva Leitolf u Razglednicama iz Europe eksperimentira s fotografskim bilježenjima graničnih područja tako što im prilaže popratne razglednice na kojima ispisuje tekst u formi intervjua sa sudionicima, nastojeći što pomnije informirati o događajima koja se na tim mjestima odvijaju. Metoda njenog rada negira pretpostavku da je sadržaj fotografije razumljiv sam po sebi te da prenosi pouzdane informacije o kontekstu u kojem nastaje. Njene fotografije lišene su ljudske pojavnosti, ali atmosfera koju prenosi budi potrebu za daljnjim propitivanjem viđenog.
Najistaknutiji rad je videozapis performansa Mikea Parra izvedenog 2002. godine na Sveučilištu Monash u Melbourneu, naziva Zatvorite koncentracijske logore. U šestosatnom mučnom performansu umjetnik zašiva usne na živo i naposljetku na bedro žigosa riječ stranac referirajući se na činove samopovređivanja koji su ilegalni imigranti australskih kampova koristili u znak protesta zbog groznih uvjeta u kojima žive. Parr oštro kritizira australsku nehumanu politiku prema migrantima, a na ovaj radikalan performans se odlučuje svjestan svog položaja i utjecaja i samim time vidljivosti koju može postići. Dovoljno je napomenuti da se australske kampove za ilegalne migrante često naziva koncentracijskim logorima.
Dvoje umjetnika u svojim radovim na humorističan i suptilan način prenose višeznačnost i apsurdnost teme prelaska granica, drugog značenja granica i ograničenja, tradicije, kolonijalizma. Venecuelanski umjetnik Javier Telléz za svoj rad Let iznad praznine (izgubljeni metak) 2005. godine angažira cirkuskog performera Davida Smitha zvanog Ljudska topovska kugla, da se ispali iz topa i tako pređe granicu dviju susjednih država. Cijeli performans u ulozi voditelja prate štićenici psihijatrijske ustanove, uz ostale prisutne posjetitelje umjetničkog festivala InSITE u sklopu kojeg je događaj organiziran. Ovim činom Telléz želi ukazati na još jedno poimanje granice koje nije nužno vezano uz migracije, ali tiče se granica određene manjinske skupine. Granica razdvajanja “normalnih” od “nenormalnih”, podobnih od nepodobnih. Video odiše veselom festivalskom atmosferom s humorističnim situacijama, poput one kada performer netom prije ispaljenja iz topa prisutnima pokazuje putovnicu kao znak da ne krši zakone.
Još jedan rad s elementima sarkazma prikazuje paradoks granica i besmisao koji s vremenom postižu. Umjetnica Bani Abidi 2004. godine naručuje od tradicionalnog pakistanskog gajdaškog orkestra izvedbu američke himne te je dokumentira. Dvokanalni videozapis prikazuje probe orkestara i pripreme za nastup. U tradicionalnoj svečanoj odori glazbenici sviraju američku himnu na gajdama koje su naslijedili iz doba britanskog kolonijalizma. Prožimanje i spajanje različitih kultura i tradicija umjetnica prikazuje na suptilan i humorističan način.
Rad Aura: F37 hrvatskog predstavnika Davora Konjikušića sastoji se od fotografija ekrana termovizijskih kamera koje je autor snimio prilikom jednog prelaska granice. Te kamere se koriste u noćnom nadzoru vanjskih granica Europske unije, a fotografije prikazuju trenutak prelaska migranata preko zelene šengenske granice. Rad je realiziran kao zvučno-fotografska instalacija postavljena u lighhtboxove. Umjetnik efektom slike u slici prisvaja policijsku tehnologiju i naknadnim ubacivanjem zvuka nastoji ljudskim siluetama dati identitet, istovremeno zaobilazeći objektiviziranje subjekta.
Migracije su tema o kojoj treba raspravljati, pisati i mijenjati paradigme pristupa, pogotovo u doba kada politike i mediji manipuliraju moralnim i etičkim vrijednostima. A problematika nastale krize zapravo je prikaz krize Zapada i čovječanstva. U tom je kontekstu izložba ispunila inicijalni cilj progovaranja o ovoj globalnoj temi u raznim aspektima, a nepretencioznim pristupom umjetnici kroz radove zorno prikazali slojevitost problema.
ObjavljenoObjavljeno
