Blic U ponedjeljak, 7. svibnja u 19 sati u Showroomu Galerije Nova održava se javna diskusija U lošoj vjeri: Nekad i sad (zajednička autorefleksija), posvećena kritičkom pregledu transformacija civilnog društva.
U diskusiji sudjeluju Ekaterina Degot, Lidija Krienzer Radojević, Goran Sergej Pristaš i Branislav Dimitrijević kao moderator.
Kako stoji u Dimitrijevićevom najavnom tekstu, “kroz 1980-e i 1990-e, civilno je društvo uglavnom bilo prepoznato kao kritička platforma za dio ljevice koji je zagovarao liberalne reforme istovremeno čuvajući društvene vrijednosti stečene i uspostavljene tijekom socijalizma na Istoku – koje su istovremeno bile i vrijednosti socijalnih demokracija na Zapadu. U zemljama ‘bivšeg Istoka’, civilno je društvo stasalo na reformama kasnog socijalizma te se nastavilo kritički pozicionirati prema nacionalističko-kapitalističkoj paradigmi koju uspostavlja postsocijalistički ideološki državni aparat, i trajno se nalazilo pod napadom nacionalističkih desničara. Ipak, čini se kako je danas prevladavajući zaključak među kritičarima na ljevici da je civilno društvo u stvari čitavo vrijeme bilo instrument legitimacije neoliberalne ideologije. Kako tvrdi naša panelistica Lidija Kreinzer Radojević, organizacije civilnog društva su postale instrumentalne za proces tranzicije socijalne uloge države u privatni sektor: u uvjetima natjecanja na ‘tržištu projekata’, one same nisu sigurne u svoju proizvodnju i organizaciju da bi mogle biti obazrive prema oblikovanju svoje egzistencije na vrijednostima solidarnosti, suradnje i emancipacije.
Ovakva transformacija koncepta civilnog društva zaslužuje pozornost, te se čak može reći da dovodi do njegove temeljne redefinicije jer ga danas preuzimaju i populistički desni pokreti i njihove organizacije, uobičajeno ovisne o ideološkom ‘partnerstvu’ s administratorima deregulirane države, institucijama tradicionalnog društva (obitelj, crkva) i povezanim privatnim ekonomskim interesima. Svjedočimo savezima između države i tradicionalnih patrijarhalnih institucija koji zajedno djeluju kao otimači, protagonist pa čak i zagovarački civilnog društva. U biti, ne samo desničari u postsocijalističkim zemljama, već i srednjestrujaški liberalni pobornici civilnog društva na Zapadu, pokazuju rastuću podložnost državi u zamjenu za sigurnost, kako ističe jedna od naših panelistica, Ekaterina Degot, u svom eseju o reakcijama civilnog društva na napade u Kölnu 2016.
Kako su sudionici panela povezani s kulturnom i umjetničkom produkcijom i istraživanjima, posebno ćemo se usredotočiti na ulogu umjetnosti i kulture u aktualnim raspravama (ili njihovim izostankom?) unutar i oko civilnog društva. Čini se da je ‘suvremena umjetnost’ jedan od najsnažnijih pokazatelja aktualne situacije gdje možemo prepoznati znakovitu ‘lošu vjeru’ u njenoj ritualnoj retorici koja poravnava i uplošnjuje prostor kritike i protesta. Čini se da jedva itko više ozbiljno vjeruje čak i u neke formativne civilne vrijednosti i strukture društvene autonomije, pa samim time i u umjetničku autonomiju. Razvojem ‘kapitalizma bogaćenja’ (Luc Boltanski) i fokusom na ‘proizvodnju bogatstva’, umjetnosti je dano mjesto na tržištu među ‘luksuznim robama’ i kao takvoj nedostaje joj potencijal za bilo kakvu integrativnu društvenu ulogu. U trenutnoj fazi kapitalizma ideja ‘kreativnosti’ zamjenjuje modernu ideju umjetnosti, dok istodobno protagonisti civilnog društva reagiraju na to izmiještanjem svojih interesa s umjetničke autonomije na natjecanje za njezinu neposrednu primjenu u svrhu ‘tržišta projekata’. Pripada li umjetnost još uvijek civilnom društvu ili samo služi pravedničkoj primjeni svoje loše vjere? Ili ipak još uvijek ima potencijal biti laž koja će nas natjerati da shvatimo istinu?”
Diskusija je dio radnog procesa na završnoj publikaciji projekta Janje moje malo (Sve što vidimo moglo bi biti i drugačije) koja će biti objavljena početkom sljedeće godine. Ovom prilikom će publici biti dostupan i nedavno objavljeni katalog zbirke Kontakt koji okuplja sve radove iz zbirke i niz novih eseja o umjetnicima.
