U četvrtak, 26. listopada na mjestu nekadašnje tvornice Rog u Ljubljani, otvoren je novi Centar Rog. Otvorenju nisam prisustvovala, ali jesam pratećem događaju na kojem se okupilo između 500 i 800 građana, kulturnih radnica i radnika, umjetnica i umjetnika, među ostalima i bivših korisnika Autonomne tvornice Rog. Kritizirali su arogantnu, elitističku i nasilnu gradsku politiku pozivajući na bojkot novog Centra, te izražavali potrebu za drugim Rogom, drugačijim gradom i drugačijom budućnošću. Okupljeni pod geslom Mal je velik ta Rog za okrog, nje?1 kružili su oko zgrade praćeni bubnjevima, uzvikivali parole i nosili transparente s natpisima “Živjela autonomna tvornica Rog”, “Tajno otvorenje, javno oslobođenje”, “No war but class war”, “KAPITALJ”, “Grad ljudima, ne kapitalu”. Podršku prosvjednicima pružila je Sindikalna Središnjica Glosa-Zasuk, a potporu naporima za očuvanje autonomnih prostora izrazili su i u gradskom odboru stranke Levica. Među prosvjednicima je bio i Miha Blažič, predstavnik inicijative aktivista i migranata Ambasada Rog, ujedno i bivše korisnice prostora, čiji je povik “Javni prostor, privatna zabava” možda i ponajbolje dočarao duh ove večeri.
O neobičnosti ceremonije otvorenja, govori i činjenica da su ulaz u Centar Rog za vrijeme svečanosti čuvali zaštitari, posebna jedinica policije i psi. Ponovio se obrazac poznat s nasilne evikcije i rušenja Autonomne tvornice Rog, pa je tako i tokom ovog protesta upotrebljen suzavac. Represije koja se odvijala za vrijeme otvaranja novog Centra Rog ne bi se postidio ni donedavni premijer Republike Slovenije Janez Janša, vođa krajnje desne stranke SDS, protiv kojeg su građani ustrajno izlazili na ulice 105 petaka, sve do njegovog poraza na izborima u travnju 2022. godine. Samo godinu i pol nakon tih zbivanja, gradonačelnik Zoran Janković, koji već šesti mandat njeguje antifašistički imidž, kao i PR liberalne, ekološki, socijalno osviještene i LGBT-friendly osobe, vuče iste poteze kao Janša.
Usprkos tome što su gradska vlast i gradonačelnik uoči otvorenja naglašavali da će Centar Rog biti prostor otvoren za sve, kad su se prosvjednici zaustavili pred ulazom u Centar i probali ući unutra spriječili su ih zaštitari, nakon čega su stigli i policajci specijalne jedinice. Svakome tko je sudjelovao u događaju bilo je jasno je da je izjava o otvorenosti za javnost floskula i jeftina propaganda; kanapei su bili za visoke uzvanike, a robokapi za nepozvane “nekorisnike”.2 Navode je opovrgnuo i sam inspektor sektora uniformirane policije izjavom da su zaštitari bili prisutni “jer se radilo o događaju zatvorenog tipa, ne o javnoj priredbi”.
Otpor do Centra Rog
Stvar s Rogom ima dug rep, o čemu je na ovom portalu već bilo riječi. Gradskoj upravi Ljubljane zgrada nekadašnje tvornice Rog u kojoj su živjeli i stvarali pripadnici nezavisne scene, dugo je bila trn u oku. Autonomnu tvornicu Rog su u 15 godina dugom postojanju koristili Antifašistička fronta, Ambasada Rog, Nevidljivi radnici svijeta i Socijalni centar, svoje prostore i arhiv su u njemu imali Građanska inicijativa izbrisanih, probe je održavao ženski zbor KOMBINAT, te su se okupljali brojni akteri progresivne umjetničke, aktivističke i društvene scene. Rog je nudio i uobičajene sadržaje nezavisne scene: skejt park, ateljee, suvremene cirkuske grupe, ugošćavao literarne događaje poput Mladih rima, koncerte i dr. Imao je i medicinsku kliniku i tečaj slovenskog jezika za tražitelje azila, kojima se tako pomagalo na putu ka integraciji u slovensko društvo. Rog je također bio mjesto gdje su dolazili mladi kad bi se našli u životnoj stisci ili se jednostavno nisu mogli ili htjeli uklopiti u zadane društvene obrasce. Rog je nudio krov nad glavom te na svoj nesvakidašnji način brinuo da se svaki namjernik osjeća sigurnim i dobrodošlim. Ključ starog Roga jeste bilo zajedništvo, sastojak koji je ljubljanskoj vlasti nedokučiv.
