Tema U trećem i posljednjem dijelu temata o umjetnoj inteligenciji i digitalnoj pismenosti, autorice se usmjeravaju na neformalno obrazovanje – inicijative koje djeluju izvan školskog sustava kako bi doprijele do šire publike i ponudile konkretne alate za snalaženje u složenom digitalnom okruženju. Ovi su tekstovi proizašli iz obrazovnog i mentorskog programa održanog u sklopu projekta Come Together te su izvorno objavljeni na portalu rekto:verso.
Umjetna inteligencija (AI) transformirala je način na koji se informacije proizvode, dijele i konzumiraju, stvarajući i prilike i izazove u digitalnom svijetu. Alati poput Chat GPT-a olakšali su proizvodnju sadržaja, ali su također ubrzali širenje dezinformacija. Deepfakeovi koje je generirala umjetna inteligencija i manipulirani medijski sadržaji već su utjecali na izbore i oblikovali javno mnijenje, izazivajući zabrinutost zbog njihova rastućeg utjecaja. Pokušaji platformi društvenih mreža i medijskih organizacija da umanje te rizike – poput označavanja sadržaja koji je generirala umjetna inteligencija i poticanja provjere činjenica koju provodi zajednica – imali su samo djelomičan. Golema količina digitalnog sadržaja otežava razlikovanje činjenica od fikcije, posebno mladim ljudima. Studije pokazuju da su osobe u dobi od 15 do 24 godine osobito podložne vjerovanju i dijeljenju lažnih informacija, pri čemu se često oslanjaju na intuiciju umjesto na kritičku procjenu.
Kao što smo opisale u prvom članku ovog temata, Europska unija pokrenula je inicijative poput Akcijskog plana za digitalno obrazovanje i Smjernica za medijsku pismenost kako bi pomogla pojedincima da se snađu u današnjem medijskom okruženju. Međutim, provedba ovih politika znatno varira među državama članicama. Detaljniji uvid u Belgiju i Portugal, koji imaju različite pristupe digitalnoj medijskoj pismenosti u školama, pruža vrijedna saznanja o tome kako se zemlje nose s izazovima koje donosi sadržaj generiran umjetnom inteligencijom. U drugom članku analizirale smo strateške dokumente i izvješća o politikama, pregledale postojeće inicijative te razgovarale s nastavnicima_ama, studentima_cama i pripadnicima_ama civilnog društva u obje zemlje kako bismo bolje razumjele te napore.
Umjetna inteligencija ulazi na fakultete
Dok se osnovne i srednje škole i dalje suočavaju s izazovima uključivanja umjetne inteligencije i medijske pismenosti u nastavne planove i programe, visokoškolske ustanove u Belgiji i Portugalu poduzimaju značajne korake prema obrazovanju o umjetnoj inteligenciji.
Na primjer, u Belgiji je Vrije Universiteit Brussel (VUB) postavio nacionalni presedan pokretanjem prvog akademskog prvostupničkog programa umjetne inteligencije 2022. godine. Nakon ove prekretnice, uslijedilo je uvođenje naprednih magistarskih programa, poput interdisciplinarnog magisterija iz umjetne inteligencije pri Katoličkom sveučilištu Leuven i Istraživačke inicijative umjetne inteligencije Sveučilišta Ghent. Ti su programi primarno usmjereni na praktične primjene umjetne inteligencije, s ciljem poticanja inovacija u područjima od zdravstvene skrbi do robotike i održivosti.
I portugalska sveučilišta proširila su svoju ponudu. Sveučilišni institut u Lisabonu ISCTE nudi preddiplomski studij digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije, dok Sveučilište u Portu ima studij umjetne inteligencije i znanosti o podacima. Osim toga, Sveučilište u Coimbri nudi magistarski program koji obuhvaća najnovije AI tehnologije, uključujući strojno učenje i obradu prirodnog jezika.
Unatoč ovom napretku u visokom obrazovanju, fokus ovih programa ostaje pretežno na tehničkim aspektima, dok digitalna medijska pismenost i uloga umjetne inteligencije u borbi protiv dezinformacija i dalje ostaju u drugom planu.
