Kritika
Film, osim kao samostalno umjetničko djelo namijenjeno pukom gledanju, postoji i kao dio kulturnog identiteta jedne sredine za čije razumijevanje kroz povijest, ali i u kontekstu vremena u kojem živimo, neizostavnu ulogu imaju teoretski i pisani doprinosi. Upravo zahvaljujući esejima, kritičkim osvrtima, razgovorima te brojnim opsežnim studijama, čitave su generacije razvijale vlastiti senzibilitet prema određenim autorima i njihovim opusima, uranjajući sve dublje u filmske svjetove. Premda ćemo na policama hrvatskih knjižara rijetko naići na odjele konkretno posvećene sedmoj umjetnosti, posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj svjedočimo bogatom i kontinuiranom izdavaštvu posvećenom upravo filmološkoj literaturi, za čiju je nakladu velikim dijelom zaslužan Hrvatski filmski savez.
Kako se s razdobljem solsticija gotovo tradicionalno nameće praksa rekapitulacije – najgledanijih filmova, serija ili najčitanijih knjiga – kraj 2021. odlučili smo posvetiti upravo pregledu literature posvećene filmskoj umjetnosti.
Dragan Jurak: Ah! (Hrvatski filmski savez)
Zbirka eseja filmskog i književnog kritičara, Dragana Juraka, naslovljena Ah! specifičan je prozni eksperiment kakav rijetko viđamo u domaćoj publicistici, naročito onoj filmskoj. Iz kratkog i poetičnog naslova mogli bismo naslutiti da zbirka tekstova zapravo nema filmološki, tj. stručni pristup filmskim naslovima, već je prije svega riječ o osobnim doživljajima pojedinih filmova koji su Juraka, kao gledatelja, filmofila, pisca, esejista i pjesnika obilježili kroz život. Riječ je o dnevniku gledanja u kojem autor na lucidan, suptilan i stilski privlačan način uspostavlja poveznice s autobiografskim fragmentima, razotkrivajući čitatelju epizode iz vlastitog života isprepletene s povijesno-društvenim zbivanjima. Također, autor u knjizi polazi od ideje da način na koji doživljavamo i tumačimo filmove ovisi o životnim okolnostima kao što su dob, identitet, emocionalno stanje, ali i o mjestima na kojima gledamo filmove, dok se izvan istih život odvija vlastitim tempom. Upravo tako već iz prvih stranica saznajemo da je za autora Kinoteka u Kordunskoj referentno mjesto u kojem provodi važan dio svoje mladosti. Ona je “idealno mjesto za čekanje povijesti”, dok se na velikom platnu prikazuje francuski film Roberta Bressona, Osuđenik na smrt je pobjegao. “Čudo kako sunčan dan može u mračnom kinu podignuti doživljaj. Čudo kako filmovi ovise o dobrom vremenu, o ugodnom položaju u kojem sjedimo, o samom kinu. Osuđeniku je sve išlo na ruku. Njegove godine (trideset), moje godine (dvadeset), poluprazna dvorana, ljudi s kojima ću nakon projekcije stajati ispred kina.” U Jurakovoj zbirci distanca između svjetova, onih intimnih i filmskih ukida se sve do potpunog nestajanja.
Duško Popović: Mali filmski razgovori (Hrvatski filmski savez)
Duško Popović bio je novinar, publicist, scenarist, urednik te organizator brojnih aktivnosti filmskih udruga i Hrvatskog filmskog saveza, no njegova možda najveća uloga posljednjih dvadesetak godina bila je ona aktivnog kroničara hrvatskog filmskog stvaralaštva. Knjiga Mali filmski razgovori, naslovljena prema tekstovima koje je Popović redovito objavljivao na stranicama HFS-a, zbirka je esejističkih portreta nastalih predanom i minucioznom dosljednošću, razgovarajući s hrvatskim filmašima, teoretičarima i umjetnicima u različitim prigodama. Knjiga Duška Popovića “je sve samo ne mala”, kako navodi autor predgovora Boško Picula. Osim što donosi razgovore s velikim imenima, vizonarima i entuzijastima koji su godinama doprinosili razvoju hrvatske kinematografije, ona svjesno i dosljedno ukida granice između filmskih profesionalaca i amatera, aktivnih i istaknutih zanatlija i onih koji su samozatajno, no prosvjetiteljski i strastveno širili svoju ljubav i znanje prema sedmoj umjetnosti kroz čitav radni vijek. Opisujući svoje susrete s ljudima s kojima razgovara, autor svojim nenametljivim pristupom uspijeva postati gotovo alter ego svojih čitatelja te im omogućiti da urone u svjetove multimedijalnih umjetnika (Ivana Ladislava Galete, Toma Gotovca, Sanje Iveković, Ivana Faktora…), majstora amaterskog filma (Mihovila Pansinija, Vladimira Peteka, Ivana Maritnca), prosvjetitelja (Ante Peterlića, Hrvoja Turkovića, Stjepka Težaka…), majstora iz “velikog” kina (Borivoja Dovnikovića, Miroslava Mikuljana, Mate Relje, Zorana Tadića…) i brojnih drugih. Mali filmski razgovori svojevrstan su razgovorni leksikon hrvatske kinematografije, ali i veliki putopis jednog svestranog kroničara, koji je svakog sugovornika i sugovornicu smatrao ravnopravnim i jednako vrijednim, svjestan činjenice da je je kratki razgovor koji ima priliku voditi tek mali dio onoga što imaju za ispričati. Samo tako razmišljajući, možemo razumjeti njegovu skromnost i odluku da naslov svoje zbirke započne epitetom mali.