Atraktivan prostor u centru grada u kojem se skvot smjestio nije privukao ljubljansku gradsku vlast zbog zajednice koja se u njemu razvijala i rasla, već zbog neoliberalne težnje za ostvarivanjem profita i poduzetničkih sloboda unutar institucionalnog okvira. Bitku za Rog su morali dobiti, prvo u sudskom procesu, potom u evikciji, na kraju i u osmišljavanju novog koncepta Roga bez natruha starog zajedništva. Rogovci i njihovi prijatelji su u niz navrata uspjeli obraniti Autonomnu tvornicu od napada, međutim, 19. siječnja 2021. ljubljanska je vlast realizirala preuzimanje prostora i iseljavanja korisnika. Taj potez je bio posebno podmukao, jer su u to vrijeme zbog epidemije, evikcije, kao i okupljanje građana, bili zabranjeni. Po nasilnom izbacivanju korisnika započelo je uništavanje zgrade, opreme i umjetnina koje su se tamo nalazile. Istu večer su uslijedili protesti, koje je pratilo obilato korištenje suzavca, a prisutni su bili policajci konjanici, kao i policijski psi te je došlo i do privođenja.
Nasilnu evikciju i rušenje Autonomne tvornice Rog pratile su i brojne druge kontroverze: uz sumnje na kršenje radničkih prava na gradilištu novog Centra Rog puno je prašine digla i sječa starih lipa uz Ljubljanicu pri Rogu, za koju je gradska vlast tvrdila da je zbog opasnosti neizbježna, ali da će na isto mjesto posaditi mlada stabla. Ljubljana se brzo zagrijava i brojne su alarmantno vruće točke u gradu, zato bi dragocjena odrasla stabla trebalo štititi, a sječa bi se trebala provoditi samo u krajnjim slučajevima, što trenutno u Ljubljani nije praksa.
Ni s dodjelom prostora nije bilo bolje. Voditeljima novog Centra Rog zamjera se netransparentnost, između ostalog i zbog toga što osam korisnika starog Roga koji su sudjelovali na natječaju za dodjelu prostora u novom Centru, odgovor na aplikaciju uopće nije dobilo. Centar Rog je prostore pretežno dodijelio restoranima, trgovačkim i modnim brendovima, dok je manje od četvrtine prostora dostupno kreativnom sektoru. Prema riječima Eve Matjaž, znanstvenice i istraživačice, sindikalistice i suosnivačice kreativnog centra Poligon, prostori za radionice obuhvaćaju 25 % ukupne površine megalomanskog projekta vrijednog 27 milijuna eura.
Gentrifikacija na velika vrata
“Svaka stvar koju učinimo utječe na to da stanovi budu vrijedniji”, “Realna cijena stanova koja bi trebala biti na tržištu i koja će se dogoditi je 3000 eura po metru, izuzev ekskluzivnih lokacija. […]a izgleda da će i Trubarjeva prodavati stanove po 5000 eura, jer ovo je sada ekskluzivna lokacija zbog obnove Roga”, izjave su gradonačelnika Jankovića, koje se izravno tiču procesa gentrifikacije u Ljubljani.
