Tema Tako je to na visokorizičnom radnom mjestu tjednog web-kolumnista: imaš jednu zacrtanu temu (Eurovizija), a onda u međuvremenu uleti nešto drugo (majice s Gotovininom likom “za mlade”), i rekao si samom sebi da ćeš se držati ovog zacrtanog pa se i držiš, al šta ćeš kad te još svrbi da kažeš nešto i ovome drugom, makar i sa zakašnjenjem…
To bi bila moja mala isprika za pokrivanje teme stare dva tjedna. A sad, o čemu je uopće riječ: Ante Zidić, Igora sin, kreirao je majice s likom Ante Gotovine (http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/clanak/art-2006,5,16,gotovina_majica,26464.jl)! Modelirao ih je po uzoru na znamenite portrete Che Guevare i Jima Morrisona, a svoj potez obrazlaže ovako: “Majica je medij koji mora komunicirati sve što general simbolizira. Ali nama nije primarni zadatak iskomunicirati Gotovinu njegovim suborcima, majkama poput Kate Šoljić ili nesretnicima iz Škabrnje, koji dobro znaju tko je general Gotovina, nego mladim ljudima koji zbog svoje mladosti ili nezainteresiranosti ne znaju ništa o njemu osim da je bio neki general i da danas sjedi u Haagu.”
Dobro, ajde, zažmirit ću na to što je majica plave boje. Jer, realno je za pretpostaviti da ih ima i u drugim bojama. Mada u tom slučaju jest bizarno kako je Zidić, za prvo predstavljanje projekta široj javnosti, obukao majicu boje koja malo kome uopće dobro stoji – a kamoli njemu.
Zanemarit ću i to kako Gotovina na njegovoj majici izgleda neugledno i ružno, nimalo ikonično i seksi. Pogledajte samo to klempavo uho! I trolovski nos! A čovjek koji stoji iza tog nedjela dvije je godine bio potpredsjednik ne Hrvatskog društva ljubitelja klempavih trolova, nego – Hrvatskog dizajnerskog društva! Sjajno.
Neću se puno zadržavati ni na činjenici da su lica Morrisona i Guevare postala ikonama tek nakon što su dotični otegnuli papke. Ante Gotovina možda jest živio brzo, ali ne samo da nije umro mlad, nego – nije još uopće ni umro!
Umjesto svega toga… usredotočio bih se na gore navedeni citat Zidića Juniora. Ne znam za vas, čitatelji dragi, ali ja recimo zadnjih godina nisam baš dobio neki dojam da mladi ljudi “zbog svoje mladosti i nezainteresiranosti ne znaju ništa o Gotovini.” Naslušao sam se pijanih navijačkih pjesama o njemu, naizbjegavao razgovora s djevojkama i mladićima koji bi me – u najboljem slučaju – prostrijelili prezrivim pogledom ako bi doveo u pitanje svetački status Našeg Ante, nagledao njegovog lica po posterima u kafićima za mlade. Ti su posteri ujedno bili mahom spartanskog dizajna, lišeni “pletera i sličnih simbola”, pa mi nije jasno ni po čemu se točno sa svojom majicom Zidić mislio “odmaknuti od patetike koja se dosad primjenjivala.”
Čini mi se kako on zapravo ne cilja na hrvatsku mladež sveukupno, nego tek na jedan njen dio. Konkretnije – rock klince. Jer, oni su ti koji u najvećem broju nose majice na Morrisona i Guevaru, i idoliziraju ih kao pravovjerne buntovnike. Rock klinci također tradicionalno, u nezanemarivom broju, potječu iz ulijevo naherenih srednjeklasnih obitelji. Stoga im je prijeko potrebno “iskomunicirati Gotovinu”!
Samo, za komunikaciju je potrebno dvoje. Dok je Zidićeva majica, pak, jednosmjerno odaslana poruka. Ekvivalent deranja s ciljem da recipijent pasivno i bespogovorno upije poruku. A o kojoj je uopće poruci riječ? Što se tu uopće “komunicira” neprosvijećenoj mladeži? Okvirne detalje vojnih akcija u kojima je sudjelovao, optužbe Haaga, argumente obrane? Jok. Samo to da je Gotovina “HEROJ”, i ništa više.
Stara sintagma “Heroj a ne zločinac” barem je mogla, hipotetski, svojim sadržajem poticati fantomske mlade ignoramuse na razmišljanje (“Ta zašto neki tvrde da je Gotovina zločinac? Čime je navukao takve optužbe na sebe?”). Zidićeva majica, pak, ne ostavlja nikakav prostor dijalogu, kamoli nijansama. To je obična modna toljaga čija je prava svrha zatiranje razmišljanja i daljnje komunikacije na temu Gotovine. Toljaga kojom se maše u smjeru mladeži što bi – avaj! – mogla jednog dana naučiti kritički razmišljati, i zamisliti se nad mogućnošću da je Ante Gotovina, možda, istovremeno heroj i zločinac.
Objavljeno