Poptika Piše: Vlado Bulić
Zamislimo scenu. Pitoreskni dalmatinski gradić u sitne jutarnje sate. Zora. Sve skupa izgleda kao da si oživio razglednicu. Idiličnu tišinu razbija samo kamion sa smećem, šum mora i pjesma dvojice zagrljenih, preplanulih, lagano nabildanih mladih muškarca koji prolaze ispred crkve i kreću prema rivi. Na rivi, sjedaju na jednu od klupica, nastavljaju ispijati svoja pića i pjevati, a u zanosu se svako malo zagrle, a boga mi, tvrde očevici, i poljube koji put.
Zamislimo drugu scenu. Disko klub u pitoresknom dalmatinskom gradiću u sitne jutarnje sate. Techno buba kao Izrael po Libanonu, gomile mladih tjelesa u ekstatičnom zanosu isprepliću se jedna oko drugih da prosječan čovjek, Hrvat i katolik ne može razabrati što je u tom kolopletu muško, a što žensko. Mladi, preplanuli, lagano nabildani muškarac sjedi za šankom i reda stock na stock snimajući cijelu situaciju. Gleda iste takve mlade, preplanule i lagano nabildane muškarce u nadi da će ostvariti eye-contact. Već pola sata snima i čeka. A onda ga napokon dočeka. Mladi, preplanuli i lagano nabildani muškarac koji ga je ovog puta uočio, nije odvratio pogled poput ostalih nego ga sad gleda ravno u oči. Gledaju se neko vrijeme, ovaj prvi dovršava svoj zadnji stock, diže se sa stolice i kreće u šetnju po podiju. U prolazu, kao slučajno, ovog s kojim je ostvario eye-contact zakači ramenom. Slijedi razmjena nekoliko rečenica i par minuta kasnije, izvan diska, a nekad i u samom disku dolazi do punog fizičkog kontakta.
Sad zamislimo prosječnog čovjeka, Hrvata i katolika koji promatra ove dvije scene. Pitanje što on u njima vidi jako je kompleksno, a odgovor ovisi o nizu faktora -; koje je godišnje doba, kojim jezikom ti mladi preplanuli i lagano nabildani muškarci govore, da li su novine najavile dolazak hordi pomahnitalih homosekalualaca u njegovo malo misto ili nisu.
Ako je ljeto, ako ovi mladi, preplanuli i lagano nabildani muškarci govore njemu nerazumljivim jezikom i ako čita Večernji list, sve mu je jasno kao dan. U prvoj sceni, dva raskalašena pedera iz Europe mu se drpaju ispod ponistre uništavajući tako njegovu obitelj, njegovu katoličku tradiciju i dovodeći u pitanje sve ono za što se on borija još od stoljeća sedmog. U drugoj sceni, stvar je još radikalnija jer ni tragova romantike u cijeloj priči nema, i to usrid njegova disko kluba u kojem se još od otvaranja poštuju samo katolička načela pa se smije drpat samo žensko s muškin i obratno. Uglavnom, nedoličnog ponašanja kao u priči. Di god pogledaš, mladi, preplanuli i lagano nabildani muškarci moralno devastiraju okoliš.
Međutim, ako nije ljeto, ako ovi mladi, preplanuli i lagano nabildani muškarci govore hrvatski i ako čita opet Večernji list, opet mu je sve jasno kao dan. U prvoj sceni, dva naša mlada kršna momka, vraćaju se zagrljeni s koncerta Thompsona i kumova i oduševljeni svitanjem, pjevaju “Evo zore, evo dana” pa tako zagrljeni zapivaju i onu o Ivanu i tisuću momaka držeći tako do njegove obitelji, njegove katoličke tradicije i ne dovodeći u pitanje niti jednu od stvari za koje se on borija još od stoljeća sedmog. U drugoj sceni, stvar je malo radikalnije, ali normalno je, bože moj, da se dva momka u disku ili isprid diska potuku. Mlada vrila krv, temperament, Dalmacija. Vidiš odma da su pravi naši muški. Uglavnom, domoljubna idila u kojoj nema ni trunke nedoličnog ponašanja i u kojoj nitko moralno ništa ne devastira. Dapače.
Tako dolazimo do ključnog pitanja u cijeloj ovoj priči: zašto prosječnom čovjeku, Hrvatu i katoliku, dva zagrljena mlada muškarca samo ljeti “djeluju sumnjivo”? Stvar je u etiketi i fiksaciji na seks koja krasi svakog pravog katolika.
Kad mediji krenu dizati barufu oko dolaska gay gostiju u njegovo malo misto, naš se katolik trenutno prepadne, potpuno se izbezumi i mladi, preplanuli i lagano nabildani muškarci koji navaljuju sa svih strana, pretvore se u čiste seksualne objekte. U svakom on vidi potencijalnog gaya, iste sekunde mu pred očima iskrsne analni seks s muškarcem i trenutno mu se smrači. Onda krene samoobrana. Iako izvana izgleda da je možebitnog gaya naprokidao iz čista mira. Na polju gay-problematike, Katolička crkva i naši desničari, koliko god uvijeno pokušali izraziti svoje gađenje prema “gay-perverzijama”, pokazuju tko je u cijeloj priči najperverzniji. A narod naš katolički uredno je popio sve što mu se serviralo. Uzdignemo li se iz banalne svakodnevnice i vinemo li se u duhovne visine u kojima bi Crkva trebala rasturati, nije li krajnje perverzno i “bezbožno” svoditi čovjeka na samo jednu od silnih dimenzija koje mu je Bog dao?
Katolički mentalitet radi upravo to -; u homoseksualcu ubija svaku dimenziju osim seksualne i svodi ga na puki seksualni objekt koji se u životu ne bavi ničim osim analnim seksom. On ne jede, on ne radi, on ne spava, on nema obitelj, on ne voli -; on se samo jebe. Зачарованные трансы имеют свой каталог транссексуалки Сочи с анкетами кроссдрессеров на любой вкус, каждый день зачётный секс. Katolički mentalitet vidi samo pornografiju i ne ostavlja ni najmanju mogućnost da se iza nje skriva neka emocija. Ako se i skriva, treba je liječiti jer, naravno, zna se koja pornografija i koja emocija je jedina ispravna.
Međutim, tranzicija ipak radi svoje pa su prosječni ljudi, Hrvati i katolici ove godine uočili još jednu dimenziju koju bi homoseksualac mogao imati -; platežnu moć. Istina, ona je još uvijek u sjeni seksualne dimenzije i Crkva i desničari pokušavaju je negirati, ali pred njom su nemoćni. Platežna moć je jako zeznuta stvar i njoj će se i najrigidniji katolik-ugostitelj jako lako prilagoditi. Pa će ako treba, posluživati piće i zatvorenih očiju.
Tako da imamo i pomalo smiješnu situaciju u kojoj do i ono malo tolerancije prema homoseksualcima koja se sporadično pojavljuje u našim malim mistima ne dolazi zbog možebitnih iskrica zdravog razuma nego zbog platežne moći pripadnika gay-populacije, iliti priliva stranog kapitala.
Objavljeno