Mijenjanje pretežno stambenih urbanih područja s lokalnim stanovništvom kroz izgradnju ili obnovu u područja visoke turističke i uslužne namjene, dosegao je točku vrenja. Ulaganje u nekretnine u Ljubljani je glavna investicijska taktika kapitala, u čemu sudjeluje i gradska vlast. Cijene nekretnina su toliko visoke, da je osamostaljenje za mlade koji nemaju zaleđe u bogatim obiteljima gotovo nemoguća misija. Istovremeno se odvija i istiskivanje stanara iz urbanih sredina za potrebe turizma, a ključni problem gentrificiranog grada je upravo u tome što služi samo jednom segmentu stanovništva.3 Ne čudi stoga da će u novom Centru Rog umjesto socijalnih programa biti luksuzni restorani, te prostor za mainstream i malograđanštinu.
Oslikavanje murala, grafita i kritičkih tekstova direktna su intervencija u prostoru koja često najavljuje preobrazbu društvenih odnosa. Možda baš zbog toga gradonačelniku Jankoviću smeta “prljanje” umivenog gradskog prostora. Prema izvještaju policije, na dan otvaranja Centra Rog prosvjednici su grafitima oštetili dva službena vozila policije, išarali grafite na zgradi Rog i susjednim zgradama, te oštetili reklamne vitrine. Svako se aktivističko grafitiranje, posebno ono koje se odnosi na kritiku elitizacije Ljubljane, kosi s vizijom “najljepšeg grada na svijetu”, grada sterilnih betonskih fasada i stakla, grada-kulise namijenjenog bogatim investitorima.
U skladu s time na stranici Centra Rog stoji objava: “Centar Rog i Knjižnica Rog će biti zatvoreni zbog sanacije štete nastale 26.10.2023. koje su počinili prosvjednice i prosvjednici, do ponedjeljka, 6. studenog 2023.” Nameće se pitanje je li neophodno da Rog i knjižnica budu zatvoreni zbog boje na fasadi, jaja na prozorima i razbijenog stakla na vitrinama, i još više da saniranje te štete iznosi čak 30 tisuća eura. Opravdano je zapitati se i pretjeruje li se i manipulira s procjenom štete nastale uslijed grafitiranja kako bi se time navukao gnjev građana iz čijih džepova se u konačnici čitava stvar financira. U isto vrijeme, na službenoj stranici se ne spominju iznosi investirani u Rog, niti objašnjava zašto se investicija povećala za 8 milijuna eura, odnosno 42 % od prvotno ocijenjene vrijednosti.
Da u ovoj priči ne bude sve crno zaslužan je Spomenik izbrisanima koji se nalazi u novom Parku izbrisanih, ispred Centra Rog. Iza odvažnog idejnog rješenja spomenika stoje Irena Woelle, Vuk Ćosić i Aleksander Vujović, a realiziran je u obliku gornjeg dijela slova Ć, čime se u prostoru efektno komemorira čin nezakonitog administrativnog brisanja ljudi iz drugih saveznih republika bivše Jugoslavije.4 Inicijativa za Park izbrisanih, kako ga je Grad Ljubljana nazvao odlukom gradskog vijeća, podnesena je zajedno s udrugom Amnesty International Slovenije.
Unatoč tome što Park izbrisanih i Spomenik izbrisanima predstavljaju rijedak pozitivan aspekt cijele priče, ostaje dojam da se njime pere imidž gradske vlasti. No javnost neće zaboraviti da je s istog mjesta 2021. godine, uz brisanja dragocjene zajednice Autonomne tvornice Rog, po drugi put izvršeno i brisanje izbrisanih koji su u okviru Građanske inicijative izbrisanih djelovali u Socijalnom centru Rog od 2006. pa sve do nasilne evikcije. U evikciji su izbrisani izgubili i svu povijesnu dokumentaciju svojih borbi.
Indikativan je i govor povodom svečanog otkrivanja spomenika. Prema pisanju novinara Mihe Žorža gradonačelnik “najljepšeg grada na svijetu” naglasio je da je Gradska uprava Ljubljane, a ne civilno društvo, ta koja je financirala spomenik, da je gradsko vijeće donijelo odluku o Parku izbrisanih i da evikcija Roga nije bila nezakonita, jer je o tome odlučio sud. Također je ponovio svoja predviđanja, kako će Centar Rog stanovima na Trubarjevoj cesti na kojoj se Rog nalazi, povećati vrijednost za 50 %.
