Kritika U utorak, 1. listopada, u 19 sati, u Galeriji Nova, unakrsnu će prezentaciju održati Joanna Warsza i Dubravka Sekulić. Prezentacija povezuju dva istraživanja fenomena građevinskih nadogradnji u postsocijalističkom kontekstu, s namjerom da prošire diskurs o neformalnoj arhitekturi s onu stranu romantizacije ili barbarizacije, a posebno tretman ove teme unutar umjetničkog polja.
Istraživanje Joanne Warsze krenulo je od slavne zgrade bivšeg Ministarstva autocesta Sovjetske Republike Gruzije, koju su projektirali arhitekti George Chakhava i Zurab Jalaghania 1975. godine, a koja je danas postala simbolom “začudnog” vremena Sovjetskog saveza. Joanna Warsza u nasljeđu sovjetske arhitekture pokušava pronaći anticipacijski potencijal, kakav se manifestira u neformalnoj izgradnji, ekstenzijama modernističkih građevina nastalim nakon 1990-ih kao organski odgovor na novo doba “bezakonja” nakon pada Sovjetskog saveza. Stoga s arhitekturom isprepliće bottom-up rješenja konceptualne umjetnosti i samoorganiziranih umjetničkih praksi.
Istraživanje je objedinila u vodiču pod naslovom Ministarstvo autocesta. Vodič za performativnu arhitekturu Tbilisija, u kojem mapira socijalne, urbane i umjetničke diskurse o gruzijskim postsovjetskim godinama, iz perspektive njezine brdovite prijestolnice Tbilisija. Publikacija prati izložbu u Gruzijskom paviljonu na 55. Venecijanskom bijenalu – Kamikaze Loggia, koju je Warsza i kurirala. Paviljon preuzima oblik neformalne strukture karakteristične za Tbilisi, a proučavajući lokalne primjere samoiniciranih okoliša, kao što su “lođe kamikaze”, “euroremonti”, “uljepšavanja” i druge modifikacije sovjetskog nasljeđa, Warsza teži preispitati njihov anticipacijski i često progresivni potencijal.
Istraživanje Dubravke Sekulić kreće od zagonetnih nadogradnji takozvanih Ruskih paviljona, a nastavlja se proučavanjem njihove ekstrateritorijalnosti između ilegalnog i legalnog. Od toga da paviljoni uopće nisu ruski važnija je činjenica da je njihova nadogradnja u 2000-ima obilježena vrlo mutnim pregovorima između stanovnika, developera i gradskih vlasti, što ekstenzije smješta s onu stranu puke (i)legalnosti. Knjiga Glotzt Nicht so Romantisch! O ekstralegalnom prostoru u Beogradu ispituje političko i pravno porijeklo takvog ekstrateritorija, kroz koje možemo pratiti transformacije jugoslavenske stambene politike, obrat koncepta vlasništva od “našeg” na “moje” 1990-ih, kao i pretvaranje kršenja urbanih regulacija u normu 2000-ih, a koje u velikoj mjeri objašnjava golemu količinu ekstralegalnih urbanih intervencija koje oblikuju suvremeni Beograd.
Joanna Warsza je kustosica u polju vizualnih i izvedbenih umjetnosti i arhitekture. Radi većinom u javnoj sferi, istražujući socijalne i političke agende kao što je nasljeđe postsovjetske arhitekture na Kavkazu, od 2009. do 2010, i fenomen izraelskih omladinskih delegacija u Poljskoj, počevši s Narodnim pokretom u 2009. Njezini kustoski projekti uključuju: Gruzijski paviljon na 55. Venecijanskom bijenalu, 2013., Bijenale u Göteborgu, 2013. i ko-kuratorstvo 7. Berlinskog bijenala, 2012. Uredila je više publikacija, između ostalih: Ministarstvo autocesta. Vodič za performativnu arhitekturu Tbilisija (2013.), Zaboravi strah (2012.) i Stadion X-A, Mjesto kojeg nikad nije bilo (2009.). Živi i radi na relaciji Berlin – Varšava.
Dubravka Sekulić je arhitektica i istraživačica s fokusom na transformacije javne sfere u suvremenim gradovima, zajednička dobra, prostornu pravdu i prostorne implikacije neliberalnog urbanizma. Od njezinih recentnih projekata valja istaknuti izložbu Tri točke potpore: Zoran Bojović u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu (2012.) koja se kroz fokus na Zorana Bojovića i aktivnosti Energoprojekta u Africi i na Bliskom istoku bavi vezom jugoslavenskog modernizma i pokreta nesvrstanih. Akademija Jan van Eyck objavila joj je u 2012. dvije knjige: Glotzt Nicht so Romantisch! On Extralegal Space in Belgrade i Surfing the Black, o crnom valu u jugoslavenskom filmu, nastalu u suradnji sa Žigom Testenom i Galom Kirnom.
Ova unakrsna prezentacija dio je programa Mikropolitike [BLOK] – Lokalne baze za osvježavanje kulture. Mikropolitike obuhvaćaju serije predavanja, umjetničkih predstavljanja, seminara i projekcija koja je pokrenuta s idejom reprezentiranja i raspravljanja o umjetničkim radovima i umjetničkom djelovanju u širem društveno-političkom kontekstu, kao i kritičkih kustoskih pozicija i umjetničkih institucija koje propituju modele umjetničke proizvodnje.
