Ćorsokak korona

Dok stvarni razmjeri i posljedice krize tek trebaju poprimiti svoje pune obrise, kultura na globalnoj razini proživljava šok, a prve reakcije i mjere pomoći uvelike variraju diljem Europe.

sjedala

Piše: Hana Sirovica

Iako se možda čini da su dani bez neprestanog pranja ruku u mnogo davnijoj prošlosti, nalazimo se zapravo u petom tjednu od prvih hrvatskih mjera suzbijanja koronavirusa usmjerenih na širu populaciju. Podsjetimo, preporuka odgode svih okupljanja iznad 1000 osoba nastupila je 9. ožujka, dok je službeno proglašenje epidemije uslijedilo 13. ožujka. Dok stvarni razmjeri i posljedice zdravstvene, ekonomske i društvene krize uzrokovane koronavirusom tek trebaju poprimiti svoje pune obrise, područje kulture i umjetnosti posljednjih tjedana na globalnoj razini proživljava šok, a prve reakcije i mjere pomoći uvelike variraju diljem svijeta. O inicijalnim odgovorima na kulturnu koronakrizu u Hrvatskoj već smo pisali, a u ovom tekstu donosimo kratak pregled dosadašnjih zbivanja na međunarodnom planu. 

Regijom odjekuju apeli 

U obližnjim nam državama prve dane koronavirusa obilježili su apeli različitih inicijativa koji pristižu iz nezavisnog dijela kulturnih sektora regije, a kao ključni problemi izdvajaju se tretman samozaposlenih i freelancera te udruga u kulturi. Direktan povod prvom takvom apelu u Srbiji, koji je 23. ožujka objavila Asocijacija nezavisna kulturna scena Srbije, jest odluka Sekreterijata za kulturu grada Beograda kojom su poništeni natječaji za (su)financiranje projekata u kulturi za 2020. godinu. Kako stoji u apelu, ovakav je potez “oličenje suštinske nebrige za kulturni sektor”, a dugogodišnje ignoriranje prekarnosti rada u kulturi dovelo je do stanja u kojem dobar dio kulturnih radnika preko noći ostao bez ikakvih prihoda. Brojni radnici u kulturi su krizu osjetili isti čas jer su zbog otkazivanja javnih događanja naglo ostali bez dogovorenih poslova i honorara. Osim toga, ovakva odluka poništava sav rad uložen u pisanje aplikacija i planiranje produkcije, a pritom se prijaviteljima nije ni ponudila mogućnost da već osmišljene programe prilagode trenutnim okolnostima. Odvojene, ali slične apele, kako javlja portal SEEcult.org, ubrzo potom uputio je i niz drugih udruga. Uz beogradski natječaj suspendiran je i onaj u okviru projekta “Novi Sad EPK 2021”.

U Makedoniji je apel uputila inicijativa Kultura je naslovna strana svakog društva uz potporu Sindikata u kulturi i platforme JADRO. Kako prenosi Okno.mk, njihovi zahtjevi uključuju potpisivanje ugovora s Ministarstvom kulture i Gradom Skopjem o financiranju projekata koji su predviđeni u 2020., prilagodbu rokova i isplata preostalih sredstava za programe iz 2019. godine. Nabrojanim dijelovima apela nadležno je Ministarstvo pristalo udovoljiti, no ključan, prvi zahtjev apela kojim se traži osnivanje posebnog fonda iz kojeg bi se isplaćivale mjesečne naknade za kulturne radnike – zasad nisu uzeli u obzir. “Vjerujemo i očekujemo da će Vlada na prvi zahtjev odgovoriti prijedlogom mjere za podršku ovom specifičnom i ranjivom sektoru, koji je jedan od najugroženijih u krizi, te da će se ta mjera primjenjivati jednako i solidarno na sve svoje predstavnike, bez obzira na način na koji djeluju kao fizičke ili pravne osobe i vrstu organizacijskog oblika pravnih osoba”, navela je inicijativa u priopćenju, ukazavši time i na specifično nezahvalan položaj neprofitnog sektora, odnosno na nužnost da mjere kojima bi se pomoglo ostalim poslodavcima uključe i udruge u kulturi. 

Slovenska je Vlada prvi paket mjera u Zakonu o interventnim mjerama za suzbijanje epidemije COVID-19, tzv. “megazakon”, prihvatila 2. travnja, a on predviđa naknade koje se odnose i na samozaposlene u kulturi. Međutim, neformalna skupina za pomoć samozaposlenima u kulturi uputila je prijedloge Vladi i Ministarstvu kojima upozorava na to da oblici rada u kulturi nisu adekvatno obuhvaćeni zakonom. Prije svega, problem za brojne kulturne radnike predstavlja način obračuna naknade koji se odnosi na samozaposlene. Naime, kriterij za obračun iznosa pomoći prosječna je zarada u veljači 2020., što s obzirom na velike fluktuacije u mjesečnim prihodima honorarnih radnika mnoge od njih stavlja u nepovoljan položaj jer ne predstavlja nužno reprezentativan iznos njihovih prihoda. Umjesto toga, inicijativa je predložila da se visina prihoda mjeri godišnjim prosjekom iz 2019. Nadalje, upozorili su i na činjenicu da zakon obuhvaća samozaposlene, zaposlene i studente, dok brojni kulturni radnici kao freelanceri nemaju nijedan od tih statusa, predloživši da se popis kategorija proširi. Ovi su prijedlozi odbijeni, pa izvanrednu i direktnu pomoć u iznosu osnovnog dohotka zasad mogu zatražiti oni radnici u kulturi koji dokažu pad prihoda u odnosu na veljaču. 

Brze reakcije Njemačke i Francuske, sporiji odgovor Britanije

Kao pozitivniji primjeri u medijima mahom se navode prve mjere francuskih i njemačkih vlasti. Razlog tome leži u činjenici da su obje države promptno donijele mjere koje uključuju honorarne oblike rada u kulturi te nude direktnu i hitnu pomoć. 

Njemačka je još 23. ožujka odobrila fond od 50 milijardi eura pomoći samozaposlenima i malim poduzećima za koji mogu aplicirati i radnici u kulturi i umjetnosti. Ubrzo potom, 27. ožujka, Grad Berlin otvorio je lokalni fond u kojem su dostupne brzinske potpore u ukupnom iznosu 100 milijuna eura i pojedinačnim rasponima između 5 i 15 tisuća eura, a na koji mogu aplicirati mala poduzeća i freelanceri. Valja napomenuti da je riječ o bespovratnim sredstvima, potpore su se krenule dodjeljivati odmah, a prema navodima medija isplate zaista stižu u roku nekoliko dana. Osim toga, grad je odlučio izdvojiti još 300 milijuna eura za zajmove poslodavcima u kulturnom i kreativnom sektoru. Sličan fond brzih potpora pokrenut je zatim u Bavarskoj, a ovakvu vrstu mjera planiraju i druge savezne pokrajine. Riječ je, dakle o potporama pojedincima koji rade u kulturi i umjetnosti koje Berlin isplaćuje već tjedan dana, prema čemu njemački odgovor na koronakrizu predstavlja primjer najbrže implementacije među svim državama koje spominjemo. 

Francuski ministar kulture 18. ožujka najavio je paket mjera hitne pomoći u ukupnom iznosu 22 milijuna eura. Mjere Ministarstva kulture pokrit će naknade za nezaposlenost i socijalno osiguranje onima koji zbog pandemijskih mjera ne mogu raditi. Konkretnije, novce su usmjerili sektorskim agencijama zaduženim za pojedine vrste umjetnosti. Tako Centar za glazbu za žurnu pomoć izdvaja 11.5 milijuna eura koje će se raspodijeliti u potporama visine do 11 500 eura kompenzacije za otkazane nastupe, a Centar za film također raspoređuje slične naknade, kao i nadležne agencije za vizualnu, izvedbenu umjetnost i književnost. Osim Ministarstva i nacionalnih agencija, lokalne vlasti također daju potpore. Izuzev nabrojanih mehanizama specifičnih za kulturno područje, u Francuskoj samozaposleni u kulturi mogu aplicirati za sredstva iz novoformiranog Fonda solidarnosti u sklopu kojeg je predviđeno 2 milijuna eura pomoći.