“Danas sam ovdje jer je cijela priča s tzv. Rogom farsa. Govorilo se da će ovo biti mjesto za kreativce, ali kreativci stoje vani na kiši”, izjavila je spisateljica i prevoditeljica Dijana Matković na prosvjedu povodom otvorenja novog Centra Rog u Ljubljani. Na sličnom tragu je i Miha Blažič koji kaže: “Prvo je bila važna lijepa, nova, obnovljena osvjetljena zgrada, koja će privući drugu vrstu posjetitelja u Ljubljanu, sav sadržaj je bio sekundaran. Sadržaj je tu i zbog toga što je trebalo evikciju i gradnju na neki način opravdati.” Nedvojbeno je novi Rog otvorio rasprave o tome u kakvim gradovima želimo živjeti, s preispitivanjem razvojne politike Ljubljane možda suočio i one segmente građana koji ranije za tu temu nisu pokazivali interes.
Ljubljana Centar Rog možda treba, međutim ne u obliku kakav je sada. Program kreativnog centra bi trebao biti usmjeren otvaranju pitanja i pronalaženju načina da se grad otvori svima, posebno brinući o problematici nezavisnih kulturnih radnica i radnika. Dok gradske strukture koje nemaju sluha za potrebe građana to ne shvate, novi Rog ostaje najočigledniji primjer gentrifikacije, a njegovo otvorenje će se pamtiti kao puka demonstracija moći vlasti.
- U slobodnom prijevodu: “Malo je velik taj Rog da bi ga se okružilo, zar ne?” Naslov se referira na izjavu gradonačelnika Jankovića uoči otvorenja Centra, kojom aludira na veličinu zgrade i minorizira prosvjednike. Dodatkom “nje” ismijava se Jankovićev nazalni govor. (op. ur.) ↩︎
- Koalicija nekorisnika Centra Rog naziv je inicijative koja okuplja ljude različitih iskustava i profila, ne isključivo korisnike AT Rog, s ciljem promjene smjera razvojne politike Ljubljane. ↩︎
- Zanimljiv osvrt na temu gradskog razvoja, urbanizma, Roga i gentrifikacije Ljubljane, ali i šire, za portal Disenz napisao je Matija Pušnik. ↩︎
- Tokom osamostaljena Slovenije, građani koji su imali republičko državljanstvo SR Slovenije su automatski dobili državljanstvo novonastale države. Međutim, rođeni u drugim republikama SFRJ koji su u Sloveniji imali stalno prebivalište, dobili su rok od šest mjeseci da zatraže državljanstvo. Čak 25.671 stanovnika nije dobilo državljanstvo i bili su izbrisani iz registra stalnog stanovništva. Posljedično su izgubili sva ekonomska, zdravstvena i socijalna prava; ostali bez dokumenata, stanarskog prava, zdravstvenog osiguranja, ostali bez poslova i gurnuti na sam rub društva. Za njih je počeo vrijediti Zakon o strancima, stoga su tretirani kao stranci koji ilegalno borave u Sloveniji. Među izbrisanima su čak i osobe rođene u Sloveniji. Godine 1999. slovenski Ustavni sud je utvrdio da je brisanjem prekršeno ustavno načelo pravne sigurnosti (što je sastavni dio načela o pravnoj državi, kojega garantira 2. članak Ustava RS) te zabrana diskriminacije iz 14. članka Ustava RS. Također je bilo prekršeno načelo jednakosti pred zakonom. Veliki senat Evropskog suda za ljudska prava je presudom od 12. 3. 2014. procijenio da brisanje i njegove posljedice predstavljaju kršenje ljudskih prava. Po ocjeni Amnesty Internationala brisanje je najgrublje sistematično kršenje ljudskih prava u Sloveniji. Sam spomenik je u slovenskom javnom prostoru izazvao puno kontroverze. Dio javnosti još uvijek nije svjestan štete koja je država nanijela dijelu svojih građana, a često se u diskursu spominje kako su si izbrisani sami krivi jer su kalkulirali što im se više isplati. ↩︎
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavljeno