Tema Zlatku Hasanbegoviću i njegovom bivšem stožerniku Tomislavu Karamarku dužni smo, ako ništa drugo, smještanje kulturne politike u medijski i društveni fokus koji je prisilio stranke koje konkuriraju na nadolazećim izborima da se uhvate u koštac s ovim sustavno ignoriranim sektorom. Osim što su se neke od stranaka bacile u detaljno upisivanje dodatnih redaka u svoje izborne dokumente, neke od njih našle su čak i vremena da u svoje natrpane izborne rasporede uvrste i javna obraćanja i sastanke sa istaknutim kulturnim radnicima, a to je nešto čemu smo – u dosadašnjim predizbornim ciklusima – imali priliku svjedočiti tek na marginama.
No, krenimo redom: s parlamentarnim izborima koji su zakazani za 11. rujna, činilo se smislenim na vrijeme uroniti u programske smjernice koje se tiču budućnosti kakvom ju vide stranke za koje s određenom dozom sigurnosti možemo reći da će imati glasa u odlučivanju o kulturi na nacionalnoj razini. Izbor se, s obzirom na rezultate prošlih izbora, sveo na Narodnu koaliciju predvođenu SDP-om, HDZ, Most nezavisnih lista, te Koaliciju za premijera koju predvodi stranka Milana Bandića i stranku Pametno, koja bi prema nekim predviđanjima imala popuniti prazninu alternative na nominalnoj ljevici, upražnjenju poraznim rezultatima ORaH-a.
“Hasanbegović je ministar u aktualnoj vladi, ne bih se osvrtao na kritike. Sad idemo u nove izbore, s jasnim programom, s mišlju da kultura bude prioritet”, rekao je Andrej Plenković, novi predsjednik HDZ-a, na jednom od bezbrojnih druženja s građanima. Novi izbori ne znače i nove politike, ili barem na to ukazuje izborni program stranke pod nazivom Vjerodostojno. U njemu, među ostalim, najavljeno je donošenje “strateških dokumenata potrebnih za moderno funkcioniranje institucija i kreativno umjetničko djelovanje”, no od konkretnih strategija spominje se jedino medijska strategija u čiju će izradu uključiti “javnost i novinarsku struku te provesti temeljitu javnu raspravu”.
Od konkretnih poteza u području medija, HDZ – čiji je ministar raspustio Stručno povjerenstvo za neprofitne medije, sudjelovao u ukidanju stavke za neprofitne medije u Uredbi o raspodjeli dijela prihoda od igara na sreću za 2016. godinu, izbacio neprofitne medije iz javnih potreba u kulturi, ukinuo potpore kritičkim medijima, nije raspisao natječaj za medije zajednice iz Europskog socijalnog fonda, sudjelovao u iznuđenoj ostavci Mirjane Rakić, predsjednice Agencije i Vijeća za elektroničke medije, smjeni glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije te smjenama i otpuštanjima više od 70 novinara, urednika i ostalih medijskih radnika na HRT-u – najavljuje ujednačenje PDV-a tiskanim lokalnim nakladnicima s dnevnim tiskanim izdanjima te smanjenje pretplate HRT-u čija će sredstva usmjeriti u produkciju audiovizualnih sadržaja vezanih uz Domovinski rat te posebno medijsko praćenje pridati potrebama Hrvata u Bosni i Hercegovini i iseljeništvu.
U užem području kulture, posebnu pozornost HDZ posvetit će kazalištima koja, pored rješavanja infrastrukturnih problema, trebaju usmjeriti svoje programe “na temelju djela hrvatskih pisaca”. HDZ najavljuje usmjeravanje korištenja europskih sredstava u razvoj društvenokulturnih centara u lokalnim sredinama te poticanje svih oblika nezavisne kulturne produkcije. Samostalnim umjetnicima osigurat će “nužnu osnovu” kao preduvjet za kreativan rad. Udruge civilnog društva “važan su čimbenik svakog demokratskog društva čijem razvoju pridonose”, stoga “njihovo djelovanje treba poticati, a državna tijela s njima trebaju ostvariti kvalitetnu suradnju, pri čemu dodjeljivanje proračunske potpore mora biti neovisno od političko-ideoloških kriterija”. U kontekstu civilnog društva, HDZ najavljuje snažno podupiranje volonterstva. Nijednom riječju ne spominjući grad Rijeku, HDZ najavljuje iskorištavanje “domaćinstva Europske prijestolnice kulture 2020. za promociju hrvatske kulture i za gospodarski razvoj potaknut kulturom”.
