Tema Inicijativa Trebamo radne prostore u četvrtak 18. lipnja okupila je umjetnike_ce, kulturne radnike_ice i zainteresirane građane_ke na prvom javnom susretu gdje su članovi_ce predstavili ciljeve inicijative sa stručnjacima razgovarali o kompleksu bivše Gradske klaonice, “Zagrepčanke” kao mogućem rješenju za njihove radne potrebe.
Prostor Klaonice, u kojem se razgovor i održao, industrijska je baština u propadanju, a prostor je mjestimično iskorišten za potrebe privatnog sektora. U isto vrijeme, nedostatak radnih prostora za umjetnike_ce predstavlja egzistencijalni problem za nezavisne autore_ice i kolektive. Okupljeni oko inicijative, očuvanje postojeće strukture i osiguravanje stabilnih radnih uvjeta za kulturno-umjetničke prakse vide kao komplementarne ciljeve koji mogu imati zajedničko rješenje.
U ime umjetnika_ica okupljenih oko Inicijative, koja trenutno broji više od 160 članova_ica, Luana Lojić, Predrag Pavić, Nikola Radeljković, Tea Kantoci, Marko Pogačar i Bojan Mrđenović približili su okupljenima prostorne potrebe u različitim područjima umjetničke djelatnosti. Dotakli su se i ankete provedene među članstvom inicijative. Prema rezultatima, njih 85% nema adekvatne uvjete za rad zbog čega su alternativu prisiljeni tražiti u komercijalnim najmovima stanova ili u vlastitom stambenom prostoru. Pritom, najizraženija je potreba za ateljeima i radionama za koje je takav oblik prostora vrlo često neprikladan.
Panel raspravu koja je uslijedila moderirao je Filip Pračić, istraživač i programski suradnik u udruzi Pravo na grad, i u uvodu istaknuo da je velika prednost Klaonice ta da je potpunom u vlasništvu Grada i to kao strateška razvojna cjelina, a ne skupina pojedinačnih parcela. Iz toga proizlazi drugi veliki cilj inicijative – osmišljavanje modela upravljanja Klaonicom kao urbanim dobrom namijenjenom kulturno-umjetničkom radu i proizvodnji kako bi se izbjegla ¨stihijska uporaba prostora, gentrifikacija uzrokovana komercijalizacijom, a ponajviše institucionalna obnova i prenamjena¨.
Sven Janovski u ime Operacije grad i Jana Šarinić, sociologinja sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na panelu su predstavili programske, odnosno sociološke smjernice koje smatraju ključnima na temelju zasebno provedenih analiza.
Analiza praksi dodjele prostora za kulturu koju su 2025. godine mreža Clubture i Mreža društveno-kulturnih centara (DKC-HR) proveli i u Zagrebu, pokazala je, sumira Janovski, da se kao glavni problem izdvaja imovinsko-pravna neizvjesnost. Razlog tomu su neriješeno vlasništvo velikog broja prostora, ali i sporadični zahtjevi za povratom prostora od strane države. Također, analiza je pokazala da su resorni gradski odjeli s jedne strane preopterećeni po pitanju količine zahtjeva koju trebaju obraditi, ali im jednako tako nedostaje kadar koji bi procijenio iskoristivost prostora i potrebe korisnika_ca.
Šarinić je 2021. izradila sociološku studiju Gradski projekt Zagrepčanka u Heinzelovoj ulici u kojoj zaključuje da projekt mora podmiriti potrebe svakodnevnog života u vidu zelenog prostora i prostora konzumacije kulturnog sadržaja s obzirom na to da gradska četvrt Trnje i dalje nema kulturni centar. Istaknula je da je za ostvarenje tog cilja nužna rekonstrukcija po fazama kako bi se prostor postepeno afirmirao, a građani stekli naviku korištenja. Također podsjetila je na skvot u Zagrepčanki kao ¨samoniklu kulturu¨ koju treba jednako čuvati kao zelenilo i baštinu.