Obrazovanje između ekrana i stvarnog svijeta
Kako raste zabrinutost zbog širenja dezinformacija i sve izraženije potrebe za digitalnom medijskom pismenošću, tako se diljem Europe pokreće i niz neformalnih obrazovnih koje nastoje popuniti praznine u formalnom obrazovanju. Ove su inicijative usmjerene na učenje izvan tradicionalnih učionica, angažirajući mlade kroz radionice, online programe i interaktivne aktivnosti. Širenjem obrazovanja o digitalnoj medijskoj pismenosti izvan okvira institucionalnog školovanja, cilj im je doprijeti do šire publike i ponuditi konkretne, dostupne alate za snalaženje u sve složenijem digitalnom okruženju.
Na primjer, Europski tjedan kodiranja, internetski događaj održan u listopadu 2024., okupio je više od 4 milijuna sudionika diljem Europe. Mladima je pružio priliku da sudjeluju u vježbama kodiranja, upoznaju se s osnovnim konceptima računalne znanosti i steknu uvid u to kako funkcionira umjetna inteligencija. Poticanjem kreativnosti i vještina rješavanja problema, program je imao za cilj pomoći sudionicima da bolje razumiju digitalne alate koji utječu na njihove životei osposobiti ih za odgovorno korištenje tehnologije.
U Portugalu, inicijativa pod nazivom Data Defenders koristi videoigre kao medij za podučavanje medijske pismenosti. Kroz igru se obrađuju složene teme poput algoritamske pristranosti i etike podataka, čime se apstraktni koncepti približavaju mlađoj publici na razumljiv i privlačan način. Program Doživite AI, koji je razvila Zaklada Raspberry Pi u suradnji s portugalskim Centrom za kreativne tehnologije TUMO, predstavlja još jednu neformalnu obrazovnu inicijativu. Ova inicijativa koju financira Google.org, ima za cilj osposobiti više od 2000 mladih ljudi za za razumijevanje umjetne inteligencije do 2025. godine. Program uključuje kulturno relevantne materijale, obuku nastavnika_ca i angažman roditelja, čime se nastoji omogućiti sveobuhvatan pristup učenju.
Međutim, uključenost velikih tehnoloških kompanija poput Googlea u obrazovanje o umjetnoj inteligenciji otvara važna pitanja. U svijetu u kojem korporacije kontroliraju i pohranjuju goleme količine podataka, a razgovori o društvu i politici sve se više odvijaju na njihovim platformama, možemo li se računati na njih da potiču kritičko promišljanje o tehnologijama od kojih same profitiraju? Inicijative koje financiraju tvrtke s velikim interesima u digitalnom prostoru mogu utjecati na obrazovne programe na način koji izbjegava preispitivanje njihovih praksi. Zato je ključno osigurati neovisan nadzor i raznolikost perspektiva, kako bi obrazovanje o umjetnoj inteligenciji ostalo uravnoteženo i objektivno.
Provjera činjenica kao alat otpora
Iako neki od ovih formalnih i neformalnih programa mogu odigrati važnu ulogu u pomaganju mladima da kritički pristupaju digitalnom okruženju, postoji ključan akter koji se često zanemaruje u raspravama o medijskoj pismenosti, a to su novinari i novinarke. Svojom sposobnošću provjere izvora, prepoznavanja pristranosti i pružanja konteksta, novinari_ke su u jedinstvenoj poziciji da premoste kritične nedostatke u medijskom obrazovanju i značajno doprinesu jačanju digitalne medijske pismenosti.
Na primjer, inicijative poput Lie Detectors, europske neprofitne organizacije usmjerene na novinare, pomažu tinejdžerima i nastavnicima da razlikuju činjenice od lažnih vijesti i razumiju etičke standarde novinarstva. Ovaj program premošćuje jaz između škola i medijskih profesionalaca_ki, omogućavajući novinarima_kama da vode radionice u kojima učenici doznaju kako provjeriti izvore, procijeniti vjerodostojnost i prepoznati pristranost. Takva partnerstva ne samo da osnažuju učenike_ke, već i podupiru nastavnike_ce u integraciji koncepata medijske pismenosti u svoje kurikulume.
