Kritika U prvoj dramskoj ulozi plesačice Martine Nevistić, članice Zagrebačkog plesnog ansambla, Čehovljeva simfonijska, brbljava odsutnost komunikacije dovedena je ovdje do granice smisla prebacivanjem u monolog, istovremeno naglašavajući tragiku nemoći govora i užitak u tekstu besmislu usprkos. Govor odijeljen od tijela i razilaženje tijela i jezika označavaju kraj logike svakodnevnog života i mimetičkog pristupa istom, ali i početak igre izvan granica ustaljenog.
Irina u ovoj predstavi više nije lik. Ona ne govori, kroz nju odjekuje ono već izrečeno. Ona je točka prelamanja želja i mogućnosti, krhki sukus oprečnosti svoje okoline. Irina prestaje biti simbol umiruće aristokracije i postaje simbolom suvišnosti neproduktivnih pojedinaca u društvu proizvodnje vrijednosti. Žena koja uporno ne pripada, s kovčegom punim nepotrebnih znanja i onim dobro poznatim snom o odlasku. Odlasku koji bi trebao popraviti sve. Ali ipak, nikada neće otići.
Projekt je nastao u produkciji Teatra &TD i Kufera. U srijedu, 22. svibnja, u 20 sati premijereno pogledajte predstavu Irinina duša je kao skupocjeni klavir u polukružnoj dvorani Teatra &TD. Reprize su na rasporedu 23, 24. i 25. svibnja u 20 sati.
