Intervju Ljeto je još u zamahu, a jedan od glavnih popkulturnih trendova ove sezone već je doživio i vrhunac i sunovrat. Dugo se činilo da će ovo biti takozvano “brat” ljeto u znaku istoimenog aktualnog albuma Charli XCX – ljeto kontradikcija, fluorescentno zelene estetike ružnoće, ljeto dobre zabave i loših odluka. Taj zabavan i zarazan album udahnuo je karizmu izvorno (namjerno) sterilnom hyperpop izričaju PC Music ekipe te prizvao dobre stare dane kada tulumi nisu mogli proći bez hitova izdavačke kuće Ed Banger. Zahvaljujući izvrsnoj PR kampanji, brat je ponudio nepresušno vrelo inspiracije za mimove i srastao s društvenim mrežama do te mjere da je postalo gotovo nemoguće pratiti komentare na vijesti iz svijeta bez poznavanja brat vokabulara, a revitalizacija pomalo posrnulog trenda viralnih koreografija na TikToku samo je jedan od nusprodukata globalne opsesije albumom čiji je popkulturni momentum iza sebe ostavio daleko veće (i dozlaboga dosadnije) srednjostrujaške glazbene zvijezde. Za mnoge fanove, “brat” ljeto je ipak završilo prije negoli se doista zakuhalo, kako drugačije nego spektakularno kaotičnim uplitanjem u kampanju za predsjedničke izbore u SAD-u.
If you told me 6 months ago that CNN would have a group of panelists discussing how Charli xcx’s 6th album is being a major voting influence in the 2024 US presidential election I’d laugh in your face pic.twitter.com/3elqmXCb1J
— frankie ???? (@360_brat) July 22, 2024
Naravno, ljeto nije samo dobra zabava s prijateljima u klubu, na plaži ili terasi, vožnja magistralom ili trajektom s vjetrom u kosi, i slično. Ljeto je i groteskni turizam, pretrpani autobusi bez klime, sunčanica, neizdrživi toplinski udari, isparavajući asfalt polupraznih kontinentalnih gradova, neočekivane – ili pretjerano senzacionalizirane – oluje, truljenje u uredu dok drugi objavljuju slike s godišnjeg, usamljene noći, i štošta drugo što zahtijeva drugačiji glazbeni ugođaj. Krenimo od donekle stereotipnih zvukova ljeta do onih manje očekivanih ali ništa manje prikladnih.
Portugalska etiketa Príncipe pouzdan je izvor uzbudljive elektroničke glazbe, a njihovo posljednje izdanje usporenijim tempom nego što smo navikle od njih odmiče se od plesnog podija u nešto intimniji kontekst. Naime, Sai do Coração, prvi samostalni album Nuno Beatsa, donosi romantično-melankolični hibrid r&b-ja i batide bogatih tekstura. U downtempo i chillout sferi poslužit će i albumi poput Priorijeve posvete elektronici 90-ih This But More ili pak eponimnog prvijenca trija Total Blue koji naginje prema new age utjecajima. Za pravu dozu new agea pobrinula se ekipa iz Numero Groupa izdanjem Glimpses of Infinity, selekcijom ranih snimki jednog od utemeljitelja tog žanra, Edwarda Larryja Georgea, poznatijeg po aliasu Laraaji.
Kad smo već kod reizdanja, ove godine ima podosta materijala za jedan kvalitetni ljetni retrovizor. Respuesta Alternativa je bio projekt španjolskog glazbenika Jesúsa Mª Catalána, a nova kompilacija Del Silencio predstavlja njegove dosad neobjavljene snimke s kraja osamdesetih, donedavno skrivene u kutiji cipela. Iako lagana elektronika i topli sintesajzeri albuma možda prizivaju obilježja balearica, Catalán sam ističe da on potječe s Asturijske obale na Atlantiku, karakteristične po daleko manje mirnim vremenskih uvjetima od onih na Sredozemlju. Tako da, zamislimo nešto kao balearic, ali atlantski. I dalje funkcionira!