Preostale sudionice panel rasprave, Ana Boljar iz Društva arhitekata Zagreb, Nataša Milutin Naglić kao predstavnica Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje te Kornelija Mlinarević, predsjednica Razvojne agencija Grada Zagreba, iznijele su operativno-praktičnu perspektivu o budućnosti Klaonice.
Iz prostorne i urbanističke perspektive, Klaonica ispunjava značajne preduvjete za izradu programa gradskog projekta. Boljar prije svega izdvaja lokaciju i dobru prometnu povezanost zbog čega Klaonica ima potencijal biti kulturni produžetak centra grada. Nadalje, na tom prostoru mikrourbanizam već postoji (zgrade, prometnice, zelenilo) i u budućnosti se ne bi mijenjao po pitanju izgrađenosti i namjene, odnosno radni prostori naslijedili bi radne prostore. Nažalost, neosjetljivost i rigidnost standardnih gradskih procedura usporavaju proces transformacije prostora za javnu namjenu zbog čega Boljar smatra da je propitivanje tih procedura imperativ u daljnjem bavljenju ovim kompleksom.
Nastavno na protokole, Milutin Naglić poručuje da je problem birokracije neizbježan, a procedura kompleksna i dugotrajna, no kao takva je propisana GUP-om pa prostora za tumačenje i propitivanja nema mnogo. Podsjećajući da je Zagrepčanka dio usvojenog urbanističkog plana uređenja Heinzelova-Radnička-željeznička pruga (2006.) te da se aktivnosti oko kompleksa nisu pokretale dijelom i zbog toga što konzervatorski elaborat iz 2023. nije uspio proći revalorizaciju, Milutin Naglić poručuje da Grad iskazuje interes i da unatoč komplikacijama postoje zadovoljeni uvjeti da se krene u postupak pripreme gradskog projekta.
Na birokratsku zahtjevnost pozvala se i Mlinarević konstatirajući da treba odvojiti proizvodnu infrastrukturu, pa tako i umjetničku, od cijelog kompleksa jer je to ¨megazahvat nedostižan za integrirani teritorijalni program¨. Ipak, ostaje optimistična s obzirom na to da Europska unija pozdravlja takav tip regeneracijskih, teritorijalno i sektorski integriranih projekata.
Na kraju rasprave pred okupljene je stala i Suzana Dobrić, članica Vijeća GČ Trnje i zastupnica u Gradskoj skupštini, kako bi pročitala prijedloge koje je Vijeće dalo 2024. godine u sklopu gradskog projekta relativizacije prostora Zagrebačke Klaonice. Prijedlog uključuje prenamjene dijela prostora u kulturno-umjetničke svrhe i utoliko se podudara se s ciljem Inicijative kojoj je Vijeće izrazilo punu podršku.
Dok se raspravlja o budućnosti Klaonice, prazni i nekorišteni dijelovi kompleksa nastavljaju propadati, iako nisu svi pod istim stupnjem zaštite ili podjednako nedostupni za korištenje već danas. Upravo zato inicijativa zagovara postepeno stavljanje u funkciju onih dijelova koji ispunjavaju elementarne uporabne uvjete. Takav pristup ne predstavlja zamjenu za sustavnu obnovu, nego način da prostor ostane živ i relevantan te da se oko njega gradi zajednica korisnika.
Kada jednom dođe vrijeme za opsežnije zahvate, postojanje aktivne i organizirane zajednice moglo bi biti presudno za daljnje zagovarnje javnog interesa i održivog razvoja kompleksa. Dok je postupno korištenje prostora jedan od načina izgradnje zagovaračke zajednice, inicijativa prepoznaje komplementarne formate artikulacije zajedničkih stavova i interesa u obliku prikupljanja potpisa podrške putem formulara i javnog susreta Forenzika Klaonice najavljenog za rujan, kao jednako važne oblike umrežavanja i jačanja.
Tekst je objavljen u sklopu projekta Kulturni hodogram, sufinanciranog potporom male vrijednosti Grada Zagreba za proizvodnju i objavu programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama.
ObjavljenoObjavljeno