Razgovarali smo s Juliane von Reppert-Bismarck, izvršnom direktoricom Lie Detectors, koja je objasnila: “Novinari_ke su u odličnoj poziciji da te vještine prenesu mladim ljudima i nastavnicima. Sve dok učitelji_ce ne budu u potpunosti osposobljeni_e za integraciju medijske pismenosti u učionice, uključivanje vanjskih stručnjaka_inja poput novinara_ki i knjižničara_ki – koji svakodnevno procjenjuju istinu i činjenice – ostat će nužan dio rješenja.”
Digitalna pismenost počinje kod kuće
Kad je riječ o razvijanju AI pismenosti izvan okvira formalnog obrazovanja, ključne figure mogu se naći još bliže kući. Istraživanje iz 2018. pokazalo je da mladi ljudi često usvajaju digitalne navike i vještine promatrajući članove_ice obitelji. Stoga aktivna uključenost roditelja – bilo kroz zajedničko gledanje medija, razgovore o online sadržaju ili uspostavljanje zdravih navika korištenja ekrana – može značajno ojačati kritičko razmišljanje i samoregulaciju u digitalnoj sferi.
Međutim, istraživanje je pokazalo da se mnogi roditelji osjećaju nespremnima za ovu ulogu, nesigurni kako uspostaviti ravnotežu između konstruktivne upotrebe tehnologije i zabrinutosti oko vremena provedenog pred ekranom te sigurnosti na Internetu. Studija je pokazala da roditelji koji su manje upoznati s tehnologijom često posežu za strožim ograničenjima, strahujući od negativnih posljedica poput smanjene koncentracije ili društvene izolacije. druge strane, digitalno pismeni roditelji skloniji su aktivno podržati djecu u korištenju tehnologije i otvoreno komunicirati o digitalnim izazovima.
Kako bi pomogle roditeljima da se bolje snađu u ulozi digitalnih mentora, škole mogu imati važnu savjetodavnu i edukativnu ulogu. Axel Baeyens, belgijski učitelj u osnovnoj školi Sint-Lievenscollege Wereldwijs koji podučava učenike_ce u dobi od 10 do 12 godina, podijelio je svoja iskustva o tome kako škole mogu poduprijeti digitalnu pismenost roditelja. “To je pomalo siva zona”, priznao je. “Kad krenete u to, može zvučati kao da govorite roditeljima kako da odgajaju djecu, što neki mogu krivo shvatiti. No, škole poput naše pokušavaju premostiti taj jaz zapošljavanjem socijalnih radnika koji pomažu roditeljima koji nisu upoznati sa školskim sustavom, jezikom ili digitalnim alatima.”
Baeyens je opisao program namijenjen roditeljima s niskom razinom digitalnih vještina, koji uključuje četiri do pet edukativnih sesija. “Počeli smo od osnova – pokazali smo im kako njihova djeca koriste školske platforme, kako pratiti školski autobus online, rezervirati kino karte ili čak navigirati putem Google karata,” objasnio je. “Svake godine također organiziramo uvod u školski sustav, a za pete i šeste razrede održavamo sastanke na kojima roditelji i učenici_e zajedno definiraju dnevna ograničenja vremena pred ekranom – nešto što čak bilježimo u školskom dnevniku.”
Ipak, različiti roditeljski pristupi ostaju izazov. “Neki su izrazito protiv društvenih mreža, dok drugi ne postavljaju nikakve granice, dopuštajući djeci neograničeno vrijeme ispred ekrana,” rekao je Baeyens. “Vidimo posljedice – učenici_e dolaze u školu iscrpljeni jer su cijelu noć proveli gledajući videe.”
Temeljna pismenost za digitalno doba
Predstavnici_e civilnog društva smatraju da bi digitalna medijska pismenost trebala biti prepoznata kao ključna vještina i sastavni dio obrazovnih sustava na svim razinama. Juliane von Reppert-Bismarck tako ističe: “Ono za što se zalažemo jest da medijska pismenost – kritička digitalna medijska pismenost – bude prepoznata kao temeljna vještina, jednako važna kao čitanje, pisanje i računanje. Kad se jednom prizna kao temeljna pismenost, iz toga slijedi sve ostalo. Postaje dio svih nastavnih planova i programa, obuke nastavnika i svakog predmetnog područja.”
