Poptika Piše: Franjo Janeš
Dragi budući predsjedniče,
sigurno si iznenađen što si ovo pismo našao baš ovdje. Nije to samo zato što nikako drukčije ne bi doprlo do tebe, već ponajprije da shvatiš da nema mjesta na kojem se možeš skriti. Sigurno si već odlučio promijeniti bravu, ali i tada ćemo naći način da ti se ušuljamo u stan pa ne moraš bacati novce. Jesi li uplašen? Sigurno ti se koža ježi, a dlake na rukama stoje uspravno. Kada je zadnji put igrač tvoga kalibra osjećao ovoliki strah? Nakon prve sitne prijevare kad si osjetio seksualno uzbuđenje koje te naprosto tjeralo da ideš dalje? Nakon prvog većeg podmazivanja? Nakon prve afere koja je procurila u novine kada ti se činilo da te istina puštena u javnost može zdrobiti, prije nego si shvatio da je istina samo otrovni deponij posađen u tuđem dvorištu, čiji smrad ne dopire do tvoga prozora? Zaista, do danas si vjerojatno zaboravio što je strah, ali to ti je kao voziti bicikl – u tvom slučaju bez sjedala i kočnica niz grbavu padinu.
Prijeđimo na stvar, može? Duge plave vlasi zalijepljene na dnu stranice vjerojatno su ti poznate. Ipak joj svakog jutra prođeš prstima kroz kosu prije škole, one privatne u ulici s drvoredom, gdje sjedi u prvoj klupi do prozora. Stvarno lijepa djevojčica. Ne zna koliko je sretna da liči na majku. Usput, jesi li se ikada zapitao otkud joj smeđe oči kad su i tebi i supruzi plave? Jesi, zar ne? I sjetio se dobrog starog Štefa koji te vozi već više od desetljeća i njegovih toplih smeđih okica kao u vjernoga psa? Samo nezamislivost koncepta da drugi varaju tebe natjerala te da prvi put prijeđeš preko toga i nikad se više ne zapitaš. Reći ćemo ti samo da utorkom i četvrtkom gospođa nije na pilatesu pa to riješi s njom. Ali ne zaboravi: u jeku kampanje traži se još veća diskrecija nego inače. Jao, digresija na digresiju, stvarno ga meljemo. Hajde da se napokon predstavimo. Mi smo VRAG – Vojska revoltiranih apolitičnih građana. Da izbjegnem patetiku reći ću samo da nam je dosta bespomoćnog gledanja. Ako već netko nekoga treba guziti, radije ćemo biti aktivni, ako nas razumiješ. Trenutno nas je nekoliko stotina, ali iz dana u dan broj članova raste. Riječ se šaptom širi poput smrtonosnog virusa koji će pokositi trulo tkivo hrvatskoga društva. Zaključili smo da nam gore ne može biti pa je bolje sve razrušiti i početi ispočetka. Tebi je jedino bitno da imamo dovoljno dobrovoljaca da te u svakom trenutku netko motri – pa i sada dok sjediš na školjci. Pogledaj kroz prozor i mahni prema drveću. Ako misliš da blefiramo, da nitko nema toliko vremena i entuzijazma da se čitavo vrijeme samo šulja za tobom, moramo te razočarati. Naši su dobrovoljci nezaposleni, i to zahvaljujući tebi i sličnima pa imaju i vremena i volje. A ni s tehnologijom ne stojimo loše otkako su zaredala otpuštanja u tajnim službama. Ha, ha – jesi li se to upravo ponadao da imaš kakav trag za policiju? Ako su sumnjivci na burzi rada, znači da smo izbor upravo suzili na tristo tisuća. Sretno s istragom. Samo da znaš, i ministri policije i pravosuđa dobili su pismo slično tvojem. I premijerka, i zastupnici, i suci. Glavna je poruka svima ista: zabava je gotova, itd. itd. Odsad ćemo motriti svaki vaš korak, kao i korake vaših najmilijih. Iz nekog razloga čak i najbešćutnija gamad ima nekoga do koga im je stalo, to smo naučili gledajući Kuma i ostale mafijaške filmove. Što ćeš? Mafija na ekranu, mafija izvan njega.
