Kritika Piše: Martin Kirš
Izložba Prokleta brana bosankohercegovačke umjetnice Lale Raščić je nakon Sarajeva, Beograda i Banja Luke postavljena i u zagrebačkom Jedinstvu. Inspirirana negativnim iskustvima tornada Katrina u američkom New Orleansu te kontroverznom radio-dramom Katastrofa u produkciji Radio Lukavca, Lala je prenijela fiktivan djelić kataklizmičkih posljedica takvog napada prirodnih sila u bosanskohercegovački kontekst. Simulirajući pucanje brane, kojom su radio entuzijasti 2000. godine izazvali paniku među stanovnicima industrijskog gradića Lukavca, epski narativ i pripadni zvuci vodene bujice Proklete brane uvode gledatelje na mjesto radnje te fiktivne katastrofe. Surađujući s velikim brojem umjetnika i tehničara, zagrebački postav sastojao se od izložbenog dijela Proklete brane te dokumentarnog dijela koji je prikazivao postupak snimanja video materijala lukavske brane i obližnjeg krajolika te opis pojedninih elemenata same izložbe, poput osnovnih obilježja narativne strukture epa.
Nakon stupanja na uzdignutu platformu koja iscrtava hodogram zagrebačkog postava Proklete brane, zdesna su postavljene skice rađene akvarelnom tehnikom prema fotografijama s autentičnih lokacija. Pretežito tamne i sive boje koje dominiraju skicama dočaravaju sumornu atmosferu industrijskog društva i u ranoj fazi izložbe najavljuju posjetiteljima ton kojim će epski video-narativ biti proklamiran. Nasuprot skicama nalaze se slušalice s isječcima radio-drame Katastrofa izvedene u formi kontakt emisije s javljanjima uživo s tobožnjeg mjesta nesreće. Oslanjajući se na kredibilitet radijskog medija i ozbiljnost forme koju su radijski voditelji upotijebili za svoj “performans”, efekt koji je prouzročen kod slušatelja bila je panična reakcija bježanja Lukavčana iz vlastitih domova, zatvaranje škola i tvornica te naseljavanje skloništa. Drugi, dokumentarni dio izložbe, postavljen na katu Jedinstva, putem fotografija lukavske brane, novinskih članaka, ekoloških studija te video snimaka s gostovanja u Beogradu, Sarajevu i Banja Luci prikazuje proces snimanja i nastanka Proklete brane.
Centralni dio cijele izložbe je video-zid na kojemu je projiciran narativ ispričan po uzoru na epsku tradiciju. On priča priču o mladom paru Tariku i Merimi, sudionicima drugog fingiranog puknuća iste te brane u Lukavcu 27 godina kasnije. Zaljubljeni par mora pustiti u eter spomenutu radio dramu Katastrofa kako bi spasio Lukavčane od agresivnog vodenog proboja kroz branu. Priča je obogaćena klasičnim, propovskim proznim likovima u vidu vile koja stavlja mladog Tarika na kušnju, nudeći mu panaceju protiv mucanja pod uvjetom da se odrekne Merimine ljubavi i prihvati njezinu ljubav, te zločestog amoralnog Meriminog šefa s megalomanskim planovima za unaprijeđenje brane u wellness centar, prepun “sportista” i luksuznog svijeta, bez siromašnih ribara koji mukom zarađuju za svoj život uz rijeku. Drugi, razlomljeni video-zid, prikazuje motiv vode, točnije Lukavske brane, čija je uloga u konceptu cjelokupnog rada auditivno nadopunjavanje Lalinog narativa.
Prokleta brana efektno tematizira nemilosrdnost i nebrigu krupnog kapitala za autohtone društvene i ekološke vrijednosti malog i nemoćnog selca, njihovih ribara, vegetacije i cjelokupnog stanovništva čijem se skretanju pogleda od posljedica nebrige za prirodnu krhkost opiru Tarik i Merima. Eksponencijalno rastuća industrijalizacija mora prije ili kasnije probiti granice prirode i strpljenja običnog čovjeka, koji je na kraju krajeva primoran sam popraviti štetu koju su prouzrokovali drugi, beskrupulozni lovaši wellnes religije. Advokati prirode i puka u ovom su slučaju Tarik i Merima, i oni se poput Odiseja opiru onima koji su im odozgo nametnuti, nezadrživoj obijesti velikih čiji interes ne pita za drugo mišljenje, pa ako i pita onda se to događa u najsmionioj maniri prosvijećenog apsolutizma.
Objavljeno Objavljeno