HDZ najavljuje donošenje novog zakona o Hrvatskoj informativnoj novinskoj agenciji – HINA, dok njihov donedavni (i očekivano, budući) koalicijski partner MOST najavljuje potporu razvoju usluga HINA-e. Ostatak medijske politike MOST-a – čije se predstavnike nije moglo ni čuti ni vidjeti prilikom Hasanbegovićeva “desanta na medije” u proteklom mandatu – uključuje vraćanje financijske potpore neovisnim medijima uz sagledavanje i redefiniranje uvjeta suradnje, potporu Trećim programima HRT-a, uz uvažavanje neovisnosti uredničke autorske i intelektualne slobode te potporu medijima koji djeluju u cilju jačanja civilnog društva, medija koji potiču i zadovoljavaju demokratske i kulturne potrebe građana. Takve se formulacije nalaze u glavnim smjernicama izbornog programa za kulturu, no ne spominju se pri njihovoj detaljnijoj razradi.
Civilno društvo, koje je preraspodjelom dijela prihoda od igara na sreću za 2016. godinu izgubilo više od 50 posto sredstava za rad, a čije je netransparentno i isključivo donošenje potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti Božo Petrov mirno promatrao, spominje se tek pri suradnji u daljnjem razvoju socijalne politike. Prema izbornom programu, MOST smatra da je prioritet kulturne politike izrada strateškog dokumenta upravljanja sektorom kulture te donošenje zakona za realizaciju postavljenih ciljeva. Također, najavljuju povećanje udjela kulture u proračunu na 1% od 2017. godine te povećanje na 15% financiranja kulture od igara na sreću.
Što se tiče potpora za kulturne i medijske programe, MOST smatra da je najveća prepreka netransparentno dijeljenje i korištenje potpora za kulturu. Njihovi su prijedlozi revizija i definiranje kriterija i osmišljavanje dodatnih programa podrške, formiranje povjerenstva unutar Ministarstva koje bi dodatno procjenjivalo programe, definiranje kriterija monitoringa i evaluacije projekata, izrada follow up aktivnosti i evaluacija rezultata. Kod odlučivanja o programima financiranim po natječajima i programima javnih potreba u kulturi, MOST se zalaže da ministar kulture obavezno donosi odluke prema preporukama kulturnih vijeća, bez diskrecijskih odluka, a odluke koje nisu usklađene s mišljenjem vijeća, moraju biti dodatno argumentirane te prihvaćene od strane vijeća.
Zanimljivost je programa MOST-a posvećenost aktivnostima na restauraciji i digitalizaciji hrvatske arhivske filmske građe, utvrđivanje osnova vlasništva nad filmovima proizvedenim prije 1991. u Hrvatskoj te aktivnosti u vezi povrata filmske građe koja se trenutno nalazi pohranjena i u vlasništvu republika bivše države. MOST želi pod nadzorom Ministarstva kulture formirati “ekipu umjetnika” koji bi organizirali i izvodili nastupe i sudjelovali na festivalima i manifestacijama u inozemstvu te pred inozemnom publikom u Hrvatskoj. Što se tiče suradnje, MOST ne dvoji o svojim polazišnim stavovima: Ministarstvo treba povezati sa Hrvatskim klasterom konkurentnosti kreativnih i kulturnih industrija (HKKKKI), a kao važna stavka spominju se javno-privatna partnerstva pri “korištenju kulturnih resursa u svrhu zaštite kulturnih dobara, promociji kulturnog turizma i pružanja kulturnih usluga u zajednici”.
Restitutio in integrum ili povrat u prijašnje stanje, krilatica je kojom je Narodna koalicija predvođena Zoranom Milanovićem načela kulturne teme u svom izbornom programu. To konkretno znači sljedeće: vraćanje 14,5% izdvajanja iz dobiti od igara na sreću za razvoj civilnog društva, ponovno uspostavljanje Povjerenstva za neprofitne medije, vraćanje neovisnosti i kvalitete Trećim programima Hrvatske televizije i radija te ponovno financiranje svih časopisa koji iskazuju pluralnost hrvatskog društva. Što se tiče poboljšanja stanja, ne samo povrata u prijašnje, koalicija namjerava donijeti strateški plan kulturne i medijske politike, koju nisu uspjeli donijeti u prethodnom mandatu unatoč pripremljenim dokumentima na kojima je više godina radila tadašnja garnitura u Ministarstvu kulture.
