

FOTO: Platforma Doma mladih (Facebook)
Piše: Filip Bojić
Split je 2019. obilježio 40 godina od održavanja Mediteranskih igara, događaja koji je ovaj primorski grad transformirao u metropolu. Dok događaj sam po sebi nije bio od osobitog značaja, Splitu je donio Poljud, bazene, marjanski tunel, ukopanu željeznicu koja je do tad presijecala grad, ali i početak izgradnje Doma mladih, koji za razliku od nabrojanih projekata i danas stoji nedovršen. Status te sive megastrukture i nakon 41 godine nije nimalo jednostavno objasniti. Inicijalno koncipiran kao Dom socijalističke omladine koji bi poslužio kao svojevrsni centar kulturne aktivnosti mladih tadašnjeg Splita i okolice ovaj kompleks je unutar 10 000 četvornih metara obuhvatio niz povezanih prostorija te dva impresivna amfiteatra za preko 1000 posjetitelja. No dovršetkom grubih radova planirana izgradnja prestaje, a prostor Doma ostaje prazan. Tek 1994. godine inicijativom Art Squata prostorije se počinju čistiti i skvotirati, a Dom konačno dobiva svrhu i transformira se u generator nezavisne splitske kulturne scene.
Iako je Dom mladih gradski prostor kojim Grad upravlja od 1996. godine putem Kulturnog središta mladih, a od 2005. godine kroz javnu ustanovu Multimedijalni kulturni centar (MKC), on se nastavio popunjavati bez jasnog plana i kriterija korištenja. Tako je izostanak transparentnog modela upravljanja koji bi definirao uvjete uporabe prostora i njegovo financiranje stvorio druge probleme poput zatvorenosti prema potencijalnim novim korisnicima, a posljedično i nedostatak vidljivosti prema široj publici, pa čak i mladima Splita. Navedeno je ujedno utjecalo i na generalnu fizičku i funkcionalnu neuređenost Doma koju su tek parcijalno mogli ispravljati pojedinci. Dom se, dakle, razvijao stihijski, i iako povećani broj aktera proširuje sadržaj i suradnje te ostvaruje uređenje pojedinih prostora, izostanak transparentnog sustava upravljanja njegove korisnike stavlja u položaj neizvjesnosti i onemogućuje jednak pristup novim korisnicima čime se koči razvoj Doma. Kako bi potaknuli rješavanje niza problema proizašlih iz nebrige Grada za vlastitu imovinu i mlade, udruge koje koriste domske prostorije kao i pojedine udruge izvan Doma, koje se zalažu za bolju organizaciju i transparentu raspodjelu resursa unutar kulture, 2012. godine okupile su se u savez udruga Platforma Doma mladih (PDM). Osim zagovaranja, istraživanja i djelovanja na razvoj izvaninstitucionalne kulture i umjetnosti, cilj Platforme je osmišljavanje modela suupravljanja prostorom Doma mladih.
No, početak konkretnog raspetljavanja situacije u kojoj se Dom mladih nalazi iniciran je 2014. godine kada su Grad i PDM zajednički prijavili i dobili status prioriteta u pilot-programu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva Prostori (su)djelovanja čime je kreirana ideja Doma kao kulturno-društvenog centra te je otvorena mogućnost financiranja putem EU fondova. Četiri godine kasnije, ulaganje u razvoj Doma zbilja stiže preko projekta Gradimo Dom zajedno kojeg je PDM kao nositelj projekta prijavila u suradnji s Gradom Splitom te MKC-om, CEDRA-om Split, Koalicijom udruga mladih i Festivalom mediteranskog filma Split, uz potporu Razvojne agencije Splitsko-dalmatinske županije.
Projektu je na razdoblje od dvije godine Ministarstvo kulture, preko Europskog socijalnog fonda, odobrilo 2.498.314 kuna u sklopu natječaja Kultura u centru – potpora razvoju javno-civilnog partnerstva u kulturi. S navedenim EU novcem zacrtano je ostvarenje triju ključnih stavki projekta. Najopipljivija će biti uređenje Razreda, co-working prostorije s kulturno-javnom svrhom kojom bi se osigurali radni uvjeti za različite kulturne aktere. Druga stavka je proširenje programa s kojim Dom pokušava dobiti na vidljivosti. Posljednja i možda temeljna je izrada strateške dokumentacije kojom bi se konačno definirali kriteriji korištenja i plan upravljanja Domom čime bi se prostor otvorio za nove korisnike te uredili odnosi s postojećim korisnicima.
Osim programskih događanja čiji je broj povećan, ali se i dalje uglavnom fokusiraju na ustaljenu publiku, Razreda koji je već trebao biti dovršen zajedno s info pultom i signalizacijom, rješenje centralnog problema – upravljačkog modela Doma još nije realizirano. Svi su uvjeti izrade strateške dokumentacije, koja bi donijela kriterije korištenja objekta, ovog puta u rukama samih korisnika, ali o konačnom zaključku se i dalje razmišlja. Osobama odgovornim za vođenje projekta Gradimo Dom zajedno dana je prilika da pobliže pojasne aktivnosti koje se provode u sklopu projekta, njihov napredak i razvoj, kao i da se referiraju na ostale izjave u ovom tekstu.