Pavle Levi: Minijature – o politici filmske slike (Multimedijalni institut)
Ovogodišnja Nagrada Nebojša Popović, za doprinos promociji i kritičkom promišljanju filmske umjetnosti i kulture, pripala je Pavlu Leviju, filmologu, kritičaru i redovnom profesoru povijesti i teorije filma na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji. Nakon što se 2012. godine knjigom Kino drugim sredstvima čvrsto upisao u horizont suvremene filmske teorije, te zatim 2019. knjigom Cimanje slike nastavio s pokušajem razbuđivanja ili “cimanja” čitatelja/gledatelja svojim specifičnim interpretacijama filmske slike, u 2021. godini u izdanju Multimedijalnog instituta Levi je objavio Minijature – o politici filmske slike. U tom “proizvodu malog formata, rađenom finom i preciznom tehnikom”, kako stoji u definiciji minijature ispisane na koricama izdanja, Levi analizira filmove nekoliko suvremenih autora i autorica s jugoslavenskog prostora (Gorana Devića, Selme Doborac, Ognjena Glavonića, Jelene Maksimović, Arona Sekelja, Marka Grbe Singh, Jasmile Žbanić te rad autorice ovog teksta i Davora Konjikušića). Prema riječima žirija Nagrade, tekstovi objavljeni u knjizi “predstavljaju pravi praznik filmske misli, percepcije i lucidnosti”.
Jurij Meden: Kaj je kinoteka? (Slovenska kinoteka)
Brzi slijed tehnoloških promjena – nekih očekivanih, a nekih manje – drastično je preoblikovao način arhiviranja te valoriziranja filmske baštine u posljednjih dvadeset godina. Današnja produkcija, prikazivaštvo te restauracija filmova promišljaju se te izvode gotovo isključivo u digitalnom obliku. Ništa manje očekivano, streaming te VOD platforme zavladale su svijetom zauzevši dominantnu ulogu kada je u pitanju doživljaj pokretnih slika. Što je kinoteka? (Kaj je kinoteka?) u izdaju Slovenske kinoteke, zbirka je eseja koja nastoji analitički promisliti o aktualnim promjenama i gorućim pitanjima o očuvanju filmske baštine, usmjeravajući odgovornost na ključne institucije, odnosno filmske arhive i muzeje. Jurij Meden, renominirani voditelj programa i kustos u Österreichischen Filmmuseumu u Beču, bivši voditelj programskog odjela u Slovenskoj kinoteci u Ljubljani te kustos filmskog programa u George Eastman Museumu u Rochesteru, napisao je svojevrstan filmski manifest koji običnom čitatelju, strastvenom filmofilu ili profesionalnom kustosu može poslužiti kao vodič kroz umijeće gledanja.
Notebook
Za kraj, valja istaknuti i tiskano izdanje časopisa Notebook, čije je pilot-izdanje na veliko oduševljenje filmofila i korisnika platforme MUBI objavljeno u listopadu. Pisani doprinosi filmskih redatelja, kritičara, kustosa te arhivista obuhvaćaju širok i eklektičan spektar tema posvećenih kulturi gledanja filmova, ali i čitanju filmoloških časopisa, kojima autori pristupaju iz različitih perspektiva. Nulti broj časopisa, rezerviran isključivo za pretplatnike platforme, obuhvaćao je između ostalog, imaginativno putovanje kroz opus redatelja Apichatponga Weerasethakula; vizualni prikaz izložbe filmskih plakata iz 1960. održane u MoMA-i.; razgovore između Emme Seligman (Shiva Baby) i Mikea Leigha (Peterloo), kao i one između voditelja milanskog kina Cinema Beltrade i dubajskog Cinema Akil; manifest zaposlenika Cinematece Brasileire, te brojne druge teme, predstavljene iz specifične vizure, kakvu samu uredništvo platforme MUBI može osmisliti.
Objavljeno
