Tema Program Društva arhitekata Zagreba urbanizam.zg na rasporedu je u utorak, 6. prosinca u 18 sati uz goste Emila Jurcana (Društvo arhitekta Istre – Societa architetti dell lstria (DAI-SAI)), Dragana Žuvelu (Društvo arhitekata Splita – DAS), Darija Crnogaću i Marka Chiabova (Društvo arhitekta Šibenika, SOBA DAŠ), te predstavnike drugih udruga i inicijativa u diskusiji.
Ovogodišnje izdanje je posvećeno temi javnog prostora i njegovom odnosu spram politike i novca, koje će se odvijati sklopu Klupskog utorka. Ovo je drugo u nizu okupljanja za javni prostor u Društvu arhitekta Zagreba, prvi dio programa urbanizam.zg okupio je zagrebačke aktiviste i civilne inicijative koje su se pokazale najaktivnijih borcima za javni prostor Zagreba. Ovoga će se puta razgovarati s predstavnicima lokalnih društva arhitekata koji su svojim usmjerenjem i javnim djelovanjem ukazali na ulogu arhitekta kao društveno-političkih aktera u aktualnoj i budućoj slici grada, djelujući kao aktivisti, publicisti i/ili oni koji povezuju struku/struke i građane, propagirajući odgovornije ponašanje prema gradu.
Pravilnici, zakoni i pravosuđe danas omogućuju da je nemoralno i neprofesionalno — legalno, a ono što je protuzakonito presporo se procesuirana ili legalizira, te dok tiho svjedočimo da je legalizaciija ilegalnih objekata postala “urbanistički” potez na državnoj razini, postavlja se pitanje je li povezivanje arhitekata s civilnim organizacijama i društveno angažiranim pojedincima i građanima jedini alat u razvoju i osnaživanju kritičke misli o životnom prostoru?
U tom će se kontekstu razgovarati s predstavnicima lokalnih društava arhitekata o njihovim strategijama i “pregovaračkim” alatima kojima djeluju, sa željom za konsolidiranjem arhitektonske struke, prepoznavanjem i buđenjem uloge arhitekata u javnoj sferi.
U vremenu kada su arhitekti izbačeni s pregovaračkih pozicija, a stručnost je stavljena na marginu relevantnosti često dolazi do prihvaćanja loše koncepiranih arhitektonsko-urbanističkih natječaja kako od strane Društava tako i od arhitekta koji sudjeluju na takvim javnim natječajima. Zbog ekonomsko političke krize i nekritičnosti struke, tek se pojedinci bune što arhitektura nije pregovarana, što cijela situacija nije ispravno postavljena.
Uloga urbanističko–arhitektonskih natječaja često je politički manipulirana i svedena na političko-gospodarsku korist pojedinaca, te se ne može razbrati cjelokupna razvojna vizija prostora ili se čak ta protivi potrebama stanovnika. Etičnost arhitektonske struke dovedena je u pitanje kroz prihvaćanje točkastog rješavanja, na dugoročnu štetu gradova, te narušavanje ugleda struke.