Dosad bi se i manje glupa osoba od tebe zapitala: što ovi žele od mene? Vjerojatno cijelo vrijeme računaš koliko ćeš morati platiti, ako ne nama, onda barem uklanjačima problema. Za ovo drugo nemaš dovoljno novca jer jedno je ukloniti izoliranog poštenjaka s predugim jezikom, a drugo ukloniti tristo tisuća ogorčenih koji odbijaju krepati od gladi. Što dakle želimo od tebe? Odgovor je: ništa. Ni od kojeg političara ne želimo ništa. Pa ni to da se čudesno preobraziš u sposobnog državnika koji radi za dobrobit sugrađana jer to nisi u stanju. Mi smo realni i od tebe ne tražimo nemoguće. Doslovno tražimo da ne radiš ništa, da kao uzorni fikus ne radiš štetu, da prestaneš hraniti spomenuto trulo meso postojećih odnosa. Prije ili kasnije to meso će odumrijeti samo od sebe, a zemlja će se ionako lakše voditi sama od sebe nego uz pomoć tebe i tvojih. Zato se opusti jer ovo su zapravo dobre vijesti. Zaboravi avione i letove na egzotična odredišta. Zaboravi ženine rođake koje još nisi uposlio i raspored poslovnih sastanaka na kojima ne bi trebao biti. Lezi i opusti se. A možeš se i pozabaviti uređenjem interijera koje si prošli tjedan spomenuo ženi. Morat ćeš zaboraviti i bazen jer ne trebaš se nadati novim uplatama na račune. Nismo li rekli da smo ih noćas počistili i donirali u dobrotvorne svrhe? Znam, bilo je to zločesto, ali takav je Vrag. Trebao si na to misliti prije nego si ga stvorio. Ako ništa, donacije će ti pomoći u kampanji.
Da zaključimo u ružičastom tonu: nakon što dobiješ izbore (bez brige, imaš sigurne glasove nezaposlenih jer ostali kandidati nemaju tako prisan odnos s kćeri), ideš na plaćeni odmor. Naravno, postoji realna mogućnost da nas pošalješ k vragu, dakle sebi samima. Onda ćemo, upućeni na sebe same, mi tebe poslati na malo duži odmor, ali tek nekoliko mjeseci nakon što sahraniš dijete i nakon nekoliko stotina noći koje ćeš probdjeti pitajući se: hoće li večeras doći po mene? Ako misliš da ćemo se sažaliti nad nevinim djetetom, razmisli opet. Znamo u što će se pretvoriti i znamo u što smo se pretvorili. Sve se nekako vrti oko pretvorbe. Mislim da smo se razumjeli. Ako ne, slobodno sve pročitaj ispočetka. Ukoliko ni tada ne razumiješ, sutra ćeš ispod jastuka naći kutijicu s nožnim prstom. Nećemo ti reći čijim.
Toliko zasad. Pismo slobodno pohrani u sef iza Generalića u dnevnoj sobi – ipak ti je promijenilo život, vjerojatno nabolje. Doduše, pratit će ga probavne smetnje i nesanica, ali što se može? Neka te tješi da bi većina naših suradnika i u takvim okolnostima radije bila na tvom mjestu. Dakle, nasmij se i pročisti crijeva.
Sretno otkrivanje nirvane želi ti
tvoj VRAG
P.S. Fotografija tebe kako čitaš ovo pismo već ti je gurnuta ispod vrata. Možeš je baciti u školjku, sutra ionako dobivaš novu.
****
U srijedu, 4. studenog u Močvari je održana Književna večer (i mrak): Otvorena molba vanzemaljcima za Predsjedničku kandidaturu koju je moderirao Kruno Lokotar, a nastupili su Zoran Ferić, Marinko Koščec, Franjo Janeš, Velimir Grgić, Marko Mihalinec. Svoj prilog ovoj večeri poslao je i Andrej Nikolaidis, a gosti iznenađenja bili su Zoran Tomić i Gordan Nuhanović.
Svatko od autora je, osim još neobjavljenog ulomka, pročitao i svoj dopis na temu po izboru – Otvoreno pismo Predsjedničkom kandidatu ili Molba vanzemaljcima za kolonizaciju planete Zemlje.
Pročitajte obraćanja predsjedničkim kandidatima Marinka Koščeca, Andreja Nikolaidisa, Zorana Tomića i Gordana Nuhanovića.
Objavljeno
Objavljeno
