Poptika Piše: Ante Jerić
Zadnji tjedan bio je jako dobar za Jehovine svjedoke. I druge sljedbe, pretpostavljam. Ovo tvrdim jer sam i ja došao u napast da posegnem za Kulom stražara, a inače mi je pun ku…fer religijsko doktriniranih materijala. Nenadani napad epifanije izazvali su don Kaćunko i Nives Celzijus koji su rukom pod ruku prošetali pred kamerama domaćih televizija. Ne znam za vas, ali mene je to zlokobno podsjetilo na dobrog starog Izajiju koji je puno prije TBF-a najavio kako će izgledati smak svita. Ne sjećam se, da me ubijete, svega, ali mislim da se spuštanje neba na zemlju da prepoznati jer će u te dane vuk prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, a moći ćemo zajedno vidjeti i tele i lavića i Nives i Anđelka ili tako nešto. Uglavnom, više nego dovoljno da se čovjek zapita.
Zemlja se otada nastavila vrtjeti oko sebe kao da se ništa nije dogodilo pa će valjda sve biti ok. Na to više ne treba trošiti riječi. Ono što zavrjeđuje još koju je javno djelovanje don Kaćunka. Apoklipsa možda ne može objasniti zašto se stalno nalazi u situacijama koje ne priliče jednom svećeniku, ali njegova funkcija unutar matične institucije daje dobru podlogu upravo za to. Don Kaćunko je, naime, kancelar Vojnog ordinarijata u Zagrebu. Čovjek na takvoj poziciji nužno mora jednom nogom stajati u svjetovnoj, a drugom u crkvenoj dimenziji. Zašto?
Ako se dobro sjećam, Crkva nas uči da nam je Bog darovao zemaljski život. Kvaka je u tome što nam je preko Mojsija ostavio i nekakva uputstva za upotrebu na kamenim pločama. Peta zapovijed, ako se ne varam, eksplicitno zabranjuje ubijanje. U opisu posla vojnika je, budimo iskreni, da prema potrebi otpravi bližnjega svoga k svetom Petru u roku odmah. E, međutim, Crkva se brine i za te ljude i mora sravniti njihovu dužnost s njihovom vjerom. Logično je da su za takvu zadaću potrebni ljudi posebnog senzibiliteta, a baš takav je i don Kaćunko.
On je svoju misiju pastira na Božjem ranču shvatio nadobudno pa radi čak i poslove koji, kako bi se reklo, nadilaze njegovu ingerenciju. Tako je krivce za smrt bivšeg predsjednika Tuđmana vidio u iglama koje su vudu majstori zabijali u predsjednikovu lutku pod krinkom tamo nekog fašnika. Njegove misli, nažalost ili nasreću, nisu se tu dugo zadržale. Don Kaćunko je u slobodno vrijeme, između ostalog, nefrolog amater pa se u brizi za bubrege ženske populacije od 7 do 77 u maniri dr. Housea iz najboljih dana obrušio na cijelu kolekciju proljeće -; ljeto. Ni tu nije stao. Novog je neprijatelja pronašao u Severini koju je optužio za prodaju duše vragu. I konačno, da zatvorimo krug, ukazao se na promociji knjige Gola istina koju potpisuje Nives (udana) Drpić. Njen lik i djelo je usporedio s, ne zajebajem se, svetim Augustinom i njegovim Ispovijestima, a sebe, ni manje ni više, sa Sinom Božjim osobno koji je jedini bio sklon opraštati grijehe bludnicama.
Na stranu sad što sam zbog ograničenosti (svog) prostora i (vašeg) vremena ispustio koju anegdotu. Mislim da je i ovo dosad napisano više nego dovoljno da si postavimo jedno legitimno pitanje: Je li, kako kaže Severina, don Kaćunko “budala i redikul”?
Mislim da nije. Hrvati su matuni u predziđu kršćanstva. Stanite malo i pogledajte brojeve. Statistike kažu da je u Hrvatskoj 9 od 10 ljudi koje sretnete na ulici kršćanske provenijencije. To je važna činjenica. Treba vam biti jasno da Crkvu ne zanima što se, primjerice, samo Sedma od Devet pojavljuje redovito nedjeljom pred oltarom. Ona je tu da stalno podsjeća ovih ostalih osam nesavjesnih ovčica tko su i gdje im je mjesto. Međutim, kako vrijeme prolazi, to postaje sve teže. Sekularizacija se zalaufala i u crkvenim mjerilima nije puno prošlo od Francuske do seksualne revolucije. Zadnjih par desetljeća ljudi su s većim žarom slušali Johna i Paula od Johna Paula II. Ljudi i Crkva kao da ne pričaju na istom jeziku.
Gdje se u tu sliku uklapa don Kaćunko? Nije on nekakav odmetnuti, poremećeni svećenik kojeg će Crkva amputirati od svog tijela. Naprotiv, on je čovjek na zadatku. On je onaj koji prevodi poruku klera na jezik kapitalističko-potrošačkog društva radikalno mijenjajući njezinu formu, ali ne odstupajući ni pedalj od njezina sadržaja. Upravo zato Kaptolu nikad nije palo napamet da se ogradi od njegovih navodnih ekscesa. Pazite, nemaju zašto. Njegova popovanja o razgolićavanju, Severininoj neovlaštenoj uporabi crkvene ikonografije, pravu Nives na hepiend, iako djeluju egzotično, nisu subverzivna po Crkvu kao možda, primjedbe daleko manje redikuloznog don Ivana Grubišića o vlastitom poslodavcu.
Kad se zbroje božićna i uskrsna poslanica kardinala Bozanića plus prilozi o stigmama Zlatka Suca i još svemu tome pridodaju izvještaji o procesijama u marijanska svetišta uzduž i poprijeko Lijepe Naše ne dobije se ni desetina medijskog prostora koji je rezerviran za don Kaćunka.
Poželjet će vam on svima Mir i Dobro, ali ne nedjeljom iza Stankovića kad svi ionako gase televizije i ubijaju oči, nego dok se šeta po Red Carpetu, kad je, Bože moj, siguran da ga gledate. Osim toga, on je najistaknutiji pojedinac iz redova klera za kojeg internet nije infernet, kako je mrežu svih mreža svojevremeno krstio Igor Mandić. Ne, davno je on rekao B(l)og i Hrvati. Gledamo ga, slušamo ga, čitamo ga.
Mogu razumjeti sve one kojima smeta prtljanje po efemernim stvarima, utrku na 110 m sa senzacijama i još puno toga što se teško može povezati sa znakom križa. Ipak, sve to djeluje svježije i prodornije od papagajskih poruka s oltara o rastrošnosti i pravom smislu blagdana koje se periodično pojavljuju dva puta godišnje. Priznanje da ne voli vudu, Budu, ovo i ono nije samo stav don Anđelka Kaćunka, nego je i politika same Crkve, ali teško je to reći, a da se ljudi ne izvale od smijeha. Pa je bolje isturiti jednog koji će primati udarce makar povremeno djelovao kao “budala i redikul”. Samo ne dajte da vas to prevari. Don Anđelko Kaćunko je inteligentan, lukav i nadasve popularan. Ako vam smeta ono što on govori, vjerojatno nemate problema s njim, nego s vlastitom crkvom.
U Hrvatskoj ionako ima puno velečasnih, ali samo je Anđelko Kaćunko uz to i POP što ga čini uvijek rado viđenim gostom ove rubrike.
Objavljeno