Čikaška izdavačka kuća Numero Group, posvećena reizdanjima izgubljenih albuma i snimki, prije dvadeset je godina široj javnosti otkrila izgubljeni dragulj melankoličnog ljetnog popa, mini-album Camino del Sol francusko-belgijskog trija Antena. Isti je otad doživio i reizdanje obogaćeno dodatnim pjesmama, a svaki novi otisak vinila – pa tako i ovaj prigodni srpanjski – dobrodošao je podsjetnik na ultimativnu ljetnu glazbu. Dobitnu kombinaciju za sanjivi morski ugođaj čine, možda neočekivano, nezainteresirani vokali, post-punk korijeni i minimalna elektronika prožeta utjecajima bossanove i sambe. Za ljubitelje post-punka i new wavea, valja spomenuti i recentnu mini-kompilaciju Dust – Recordings 1980-1984 zaboravljenog škotskog benda iz osamdesetih sugestivnog imena 22 Beaches. Njihova kombinacija zveckavog britanskog indyja prožetog dub i raznim drugim utjecajima, oscilirajući u valovima između živahnog i sjetnog ugođaja, podsjeća na širok spektar suvremenika, od Orange Juicea do The B52’s, istovremeno zvučeći kao specifičan bend prepoznatljivih pjesama za koje je teško povjerovati da ih nismo već čule.
Od recentnih izdanja donekle izniklih iz sličnih iako nešto sintetičnijih korijena, u uši upada posljednji album stručnjaka za analogne sintesajzere Finlayja Shakespearea. Directions out of Town je energična doza ekspresivnog synthpopa nošenog upečatljivim vokalom koji priziva Paula Buchanana ili Marka Hollisa. Pod aliasom Lamusa II, talijanski producent i glazbenik Giampaolo Scapigliati na novom albumu Don’t predstavlja svoju verziju sporotinjajuće renesanse elektroničkog rock zvuka devedesetih na razmeđi post-punka, trip-hopa i elektronike. Naći će se ovdje ponešto za svakoga, od apatičnih spoken word napada u maniri Dry Cleaning do gostovanja jedne jedine Marie Davidson.
Ponekad je teško vjerovati da je Mabe Fratti debitantski album izdala tek prije pet godina, a prekretnički Se Ve Desde Aquí, koji joj je donio pažnju šire publike i kritike, prije samo dvije. Ova gvatemalska čelistica s prebivalištem u Mexico Cityju otad je nanizala toliko što samostalnih albuma što raznorodnih kolaborativnih projekata da se čini kao da je aktivna na sceni već barem dvostruko duže. Na novom albumu Sentir Que No Sabes, Fratte primjenjuje očekivano originalne aranžmane na pop strukture postižući još jednom začudno uranjajuće iskustvo koje operira u vlastitoj kategoriji.
Jedan od indie trendova iz ranih dvijetisućitih koji, čini se, doživljava novih zamah jest lo-fi spoj lagane elektronike i folk utjecaja. Pod vrlo jednostavnim ali pomalo kriptičnim imenom Kevin krije se suradnja Bena Bondyja i Iggyja Romeua (Mister Water Wet), dvojice producenata čija se samostalna izdanja uglavnom nalaze u domeni ambijentalne i elektroničke glazbe, a njihov album Laundry jedan je od boljih primjera novog vala downtempo folka. The Pattern, debitantski mini-album danskog dua Dragons Over Demons, kompaktna je porcija intimnog melankoličnog popa nježnih vokala i letargičnih akorda.
Iz sličnog perioda inspiraciju crpi i “emo ambient” ili “musique concrète rockstar” ikona claire rousay na sjajnom posljednjem albumu Sentiment na kojem na sebi svojstven način povezuje sve od eksperimentalne glazbe i field recordingsa do emoa i slowcorea. rousay uređuje i odličnu emisiju na online radiju NTS koja nudi uvid u raspon utjecaja na njen izričaj. Njena česta suradnica mari maurice, poznatija kao more eaze, također ima sjajno recentno izdanje – kolaboraciju s Micheleom Paulijem (aka Pardo) i francuskim duom Glass na albumu paris paris, texas texas koji obogaćuje eksperimentalnu gitarsku glazbu snimkama iz prirode i šaputavim vokalima, postižući idealan ugođaj za ljetnu žegu. Tim Koh i Sun An na Salt and Sugar Look the Same donose kolekciju hipnotičkih minijatura sačinjenih od toplih tonova prebiranja po gitari, semplova i blage pozadinske buke, također pogodnih za oporavak od sunčanice.
Za lutanje ulicama kakvog starog gr(o)ada možda će bolje pasati nešto kao što je ambijentalni folk s orguljaškim droneovima s I Sigh, I Resign, posljednjeg albuma belgijske skladateljice Annelies Monsere. Oni koji su pak odrasli upravo na takvim ulicama proziru kroz pitoresknu romantiku turističke kulise. Jonnine Standish iz dua HTRK za glavnu temu novog samostalnog albuma Southside Girl uzima upravo temu odrastanja na obali, opisujući je kroz svoj karakteristično apstraktni folk umotan u niz terenskih zvukova koje možemo samo pokušavati razaznati.
ObjavljenoObjavljeno
