Priča kao alat dio je dugoročnog istraživanja Auréliena Gambonija i Sandrine Teixido čije je polazište kratka priča Pad u vrtlog (1841.) Edgara Allana Poea. Autori već nekoliko godina koriste Poeovu priču kao konceptualni alat za propitivanje narativa o prilagođavanju ekološkim krizama. U tu svrhu proveli su niz terenskih istraživanja u Francuskoj, južnom Brazilu i sjevernoj Norveškoj te su proučavali prošle i buduće odjeke te priče u njenim raznolikim oblicima i formatima.
Poevu priču, koja tematizira sudbinu tri brata uhvaćena u vrtlogu u Norveškom moru, koristili su brojni mislioci kako bi konceptualizirali dinamiku međuovisnosti ljudi i njihovog okoliša u situacijama u kojima prijeti neposredna opasnost. Radi se o tome kako ljudi koji se nalaze u začaranom krugu mogu osvijestiti njegovo djelovanje te pronaći nove praktične i emocionalne resurse kako bi spriječili potencijalnu katastrofu. U priči jedan od ribara odlučuje nadvladati strah i promotriti što se događa s drugim predmetima koji su zajedno s njim uhvaćeni u vrtlogu, i na taj način utvrđuje uzročnu vezu između njihovog oblika i brzine kretanja prema dnu vrtloga. Zahvaljujući zaključku da je u toj konkretnoj situaciji bačva prikladnije vozilo od broda, on uspijeva preživjeti.
Instalacija se sastoji od materijala u obliku narativa, svjedočanstava, modela i dijagrama iz istraživanja kojim se bave Gamboni i Teixido kako bi problematizirali proces globalnih promjena u okolišu. Rad Priča kao alat poručuje da moramo nadvladati strah od novog i nepoznatog i promijeniti način na koji promatramo svijet i svoje mjesto u njemu da bismo spriječiti katastrofalni vrtlog klimatskih promjena uzrokovan ljudskim djelovanjem.
Razgovor će se održati u subotu, 22. listopada u 17 sati, a sudjeluju Aurélien Gamboni, Tomislav Medak i Bojan Mrđenović.