Na duhovit način opisuje krajnji cilj Lie Detectorsa kao njihovo vlastito ukidanje – budućnost u kojoj je medijska pismenost toliko integrirana u obrazovni sustav da vanjske organizacije više nisu potrebne. Ipak, priznaje da će ostvarenje te vizije trebati vremena. Do tada će vanjski stručnjaci_kinje ostati ključni u podršci školama kako bi izgradile kapacitete i prilagodile se digitalnim izazovima.
Kad je riječ o opsegu obrazovanja o digitalnoj medijskoj pismenosti, dok neki smatraju da bi poučavanje osnovnih načela kritičkog propitivanja moglo biti dovoljno, stručnjaci_kinje upozoravaju da bi pretjerano pojednostavljivanje moglo zanemariti složenost i dinamičnost suvremenog medijskog prostora. Safa Ghnaim, voditeljica projekta Data Detox Kit u organizaciji Tactical Tech, izrazila je skepticizam prema univerzalnim rješenjima: “Uvijek sam sumnjičava kad netko ponudi jednostavno rješenje za složen problem. Složeni problemi nemaju jednostavna rješenja.”
Tactical Tech, međunarodna neprofitna organizacija posvećena osnaživanju pojedinaca i zajednica u razumijevanju društvenih posljedica digitalne tehnologije, zagovara nijansirane pristupe. Helderyse Rendall, viša koordinatorica Tactical Techovog projekta za mlade What The Future Wants, ponovila je ovaj stav. “Digitalna medijska pismenost obuhvaća međusobno povezana područja – sigurnost, kritičko razmišljanje, stvaranje sadržaja – i sve se više isprepliće s našim životima”, rekla je, naglašavajući potrebu za okvirima koji istovremeno omogućuju jasnoću i prilagodljivost.
Tanka granica između kritičnosti i paranoje
Također postoji zabrinutost da bi obrazovanje o digitalnoj medijskoj pismenosti, ako se ne provodi pažljivo, moglo nenamjerno potaknuti pretjerani skepticizam ili paranoju kod mladih. To bi ih moglo navesti da ne vjeruju ni vjerodostojnim izvorima, pa čak i da podlegnu teorijama zavjere. Ovaj je rizik posebno značajan – i donekle ironičan – s obzirom na to da su upravo dezinformacije odigrale ključnu ulogu u širenju teorija zavjere, pridonoseći polarizaciji i radikalizaciji tijekom pandemije. Zato je ključno pronaći ravnotežu – učiti mlade da kritički propituju informacije, ali bez poticanja cinizma koji bi mogao potkopati povjerenje u vjerodostojne izvore.
Safa Ghnaim iz Tactical Techa predlaže da se fokus stavi na razumijevanje kriterija vjerodostojnosti izvora, primjerice poštivanje standarda poput onih koje postavlja Međunarodna mreža za provjeru činjenica. Ona ističe: “Ako ljudima možemo dati mjesto na koje se mogu osloniti i objasniti zašto je to vjerodostojno, manja je vjerojatnost da će pasti u nepovjerenje ili zavjere.”
Njezina kolegica Helderyse Rendall naglašava važnost vršnjačkog učenja, gdje mladi mogu zajedno raspravljati i preispitivati svoje stavove. Izložba Everywhere, All the Time, koju je organizirao Tactical Tech, primjer je ovakvog pristupa – potiče mlade da istraže društvene utjecaje umjetne inteligencije te se uključe u dijalog i kritičko promišljanje. “Prostori za dijalog guraju ljude prema sredini”, objašnjava Helderyse. “Oni pomažu u borbi protiv pristranosti potvrde i ekstremnih reakcija, koji su često znakovi dezinformacija.”
Druga dinamika koja, čini se, zabrinjava stručnjake je infantilizacija mladih. Medijska pismenost za mlade često se shvaća kao zaštitna mjera usmjerena na njihovu sigurnost i zaštitu od štetnih sadržaja. Iako je zaštita nesumnjivo važna, Rendall upozorava da takav pristup lako može skliznuti u paternalizam. “Mladi ljudi su digitalni domoroci”, rekla je. “Oni su aktivni sudionici i dionici u digitalnom ekosustavu te zaslužuju biti uključeni u razgovore o tehnologiji.”