Sporija reakcija britanskih vlasti po pitanju kulture zrcali njihove postupke na općenitom zdravstvenom planu. Vlada Velike Britanije najavila je 26. ožujka plan za potporu samozaposlenima za koji mogu aplicirati i samozaposleni u kulturi. Prema tom planu, država će isplatiti naknade koje će iznositi 80 % prosječne mjesečne zarade tijekom protekle tri godine. Prve isplate na temelju ove mjere bit će dostupne najranije u lipnju, dok se u međuvremenu freelanceri i samozaposleni moraju pouzdati u mjere poput odgode plaćanja poreza i odgode evikcije podstanara do kraja lipnja. Specifične mjere za sektor kulture provodi Umjetničko vijeće Engleske, zaklada inače zadužena za preraspodjelu profita od igara na sreću u kulturu. Ovo je službeno tijelo 24. ožujka objavilo da će obustaviti financiranje predviđenih projekata i preusmjeriti sve sredstva na raspolaganju za pomoć u izvanrednoj situaciji. Riječ je o iznosu od 160 milijuna funti, od kojih je 90 milijuna namijenjeno organizacijama koje su već korisnice višegodišnje institucionalne podrške Vijeća, 60 milijuna onima koje to nisu, dok se preostalih 20 milijuna raspodjeljuje pojedinačnim radnicima u kulturi. Međutim, ono što ostaje nejasnim jest brzina isplata ovih potpora – na službenoj stranici Vijeća stoji tek tvrdnja da će više detalja objaviti u narednim tjednima.  

Što, kako i kada dalje?

Prave konture kaosa koji je koronavirus izazvao još ne možemo pojmiti, kao ni ograničenja ni dosege vatrogasnih mjere koje različite države provode u sektoru kulture. Kao što smo vidjeli, države reagiraju na različite načine. Neke zasad nude jedino zajmove, pri čemu je akutno pitanje kada će se i kako oni vraćati. Druge su, poput Poljske ili Rumunjske, raspisale natječaje za online projekte. Međutim, teškoća je s novim natječajima to što ipak zahtijevaju veći vremenski okvir, dok istovremeno brojni kulturni radnici i radnice ne mogu priuštiti najosnovnije troškove. U ovakvoj situaciji, važnost direktne podrške bez birokratskog opterećenja i čekanja zaista je presudna i o njoj ovise egzistencije mnogih radnika i radnica u kulturi.

Iako je za sustavnije analize prerano, razvoj događanja zasigurno će imati značajne gospodarske i društvene posljedice. Ukoliko se prisjetimo iskustva gospodarske krize 2008. godine, sjetit ćemo se i kako je ona uzrokovala značajne gubitke i ozbiljne rezove u javnom financiranju nezavisne i neprofitne kulturne scene. Nadalje, za pandemijsku situaciju specifično je to da ona diljem kulturnog polja stvara bojazan od trajnog gubitka publike, kao i od budućih valova zaraze. Budući da velik dio kulturnog sektora ovisi o projektnom financiranju, pitanje je i koliko će zdravstvena zbivanja utjecati na projektni ritam strogih rokova, planiranja godinama unaprijed i mnoštva birokracije.

Kao znakovi upozorenja mogu poslužiti iskustva država za koje se čini kako izlaze iz krize. U Kini koja polako ukida izvanredne mjere, Nacionalni ured za film dao je zeleno svjetlo otvaranju kina u travnju, da bi nakon svega nekoliko sati ipak povukao tu odluku do daljnjega. Prema sličnom scenariju, svoja vrata otvorili su muzeji u Hong Kongu, samo da bi ih ubrzo potom i zatvorili. Nije, dakle, samo pitanje tko će i kako preživjeti ovu krizu, nego i kako će izgledati uvjeti rada nakon nje; tko će moći raditi, a na koncu i – za koga? 

 

 

Objavljeno
Objavljeno

Povezano