Kako u Gradu promišljaju trenutne procese kroz koje Dom mladih prolazi prenijela je Antonija Eremut Erceg, direktorica Razvojne agencije Split – RaST koja pruža koordinacijsku potporu pri izradi i implementaciji europskih projekata. “O modelu upravljanja ćemo odlučivati zajedno temeljem toga što Platforma sama kreira kroz stratešku dokumentaciju. Činjenica je da udruge nemaju financijski ni operativni kapacitet za provođenje infrastrukturnog razvoja i to je definitivno dužnost Grada. Međutim, udruge, odnosno Platforma mora vidjeti koji model upravljanja želi implementirati te kakav program realizirati. Držimo kako je upravo model upravljanja ključan dokument u procesu prijava budućih EU projekata vezanih za Dom. Trenutačno u prijavama imamo problem s definiranjem nositelja troškova čak i na Europske socijalne fondove, a za iole ozbiljan infrastrukturni projekt trebat će nam studija izvodljivosti s cost-benefit analizom, za koje model upravljanja predstavlja temeljni input. Također smatramo da treba izbjeći ponavljanje programa te se otvoriti prema novoj publici kako bi se postigla barem djelomična održivost Doma. Naime, troškovi ovolikog kompleksa su veliki, no osim financijske održivosti tu je i komponenta društvene isplativosti, a barem jedna od njih dvije mora biti zadovoljena da bi se došlo do novca iz fondova. Ukoliko se ne poveća broj korisnika, cijela priča je promašena.” Iako se svi slažu oko činjenice da Dom mladih ima problem s percepcijom i dosegom u široj javnosti, pa čak i među mladima, nedvojbeno je da je većina inicijativa koji su učinile Dom centrom urbane kulture iniciran radom pojedinaca i udruga iz nezavisnog sektora.
Na pitanje hoće li Grad u budućnosti pridati više interesa razvoju Doma, Eremut Erceg odgovara: “RaST je pružio tehničku podršku MKC-u i Platformi Doma mladih u prijavi projekta Dom – jučer, danas, sutra na ITU poziv Europskog socijalnog fonda. S potencijalnih 3 000 000 kuna plan je urediti višenamjensku prostoriju gdje bi u aktivnosti Doma mladih uključili skupine ljudi u dobi višoj od 54 godine, odnosno populaciju za koju se Dom počeo graditi te proširiti program. Ovim projektom bi nastavili razvoj Doma s novom dimenzijom međugeneracijske solidarnosti koja bi također doprinijela vidljivosti i osigurala nove korisnike. Gradu je cilj ostvariti funkcionalan Dom mladih, no mogućnost uređenja čitavog kompleksa je ograničena zbog prevelikih izdataka, pa je plan postepeno uređenje preko različitih izvora financiranja i manjih projekata koje malo pomalo ostvarujemo.”
Svoje viđenje trenutne problematike Doma mladih iznijela je i Antonia Kuzmanić, koja je kao tadašnja predsjednica Platforme bila jedna od inicijatorica promjene kroz koje Dom trenutno prolazi te i dalje aktivno sudjeluje u implementaciji projekta. “Dom mladih je jedini objekt u gradu s kapacitetom ozbiljnog centra nezavisne kulture i upravo zbog toga on mora biti fluidan. Drugim riječima, objekt se mora više otvoriti prema novim korisnicima. Puno toga se napravilo po pitanju vidljivosti, od programa koji se redovito provode do projekata koje u suradnji s Gradom prijavljujemo, no smatram da taj problem kao i problem otvorenosti nije moguće riješiti ukoliko se ne donesu jasni kriteriji korištenja, odnosno upravljanja. Bez njih javno-civilno partnerstvo neće moći zaživjeti. Ranije su financije predstavljale problem koji je kočio razvoj, no dobivenim projektima taj problem je umanjen i smatram da Platforma mora iskoristiti priliku i konačno definirati odnose kako bi Dom mladih ujedno postao i dom nezavisne kulture koja uključuje širu zajednicu.”
Kad se vratimo na početak priče, obilježavanjem 40 godina MIS-a vjerno je prikazano kako Split funkcionira danas. U ovaj bijedno organiziran događaj ulupana je svota koja je mogla biti kanalizirana na održavanje ili dovršenje objekata koje je izrodila. Proračunski novac često se rasipa, dok opće stanje, posebice u kulturi, popravljaju pojedinci bilo iz redova javnih ili nezavisnih struktura. Sustav generalno ne funkcionira, barem ne u korist javnog, a primjera ima i previše. Od sada već proslavljenih foto-stupova, preko loše organiziranih događaja, do samog proračuna koji redovno ne nalazi prostor za osnovne potrebe nezavisne kulture. Dovoljno je uočiti da sve ove godine nitko od nadležnih nije bio u stanju osigurati uređenje službenog ulaza u objekt pod svojim vlasništvom. Osim toga, činjenica da Platforma postoji i odrađuje veliku količinu posla za koji nije financirana niti odgovorna, dovoljno govori o tome koliko MKC, odnosno Grad, revno rade svoj dio posla vezan uz ovaj objekt.
Evidentno je kako problem Doma nije lako rješiv. Zatvorenost prema novim korisnicima, neriješeni odnosi među trenutnim, netransparentnost u korištenju prostora nekih pojedinaca, programska ustaljenost te organizacijska tromost koja funkcionira isključivo na leđima entuzijasta s jedne strane, te s druge generalna nebriga Grada za mlade, kulturu i zajednička dobra iskazana minimalnim izdvajanjem proračunskih sredstava i nepostavljanjem kriterija za kulturne aktere, a što opet popravljaju pojedinci, kao i sama veličina objekta, ostavili su Dom mladih u stanju iz kojeg ga se godinama pokušava izvući. Previše je tekstova o Domu napisano i bit će ih još, ali se nadam kako je ovaj posljednji koji reflektira nagomilane probleme jer ovaj put rješenja su zbilja na vidiku.