Model zajedničkog stvaranja, koji primjenjuje Tactical Tech, izaziva ovakav paternalistički pristup, angažirajući mlade kao aktivne sudionike u dizajniranju obrazovnih alata i rasprava. Umjesto da ih se promatra isključivo kao pasivne korisnike kojima treba zaštita, ovaj model poštuje njihove uvide dok ih istovremeno oprema kritičkim vještinama potrebnima za snalaženje i oblikovanje digitalnog okruženja. “Mladi nisu samo primatelji tehnologije – oni i sami doprinose njenom razvoju”, dodala je Rendall. “Kada ih tretiramo kao partnere, osnažujemo ih da preuzmu odgovornost za svoju digitalnu budućnost.”
Visoka cijena nedjelovanja
Međutim, najveća prijetnja leži u tome da se ne poduzme ništa po pitanju pismenosti o umjetnoj inteligenciji. Kada je riječ o posljedicama nedjelovanja, najnovija istraživanja upozoravaju da zanemarivanje medijske pismenostimože imati dalekosežne globalne posljedice. Globalno istraživanje percepcije rizika svrstava dezinformacije među deset najvećih prijetnji na svjetskoj razini. Prema Izvješću o globalnim rizicima za 2024., sve dostupniji AI alati doveli su do porasta manipuliranog sadržaja – od deepfakeova do lažnih web stranica – čime se potkopava povjerenje javnosti.
Nadalje, istraživanje Centra za novu tehnologiju i sigurnost (CETaS) pri Institutu Alan Turing naglašava opasnosti dezinformacija koje omogućuje umjetna inteligencija. Iako na nedavnim izborima u Europi i Ujedinjenom Kraljevstvu nije došlo do većih poremećaja, raste zabrinutost zbog ciljanih kampanja klevetanja i zbunjivanja birača kroz AI-generirani sadržaj. Posebno su izložene političarke, koje nerazmjerno trpe napade, što dodatno naglašava potrebu za proaktivnim strategijama u suzbijanju ovih pojava.
Ulozi su posebno visoki jer mladi ljudi – budući glasači i glasačice – postaju sve više uronjeni u digitalne prostore. Osigurati njihovu sposobnost prepoznavanja dezinformacija i razviti kritički pristup sadržaju nije samo obrazovni prioritet, već i politički imperativ koji doprinosi zaštiti demokratskog procesa za buduće generacije. Budućnost obrazovanja o medijima i digitalnoj pismenosti u Europi trebala bi se nastaviti razvijati, sa sve većim naglaskom na osposobljavanje pojedinaca za ključne digitalne vještine.
Organizacija Lie Detectors predviđa koordiniranije napore diljem Europe. “Nadam se da ćemo vidjeti mnogo više inicijativa koje obuhvaćaju cijelu Europu, više financiranja i sustavnu analizu njihovog utjecaja”, istaknula je Juliane von Reppert-Bismarck. “Na taj način Europa može postaviti standarde prema kojima će se oni koji kreiraju i provode obrazovne programe moći ravnati te ih integrirati u svakodnevni rad u školama.”
Osnaživanje uloge država članica također će igrati ključnu ulogu. “Europske institucije sve više potiču zemlje članice da preuzmu odgovornost za ove napore – kako bi ih učinile dijelom vlastitih obrazovnih sustava i nečim na što se mogu ponositi,” objasnila je Juliane.
Glavni izazov u nadolazećem razdoblju leži u osiguravanju da se ti planovi pretvore u praktične, utjecajne promjene. Uz podršku edukatora_ica, kreatora_ica politike i nezavisnih organizacija, Europa ima priliku izgraditi koherentnije i prilagodljivije pristupe medijskoj i digitalnoj pismenosti – pritom uzimajući u obzir specifične potrebe svake države članice. Cilj je time osposobiti novu generaciju za kritičko promišljanje i snalaženje u sve složenijem digitalnom okruženju.
Prijevod: Marina Kelava, Voxeurop
ObjavljenoObjavljeno
