Tema Tri predizborne sesije Eurokaz Saloona u studenom 2011. bavit će se, ponovno s razumljivim fokusom na izvedbene umjetnosti, strukturnim problemima domaće kulturne politike i izostankom njezine jasne artikulacije u programima glavnih aspiranata na političku vlast u Hrvatskoj, koji će u sljedeće četiri godine najvjerojatnije ostvariti “san” o ulasku u Europu.
Prva sesija Budućnost kulture u neoliberalnoj paradigmi bit će odražana 9. studenog u 19 sati. Velika očekivanja koja pred kulturnu politiku postavlja sadašnje stanje, kad se neravnomjerno i nepošteno smanjuju sredstva u institucionalnom i izvaninstitucionalnom sektoru, s malo razloga za vjeru u bolje sutra, naizgled daju za pravo glasovima koji zagovaraju jačanje kulturnih industrija. No, hoće li naglašavanje isplativosti kulture biti dio igre koja će, finim i usklađenim radom mehanizama neoliberalne doktrine i domaće poslovične inercije tijela državne uprave, dovesti do sušenja neproizvodnih, netržišnih i neisplativih stvaralačkih grana? Izvedbene umjetnosti izvan institucionalnog kišobrana pritom su posebno ugrožene, u produkcijskom i estetskom smislu. Kako kulturu ne svesti samo na zakone ponude i potražnje, kako igrati tako da se od igre može živjeti, a da je ona ipak poštena?
Sljedeća sesija na redu je 16. studenog u isto vrijeme pod nazivom Problemi odlučivanja u postavljanju i provedbi kulturne politike. Jedan od najvećih problema, i mjesto oko kojeg se u predizbornim programima spore najjači igrači na domaćoj političkoj sceni, pitanje je odlučivanja u kulturi. Sustav kulturnih vijeća ili ministarska samovolja, delegirana struka ili etatizam – naizgled je binarna i načelna dilema, ali u njezinim sjenčanjima lako je pronaći podtekst koji decidiranom i očekivanom odgovoru daje i zrno sumnje. Osim toga, odlučivanje u kulturi nije samo puko zaokruživanje ovog ili onog projekta, te ovog ili onog novčanog iznosa, nego i cijela struktura evaluacije kako tek prijavljenih tako i realiziranih programa. Loše i lošije strane oba sustava i/li mogućnosti zamišljanja pa i implementiranja nekog trećega nije samo strukturno pitanje, nego i političko i estetsko. Baš kao što je to ponekad i vlast sama.
Posljednja sesija Izazovi kulturnih politika EU i domaći odgovori predviđena je za 23. studenog. Politička garnitura koja osvoji vlast 4. prosinca 2011. najvjerojatnije će Hrvatsku uvesti u Europu i tako ostvariti navodni višestoljetni san ili pak razoriti i posljednje nade onih koji vjeruju da je puni suverenitet nacionalnih država još moguć. Međutim, koliko je hrvatska kultura, s postojećim strukturama, nadstrukturama i nazovistrukturama, zaista na razini koja uopće može parirati, u partnerskom ili tek suradničkom odnosu, kulturnim sustavima Europe ili pojedinih njezinih članica? Od infrastrukture, preko načina kako se ‘stvari rade’, broja zaposlenih do prosječnih produkcijskih uvjeta… Hoće li se hrvatska kultura u europskom kontekstu iznenaditi, ili će iznenađenje biti – obostrano?
Voditelj Eurokaz Saloona je Igor Ružić.
