Poptika Piše: Ante Jerić
Meni je dopušteno malo zajebancije, ipak sam ja jedan neiživljeni mladac, a ne, ne znam, intelektualac kalibra jednog akademika ili prvog čovjeka uglednog sajma knjiga ili možda zamjenika predsjednika HHO-a. Nema više šale, odsad samo ozbiljno, obećajem.
Ovih dana niste mogli otvoriti internetski portal, dnevnu tiskovinu ili inu periodiku bez da vas je dočekalo lice Nives Celzijus (Drpić?). Ništa čudno, reći ćete, događalo se to i prije. Starlete i njihove zvizdarije pune medijski prostor dan za danom, samo se imena mijenjaju; jučer Simona, danas Nives, sutra Vlatka pa opet Simona i tako unedogled. Osjetilna perzistencija je učinila svoje tako da njihove face u sredstvima za posredovanje informacija više ne doživljavamo kao strano tijelo. Ovaj posljednji incident ipak je po nečemu poseban. Ovaj put se hrvatska pamet pokazala glupom.
Idemo redom. Nives Celzijus je napisala knjigu Gola istina koja se navodno prodala u preko 50 000 primjeraka, to valjda svi znate. Egzaktne brojke nisu sad toliko ni bitne, nitko ne dovodi u pitanje činjenicu da je prva hrvatska starleta potpisala djelo koje je prodano u najviše primjeraka. Osokoljena tim uspjehom (a kako ne bi bila?) očekivala je da će iz Pule kući odnijeti 6 kg tešku statuu Kiklopa – nagradu koja se, između ostalog, dodjeljuje za hit godine. Hit godine je, bar kako sam ja protumačio uvjete natječaja, knjiga koja se najviše čitala u protekloj godini. Tko i kako određuje koliko se nešto čitalo? Renomirana agencija Puls na temelju broja prodanih knjiga u knjižarama i posuđenih u knjižnicama. Dosad je sve jasno, nadam se. Pulsovci su svoj dio posla uredno obavili i dobivene podatke proslijedili Upravnom odboru Sajma knjiga. E, tu postaje zanimljivo. Akademik Nemec, jedan od članova UO-a istupio je sa svoje funkcije jer su kriteriji za dodjelu nagrade netransparentni i jer je UO tu samo da proglasi unaprijed određene pobjednike. Sve bi to bilo u redu da nisu kriteriji bili od prvog do zadnjeg slova isti prošle godine, i pretprošle godine, ma za ne falit’ i prije tri godine pa se nitko nije bunio. Ali ne žurimo sa zaključcima. Očito je samo da im se nisu svidjeli rezultati ankete koju su došli iz Pulsa. I što su napravili? Ukinuli su nagradu u 5 do 12!
Sa(n)jam knjige za predsjednicu ima Magdalenu Obradović Vodopiju. Objašnjenje koje je došlo iz njenih usta bilo bi stvarno šteta parafrazirati. Ona priznaje da je Nives najprodavanija spisateljica, ali da iz moralnih razloga i vlastite savjesti ne može Kiklopa dati u ruke Nives Celzijus. Rečenica, kako vidite, vapi za dubljom semantičkom analizom. Priznaje da je Nives spisateljica. To valjda implicira da je napisala književno djelo. Lijepo od nje da tako misli. Ja nisam bio baš siguran u to pa sam otišao na internet, malo kuc-kuc po tipkovnici i, vidi stvarno, autoritet KGZ-ovog kataloga nije ostavio mjesta sumnji. Gola istina spada redom u hrvatsku književnost. Memoare. Dnevnike. Životopise. Ali to ionako nije bilo upitno gospođi Vodopiji. Ona nagradu ne može dati zbog moralnih razloga i vlastite savjesti. Tu mi, moram priznati, već puno toga nije jasno. Što se to točno ogriješilo o savjest direktorice sajma u Puli? Dva su moguća odgovora. Možda se kategorički imperativ odnosio na sadržaj knjige, bludničku goru prošlost naše Nives čiju ljagu ni don Kaćunko osobno uz svesrdnu Božju pomoć ne može oprati. Ako je tako, neću joj ništa prigovoriti, sve mi je jasno i gospođi Vodopiji mogu samo poželjeti blagoslovljen Božić i sretnu novu 1509. godinu.
Ako pak nisu u pitanju sadržajni, već minimalni estetsko-formalni razlozi kojima nemušto štivo naše Ines jednostavno ne može udovoljiti, onda argumenti gospođe Vodopije ne piju vodu. Hit godine je valjda jedina kategorija za koju pravilnik eksplicitno kaže da ne vodi računa o estetskim već čisto o tržišnim kriterijima pa kao takva sama po sebi, je li, isključuje upletanje Upravnog odbora. I točka. Ukinuti nagradu za koju si sam postavljao kriterije u zadnji čas (a ne elegantno čim je objavljena Niveskina autobiografija ako već nisu htjeli da paradira po Puli) govori o tvom kredibilitetu i debilitetu. Jednog ima, drugog nema.
Nije tu sve završilo. Direktorica kaže da su neki dosadašnji dobitnici nagrade prijetili da će vratiti svoje nagrade. Pa tko je sad tu lud? Sad bismo mi hlebinci svi odreda trebali povjerovati da je cijela ova strka oko gospođe Drpić izazvala čir na dvanaestercu u jednog Dana Browna pa je on, jadan cijeli snervan, sasuo u sebe dva Gastala i momentalno poslao svog Kiklopa preporučenom pošiljkom natrag u Pulu. Ili da je jedan Coelho pročitavši spisak ovogodišnjih laureata trčećim korakom pošao ravno do kontejnera sa svojim Kiklopom u jednoj, a vrećom punom smeća u drugoj ruci. I naši utorkaši mi izgledaju kao inteligentni i pristojni ljudi koji ne bi dvaput trepnuli kad bi se kojim slučajem Kiklop skrasio u vitrinama doma Drpićevih. Ne znam, možda i griješim.
Što su još pričali zlobni jezici? Da je Nives knjigu sigurno potpisala, a da je manje sigurno je li je napisala. Pisanje knjiga nije igranje šaha, pravilima jasno kontrolirana aktivnost u kojoj ne možeš poći ni u wc, a da te netko ne optuži za varanje. S jednakim pravom možemo se zapitati je li Anti Tomiću žena napisala sve te puste knjige. Da je Dino Drpić pokupovao veći dio knjiga svoje drage. Sasvim moguće, to bi objasnilo zašto je upao u dugove. Da je ovo, da je ono i još ponešto.
Ispao je iz svega toga pristojan komad afere kojem se još ne nazire kraj. Na kraju krajeva, kako god se ovo rasplelo bit će dobro za Nives. Njoj je svaka reklama dobra reklama. Ta tvrdnja nikako ne vrijedi za jedan sajam knjiga koji imalo drži do sebe. Glavni i odgovorni u Puli jamačno se već danima pitaju što im je sve to trebalo. Nije da ih ne razumijem.
Volio bih i ja živjeti u zemlji koja bi Palahniuku dala nagradu za hit godine. Ali, Palahniuk nije imao hit godine u Hrvatskoj. Imala ga je Nives Celzijus. I to je GOLA ISTINA.
ObjavljenoObjavljeno