Financiranje kulture koalicija namjerava povećati na barem 1%, no ne proračunskih izdavanja, već bruto domaćeg proizvoda. Kao posebno važna točka spomenuta je demokratizacija upravljanja kulturnim i medijskim institucijama “bez sukoba interesa i političkih stranaka”, no bez spomena uključivanja građana-korisnika u upravljanje i odlučivanje, preduvjet svake demokratizacije. Najavljena je promjena zakonske regulative radi jačanja ovlasti kulturnih vijeća te “stvaranja autonomnih tijela koja imaju bolji potencijal za povlačenje sredstava iz različitih fondova i imaju umjetničku autonomiju u odlučivanju i smjeru razvoja institucija na domaćem i međunarodnom polju”. Što se financiranja medija tiče, koalicija namjerava unaprijediti postojeće i razviti nove izvore izvanproračunskih sredstava poput spomeničke rente i HRT pristojbe, a radi “financiranja umjetničkog i novinarskog rada, očuvanja i održivog korištenja baštine te kulturnih aktivnosti građana”.
Kulturna politika u programu stranke Pametno prostire se na čak tri stranice teksta i – po analizi stanja iz 1990-ih, a posebno posljednjih šest mjeseci pod kontrolom HDZ-a – predstavlja se kroz “pet stupova kulture” koji bi neutralizirali postojeće stanje, odnosno “vladavinu Kaosa, Klijentelizma, Posluha, Sprege, Pogodovanja i Straha”. Tih “pet stupova” tiču se “planiranja, odlučivanja, legislative, financiranja i obrazovanja” i njima se redom predlaže strateško planiranje u kulturi na razdoblje od dvije do četiri godine, potom transparentno odlučivanje i redovita edukacija, ali i – u prvim mjesecima mandata – interventno odlučivanje kojim se predlaže “ponovno formiranje Fonda za neprofitne medije, ponovna uspostava Zaklade Hrvatska kuća, razrješenje novih članova Kulturnih vijeća i članova Upravnog odbora Zaklade Kultura Nova te hitno ispravljanje katastrofalnih posljedica nekontroliranih smjena na HRT-u, osobito na 3. programima Hrvatske televizije i Hrvatskoga radija i udara na nakladništvo, časopise i elektroničke časopise”. Dalje, u području legislative, ići će se na reviziju Zakona o kulturnim vijećima, Zakona o kazalištu, Zakona o samostalnim umjetnicima, Zakona o muzejima, Zakona o zakladama i fondacijama te sustavno onemogućavati sukobe interesa koji su, prema Pametnom, ne samo u tom sektoru redovita praksa.
Kao i kod svih drugih stranaka i Pametno želi da izdvajanja za kulturu dosegnu minimalno 1%, ali planira i razvoj novih izvora financiranja kroz porezne olakšice, sponzoriranje kulture kroz Zakon o sponzorstvima te osnivanjem zaklada u kulturi i za kulturu. Prioritet je, ipak, obrazovanje: uz “izgradnju profesionalnog menadžmenta u kulturi koji je gotovo potpuno zanemaren, uvođenje intersektorske suradnje kao jamstva vitalnosti resora te jačanje civilnog društva”, jamac razvoja kulture mora biti kontinuirana i široko postavljena suradnja s Ministarstvom obrazovanja i znanosti. “Želja svake vlasti svjesne vremena i prostora u kojima vlada”, ističe se u zaključku, “trebala bi biti jasna ideja o promjeni kulturne slike Hrvatske kao konzervativne, nacionalno zatvorene zemlje, u autonomnu, modernu europsku državu s jakim utjecajem alternativne, tj. nezavisne kulture u kojoj se u političkim i javnim diskursima neće uporno zaobilaziti dublji pristupi i promišljanja – za što je široko i pluralističko djelovanje u resoru kulture od odlučujuće važnosti“. Terminološki je tu, reklo bi se, sve na mjestu, ali teško se oteti dojmu da Pametno kulturu vidi kao još jedno od polja čiji je primarni cilj proizvodnja udžbenički strukturiranog sektora, bez obzira na simbolički, ideološki, pa i emancipatorni višak vrijednosti kulture koji se ne može kvantificirati.
Predstaviti program za kulturu Koalicije za premijera – koju čine Stranka rada i solidarnosti Milana Bandića, Narodna stranka – Reformisti Radimira Čačića, potom Novi val – Stranka razvoja, HSS – Stjepan Radić i Blok umirovljenici zajedno – zaista neće biti poseban izazov. S obzirom na to da ga čine tek tri rečenice, na čitateljima je da procjene koliku važnost ova politička opcija pridaje tom sektoru: “Politika razvoja kulture uključuje afirmaciju interkulturalnosti te sistematični pristup nacionalnim sadržajima u programima ustanova u kulturi. Potrebna je reafirmacija centara za kulturu u svim sredinama. Tijekom sljedeće tri godine povećavat će se proračunska sredstva za kulturu kako bi se dosegnuo iznos od najmanje 1% u ukupnom državnom proračunu”.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
ObjavljenoObjavljeno
