Blic Twitter, Instagram i Soundcloud u predstavi će biti ravnopravni govoru, scenskom pokretu i glazbi. Predstava se, naime, neće tek “prenositi” na tim servisima, već će izvođači u njoj sudjelovati svojim fizičkim i – digitalnim identitetima, pred publikom na internetskoj sceni i onoj u jednom zagrebačkom stanu.
Birajući hoće li predstavu pratiti iz gledališta, posredstvom vlastitog računala ili smart telefona, na aplikacijskim, web sučeljima ili pak onom posebno kreiranom za ovaj projekt, publika će istovremeno birati i kut pogleda na jedno od različitih lica izvedbe, koja su međutim u stalnoj interakciji i jedno nužno mijenja drugo. U kakvom su odnosu zapravo egzistiraju fizički i digitalni identitet(i) pojedinca? Vrijede li pravila mikrosociologije performativnog identiteta Ervinga Goffmana jednako u digitalnom i u fizičkom svijetu? Kako nas je u svom nedavnom tekstu podsjetio Cory Doctorow, teorija da su naši životi “najbolji” kad ih živimo jednim identitetom; kad nas na isti način doživljavaju i bake i partner, i šefovi i djeca – prilično je kontroverzna. Kako ti identiteti mogu postojati usporedno u onome što Nissenbaum naziva kontekstualnim integritetom? Ali – jednako važno – može li se sve to ispitati predstavom, živom izvedbom?
Odgovore na sva ta pitanja pokušat će pronaći projekt @BetaSkroz. Osmislio ga je umjetnički kolektiv SKROZ kojeg su 2005. osnovale redateljica Nora Krstulović i dramaturginja Maja Sviben. Autori su: Petra Hrašćanec, Nora Krstulović, Ante Perković i Vedran Peternel.
Više informacija potražite ovdje.
