Kritika
Metodologije valorizacije ovogodišnja je serija predavanja Centra za dramsku umjetnost posvećena teorijskim i historijskim istraživanjima odnosa između kriterija i metoda valorizacije u umjetničkom polju i onih u širem političko-ekonomskom okružju. U sklopu programa 16. i 17. studenog u klubu za net.kulturu mama (Preradovićeva 18) predavanja će održati istaknuti Mark Fisher, Douglas Murphy i Owen Hatherley.
16. studenog
u 19:00 Mark Fisher: Politička estetika postkapitalizma
U svojoj knjizi Kapitalistički realizam Mark Fisher je argumentirao da suvremenom kulturom dominira sveprožimajući osjećaj da kapitalizmu nema alternative. Iako se kapitalizam nalazi usred dosad neviđene krize, kapitalistički realizam nije nestao. Naprotiv, promijenio je formu: umjesto visoke pompe neoliberalne arogancije, kapitalistički realizam se danas javlja u očajnijem, gotovo lažno melankoličnom obliku. Strategija raznih agenata kapitala više se ne bazira na osudi antikapitalističkih prosvjeda, već na tvrdnji da antikapitalisti ne nude koherentnu alternativu. Kad bi je samo ponudili, podržali bismo ih… Iako je riječ o krivoj liniji napada, ipak naznačuje ozbiljan problem s ‘antikapitalizmom’. Pojava antikapitalizma bila je simptom razaranja organizirane ljevice koja je bila definirana pokušajem artikulacije alternativnog moderniteta. Barem implicitno, tendencija većine antikapitalizama je ipak antimodernistička. Naglašenost organskog i lokalnog u odnosu na sisteme, birokratsko planiranje i transnacionalnu koordinaciju uzrokuje klizanje od antistatizma prema antipolitici. To je također pitanje i političke estetike jer slika koju projiciraju antikapitalizmi odbacuje tehnološko, masovno proizvedeno i brendirano.
U ovom izlaganju Fisher će argumentirati da ljevici treba promjena fokusa s antikapitalizma na postkapitalizam i da koncepti originalno smišljeni u izrugivanju ljevici – kao što su radikalni šik ili dizajnerski socijalizam – mogu pomoći u ovoj tranziciji. Sada kad je kapital izgubio kontrolu nad modernitetom, vrijeme je za tvrdnju da budućnost pripada postkapitalizmu.
Mark Fisher je poznat i kao muzički kritičar i teoretičar. Redovito objavljuje u časopisima Frieze, New Statesman, Sight&Sound i Wire u kojemu je bio i zamjenik urednika godinu dana. Gostujući je profesor na Goldsmithsu, University of London i piše jedan od najuspješnijih blogova posvećen kulturnoj teoriji, k-punk.
17. studenoga
u 18:00 Douglas Murphy: Spomenik čemu?
U središtu Olimpijskog parka u Londonu predviđenog za igre 2012, bliži se kraj izgradnje neobične konstrukcije. ‘ArcelorMittalOrbit’ je 114.5m visoka javna skulptura; uvijeni toranj i platforma za promatranje dizajnirani su da budu dramatični središnji objekt Olimpijskih igara. Koncepcija objekta udružila je političara, industrijalca, inženjera i umjetnika u realizaciji ovog najspiralnijeg od svih spomenika. Ali što on znači? Kroz raspravu o povijesti okolnosti nastanka i mrežama moći i kapitala koje su osigurale izgradnju, o njegovim priznatim značenjima i njihovu značaju, o povijesnim rezonancama i odnosu prema drugim značajnim strukturama i prema tehnici, ovo izlaganje tvrdi da je ‘ArcelorMittalOrbit’ artefakt koji savršeno utjelovljuje tekuću krizu izražavanja političkih i kulturnih vrijednosti prostornim sredstvima.
Douglas Murphy je arhitekt i autor iz Londona. Studirao je na Glasgow School of Art i Royal College of Art. Njegov blog Entschwindet und Vergeht prati arhitekturu, glazbu, politiku i filozofiju. Piše o arhitekturi za Icon Magazine. The Architecture of Failure (zerobooks) njegova je prva knjiga.
u 19:00h Owen Hatherley: Pulp: urbanizam, seks i klasa
Predavanje se oslanja na Hatherleyevu nedavno objavljenu knjigu Uncommon People. Ako se uopće sjećamo sheffieldske pop grupe Pulp sjećamo ih se po zabavnoj pjesmi o klasnom ratu Common people, po slavi njihova frontmana interesantnog imena, njegovom mahanju guzicom Michaelu Jacksonu na Brit Awardsu, po tome što su bili dio ne-pokreta britpop i nestanku gotovo bez traga. Napravili su nekoliko dobrih stvari, snimili nekoliko smiješnih spotova, i iako su možda nacionalno blago, nisu ništa ozbiljno. Ili jesu?
Ova knjiga tvrdi da ih se treba uzeti ozbiljno – zapravo, vrlo ozbiljno. Pokušavajući izbaviti Pulp iz bezobzirnog šovinističkog spektakla britpopa i kruga oživljavanja-oživljavanja (revivals-of-a-revival), ova knjiga mapira vrlo čudne stvari koje se pojavljaju u njihovim snimkama i vodi nas duboko u nepoznatu, egzotičnu zemlju: zemlju akrila, preljuba, arhitekture, analognih sintisajzera i gorućeg klasnog bijesa. Ovo je knjiga o pop glazbi, ali je uglavnom o seksu, gradu i klasi posredstvom najbolje britanske pop grupe devedesetih.
Owen Hatherley je rođen 1981. u Southamptonu, a zadnje desetljeće živi u jugoistočnom Londonu. Piše o arhitekturi, urbanizmu, politici, dizajnu, glazbi i kritičkoj teoriji na blogu Sit Down Man, You’re a Bloody Tragedy. Redovito piše za Icon, Guardian i Frieze te je mjesečni kolumnist za arhitekturu u Building Designu. Autor je dviju vrlo priznatih knjiga – Militant Modernism i A Guide to the New Ruins of Great Britain.
Program Metodologije valorizacije provodi se u sklopu regionalnog projekta Balcan can Contemporary financiran kroz program IPA 2009Programme – Civil Society Facility. Program CDU-a također podržavaju Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Serija predavanja ostvaruje se u suradnji s multimedijalnim institutom te klubom za net.kulturu mama.
